Ako svako jutro odgađate alarm na budilici kako bi mrvicu dulje ostali u krevetu nemojte osjećati grižnju savjesti. Moglo bi biti da uopće niste krivi vi, nego način na koji radite.

Kako piše Večernji list, sve više istraživanja ide u prilog tome da većini ljudi ne odgovara ritam koji nameće posao jer nije sinkroniziran s našim prirodnim tjelesnim satom. Stručnjaci sve više upozoravaju o tome.

San je strateški resurs svakog čovjeka, a kompanije to zanemaruju, sudeći prema uputama Christophera Barnesa, profesora menadžmenta na Sveučilištu Washington, Foster School of Business.

No, nije sve samo u količini sna. Hoćete li biti produktivni u 8 ujutro ovisi o vašem cirkadijskom ritmu. Svaki organizam od primitivne bakterije do čovjeka ima biološki određen, unutarnji sat, kaže Till Ronneberg, profesor kronobiologije s Instituta medicinske pshihologije sa Sveučilišta Ludwig-Maximilian u Munchenu. A taj sat se uvelike razlikuje od osobe do osobe. 

"Slično je i sa stopalima. Neki imaju ogromna stopala, a neki iznimno mala, no većina je u prosjeku", kaže Roenneberg. 

Kaže i da je problem taj što ljudi uopće ne razmišljaju o cirkadijskom ritmu, odnosno važnosti prirodnog svjetla i njegova utjecaja na ljudski organizam. Mnoge kompanije radni dan započinju u 8 ili 9 sati što ne prati u potpunosti potrebe većine ljudi. 

Neusklađenost između unutarnjeg sata i raspreda obveza koje imaju započinje već u adolescenciji, tvrdi Paul Kelley s Oxfordova instituta za san i cirkadijski sustav u UK-u.

Kako ljudi stare tako se njihov tjelesni sat pomiče natrag i češće ustaju ranije, no Kelley kaže da većina radne populacije i dalje ustaje prerano. Vjeruje da bi bilo idealno kad bi radni dan počinjao u 10 sati ujutro.