Kada ljudima kažete da idete na odmor na Francusku rivijeru, prvo im se širom otvore oči od iznenađenja, zatim krene red oduševljenja i lagane zavisti, a onda komentari kako je tamo sve skupo, kako je kava pet eura i kako se u kafiću ne može popiti piće ispod sto kuna.

Prosječnom Hrvatu putovanje na Azurnu obalu zaista može zvučati luksuzno, no uz malo istraživanja po internetu, ono može biti puno jeftinije nego se očekuje. Ili barem može biti jednako skupo kao odlazak na neki hrvatski otok, jer jeftino je u Francuskoj ipak relativan pojam. Ako se kupi dovoljno rano, povratna avionska karta niskotarifnog prijevoznika iz Zadra do Marseilla može se kupiti za osamdesetak eura. A iz Marseillesa, koji je središte Provanse, mondena francuska odredišta nalaze se na sat do dva vožnje. Hotelski smještaj vjerojatno bi cijenu vlastitog aranžmana povećao za popriličan iznos pa je u slučaju planiranja nešto 'skromnijeg' putovanja najbolje odabrati privatni smještaj. Najbrži i najjeftiniji način da se dođe do jeftinog smještaja svakako je neki od servisa poput Bookinga ili pak Airbnb-a. 

Grad radničke klase
Uz malo pretrage, solidan stan za dvije osobe u srcu Nice neće stajati više od 60-70 eura. Nica je idealan odabir za sjedište azurnog putovanja, jer se iz nje lako i brzo može doći do bilo kojeg drugog grada ili gradića na obali. Uostalom, Nica je, nakon Pariza, najpopularnija turistička destinacija u Francuskoj pa ni ne čudi da je prometno odlično povezana. Iako je jug Francuske poznat kao glamurozno i luksuzno odredište gdje ljetuju ruski oligarsi, pop i rock zvijezde poodmakle dobi te bogati umirovljenici, Nica je zapravo grad uglavnom radničke klase. Kao i većina lučkih gradova u Francuskoj, puna je doseljenika koji su tu došli u potrazi za poslom pa ni ne čudi što se u njemu može naći veliki broj pristojnih restorana i kafića koji imaju sasvim pristojne cijene.

Crveni tepih za ulaz u more
Cijene namirnica u trgovinama su jednake kao i nas. Poznati francuski sirevi i vrhunska francuska vina u trgovinama čak su jeftiniji nego u trgovinama u Zagrebu. Skuplje je jedino domaće, francusko voće i povrće čija cijena zna biti i dvostruko veća od cijene na hrvatskim tržnicama. Ono što se u Francuskoj skupo plaća, kao i u svim razvijenim zapadnim zemljama uostalom, jest usluga. Tako je nemoguće popiti kavu za manje od 3,5 eura, pivo za manje od sedam eura, dok je cijena koktel u kafiću ponekad i viša od 10 eura. No, ništa manje cijene nemaju ni kafići na Hvaru ili u Dubrovniku, samo je razlika u tome što je standard stanovnika Francuske daleko viši. S druge strane, butelja vrhunskog vina u restoranu u Nici neće stajati više od 25 eura, što se ne može reći i za bolje restorane na našoj obali. Najveći luksuz za mladog turista u Nici, osim odlaska u restoran, svakako je noćni život pa oni kojima to nije prioritet mogu uštedjeti puno. Ništa, primjerice, ne košta razgledavanje povijesnih građevina i parkova koji podsjećaju na narode koji su se stoljećima naseljavali u gradu. Ništa ne stoji ni popeti se na Parc du Château otkud puca najljepši i najprepoznatljiviji pogled na grad, na azurno more i gradsku luku. Tek par eura stoji spustiti se na tržnicu cvijeća i hrane te u hladu popiti pravi caff? latte pa prošetati gradskim ulicama koje se slijevaju u glavni gradski trg Place Massena.

Ono što na trgu upada u oči su statue šarenih ljudi. Na prvi pogled sedam nimalo privlačnih, plastičnih kipova zapravo predstavljaju sedam kontinenata, a svjetlo koje ih noću obasjava i prelazi s jedne na drugu, simbolično oslikava komunikaciju među narodima. Pet minuta od glavnog trga je i gradska plaža smještena uz poznatu Promenade des Anglais. Iako je ulaz na plažu besplatan, kupanje na njoj može biti čisti luksuz. Na nekim mjestima na plaži čak su postavljeni i crveni tepisi koji vode ravno u more. A luksuzan je i komplet ležaljki koji na plaži stoji minimalno 30 eura. Međutim, samo par metara dalje, sunčanje na ručniku i kupanje u istom moru sasvim je besplatno. Uz sve ljepote i šarm koji Nica nedvojbeno ima, plaža je zapravo pomalo razočaravajuća. Na fotografijama ona izgleda prilično zapanjujuće, more izgleda azurno plavo, a obala pješčana. No, čisto Azurno more iz blizine uopće nije bistro, a plaža nije pješčana već obložena ogromnim kamenjem. 

Odličan javni prijevoz
Na kupanje je zato bolje otići van grada, primjerice u južniji Antibes, ili Villefranche-sur-Mer koji se nalazi na putu prema Monte Carlu. Do njih se lako može doći autobusom, jeftino i brzo. Upravo je gradski prijevoz ono što najviše iznenađuje na Azurnoj obali. Autobusna karta do bilo koje destinacije prema sjeveru ili jugu Azurne obale od Cannesa do Italije stoji tek 1,5 eur. A riječ je o relacijama koje su udaljene i preko 60 kilometara. Tako se za desetak kuna može otići iz Nice prema jugu – u Cannes, ili pak prema sjeveru – u Monte Carlo. Vožnja busom iz Nice do Cannesa traje sat i pol, a do Monte Carla tek 45 minuta. Njime se voze ili lokalci i turisti, a vozni redi im je otprilike svakih pola sata. Naravno, postoji i brži put do Cannesa koji je od Nice udaljen tek 40-ak kilometara, no onaj vlakom puno je skuplji. Uz to, prigradski vlakovi u Francuskoj nisu baš najtočniji pa je takav put da uštedite na vremenu prilično riskantan. S obzirom na jeftinu mogućnost obilaska gradova u blizini, šteta je ne otići u Cannes, Monte Carlo, Menton, Antibes, ili pak dalje, vlakom do Saint Raphaela ili Saint Tropeza. Za svaki od njih, jedan dan je malo da ih se istraži, no dovoljan je da ih se upozna.

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Poslovnog dnevnika Exclusive