Svojedobno je jedan hrvatski tjednik, zapravo mogu reći i koji, Globus, redovito objavljivao anketu što poznati čitaju. Među tim poznatima bilo je mnogo poslovnih ljudi, menadžera, leadera i “leadera”, a koliko me sjećanje služi, više-manje većina ih je, kao uostalom i većina estradnih zvijezda, u istoj anketi najviše voljela čitati Paula Coelha.

Što reći, Paulu se stvarno, da parafraziram Coelha, ostvarilo da “kad nešto stvarno želiš, onda se cijeli svijet uroti da ti se to ostvari”, pa su eto njegove knjige bile, i jesu, veliki hit.

Jesu li one ozbiljna literatura koju bi netko preporučio poduzetnici, menadžeru, leaderici?

 Pa zapravo, zašto ne. Kao što bi rekao jedan od najboljih, vjerojatno i najbolji suvremeni hrvatski pisac, “i lošu knjigu je teško napisati”, autor ovih redaka dodao bi: i u lošoj knjizi može se pronaći dobar savjet. Iako, nijedan poslovni čovjek, poduzetnica ili leaderica ne treba se zavaravati da će se “svijet urotiti da ostvari ono što želi”.

U tom smislu bolje bi bilo nešto naučiti od Machiavellija i njegova “Vladara” (Disput) ili Sun Tzua “Umijeće ratovanja (Mozaik knjiga). Iako ni “Vladar” ni “Umijeće ratovanja” nisu knjige namijenjene poslovnom svijetu, već politici i vojsci. Ali i sama ekonomska znanost mnoge je izraze, pa i procese i načine, naslijedila iz politike i vojne znanosti.

Vjerojatno je u posljednjih stotinjak godina izašlo bezbroj što dobrih što loših priručnika, biografija, autobiografija, općenito publicistike i znanstvenih radova pretvorenih u neku vrstu udžbenika za širu publiku koji se tiču poslovnog svijeta, poduzetništva i liderstva. U svemu tome teško je odrediti ono što je uistinu vrijedno (pretpostavimo da je stručna literatura na fakultetima i u menadžerskim školama nešto što je osnova i neupitno, iako ne i nužno).

Ono što je ipak važno jest razlikovati znanstvene radove i knjige raznih poslovnih “gurua”; pri tome ne želim reći da su ove druge manje vrijedne, nego samo da treba imati na umu tu razliku.

Što dakle čitati. Rekao bih bilo što, bitno je samo da se ne pročita i ne uzme bez trunke sumnje jedna knjiga. Ovih sedam naslova možda su samo dobar putokaz kako stvoriti vlastitu biblioteku.

Viktor E. Frankl: “Čovjekovo traganje za smislom” (Planetopija)

Čudesna knjiga nastala je u koncentracijskim logorima nacističke Njemačke i objavljena je neposredno nakon rata. Psihijatar Viktor E. Frankl bio je, kao austrijski Židov, interniran i preživio je najgore razdoblje ljudskoga roda, a u logorima je ubijen veći dio njegove obitelji. Vjerujući da njegova knjiga, nastala na bilješkama pisanim na komadićima papira u logorima, nakon svog tog užasa neće ništa značiti, prvo izdanje nije ni potpisao. Međutim, knjiga je do danas u bezbrojnim izdanjima prodana u milijunima primjeraka i osobito je čitana u poslovnom svijetu. Frankl u svojim zapažanjima, anegdotama i surovim primjerima pokušava dati odgovor na pitanje zašto ne preživljavaju oni najjači i najpametniji, već neki drugi, oni koji pronalaze smisao, oni koji imaju bogat unutarnji život, oni koji mogu pronaći u samima sebi smisao tamo gdje nikakvog smisla ni ljudskosti nema. Čini se više kao da je riječ o psihološkoj, sociološkoj, filozofskoj ili duhovnoj literaturi, a ne poslovnoj. To je potpuno netočno. Iz jednostavnog razloga: koliko ste se puta na poslu upitali “kakvog ovo uopće ima smisla”? Ako je odgovor nijednom, onda ćete se to zapitati uskoro. Viktor Frankl ne nudi jednostavne odgovore, ali daje putokaze za putovanje u kojem ćete odgovore i pitanja pronaći sami. Čitanje ove knjige neće nikome, barem ne kratkoročno, pomoći da mu račun dobiti i gubitka izgleda bolje, ali će svakome pomoći da prebrodi krize, pronađe samoga sebe i smisao u tome što radi (ili da uvidi da nešto drugo ima više smisla) u svijetu koji se neprestano drastično mijenja da bi u osnovi ostao isti.

Jim Collins: “Od dobrog do izvrsnog”  (Binoza press)

Zašto neke kompanije budu izvrsne i traju, dok druge, izvrsne kompanije nakon vala uspjeha propadaju? Na ovo pitanje pokušava odgovoriti Jim Collins istražujući i analizirajući kompanije koje su godinama uspješne, njihove procese, ponašanja, leadership, strateške odluke. A promatra i one koje su nakon godina uspjeha neslavno propale i nestale sa scene. Vrlo studiozan i detaljan rad te vrlo dobro napisana knjiga koja nudi brojne odgovore iz samog srca prakse. Naravno, kao i svaku drugu knjigu, treba je uzeti s dozom sumnje te mnogo zdravog razuma, osobito u pokušaju primjene postupaka i procesa na vlastito poslovno okruženje, ali ovo je definitivno knjiga koja je duboko zaronila u prave podatke i pošteno ih iznijela i analizirala.

Boris Rašeta: “Tito povjerljivo i osobno” (24sata i Fraktura)

Na pitanje što bi bilo s Jugoslavijom da se, kao što je u ranoj mladosti htio, iselio u Ameriku, Tito lakonski odgovara: “Ne znam šta bi bilo s Jugoslavijom, ali ja bih bio milijuner.” Rašetina knjiga prva je Titova biografija koja ga promatra kao čovjeka, a ne kao politički fenomen, ne kao zločinca ili heroja (iako ne prešućuju ni njegovu politiku, ni njegovu tamnu kao ni svjetlu stranu), i uspio je (uz malu pomoć urednika) pokazati da je Titova tvrdnja, u najmanju ruku, vrlo vjerojatna. Gotovo sigurno bio bi milijunaš. Ne zbog vrhunskih znanja, nego zbog sposobnosti prilagodbe a da pritom ne izda samoga sebe, zbog načina uvjeravanja koje traje u beskraj, iako na raspolaganju ima silu, zbog načina na koji instinktivno misli dva koraka unaprijed… Naravno, kao svaku drugu knjigu, u primjeni je treba uzeti sa zrnom sumnje i mnogo zdrave pameti jer unatoč tome što je od siromašnog i besperspektivnog zagorskog seljaka postao svjetski državnik, sve ono što je u životu gradio, raspalo se 10 godina nakon njegove smrti.

Ole Thorstensen: “Raditi kako treba” (Fraktura)

Predivna knjiga koja na jednostavan, razumljiv i nepretenciozan, ali vrlo studiozan način govori o tome kako planirati, raditi i prelaziti preko bezbroj prepreka. Ova knjiga, koja je ujedno i oda radu, fantastično je i vrlo poučno štivo kako za male poduzetnike tako i za šefove korporacija, ali i svakoga tko bilo koji posao – od pisanja seminarskog rada do velikih projekata – želi obaviti dobro. Po meni možda i najbolji “priručnik” kako nešto dobro obaviti. Ole Thorstensen piše iz pozicije stolara, vlasnika male firme, obrta, u kojoj je ujedno i direktor i jedini radnik. Mnogi će se zapitati što će velike lidere i velike poslovne ljude podučavati jedan stolar? Hm, pa i Isus je bio stolar.

Robert W. Grant: “Contemporary Strategy Analysis” (Wiley)

Strategija, strategija, strategija, vjerojatno su to riječi koje se u korporativnom svijetu najčešće čuju. I odnose se uglavnom na biznis model, taktiku, kratkoročnu kampanju, a ne na strategiju. Mnogo poslovnih ljudi strategijom se bavi instinktivno, najčešće se oslanjajući na Sun Tzua (a u nekim slučajevima i na Grunfa i njegovo “da bi pobijedio, ne smiješ izgubiti”), a ne na ozbiljna promišljanja o strategiji. “Contemporary Strategy Analysis” nije lako prohodno štivo, dapače, ali je možda i najbolji zbroj primjera i analize poslovnih strategija i rekao bih obavezno štivo (barem jedno ili dva poglavlja) koje bi trebalo konzultirati prije nego što se ta riječ izgovori na poslovnom sastanku.

V.: “Menadžer na mafijaški način” (Naklada Veble)

Priručnici za menadžere dolaze iz svih područja i često ponavljaju jedni druge, prežvakavajući jedno te isto. Iako ova knjiga koju je napisao navodni član jedne od najstarijih korporacija zvuči originalno i duhovito, kao i sve druge priručnike toga tipa treba je čitati “s razumijevanjem”. U svakom slučaju, ova je knjiga mnogo zabavnija nego većina drugih “ozbiljnih” priručnika, a kao i u većini, i u njoj se može naći poneki u praksi vrlo koristan savjet. Jedan od njih, iz ove knjige, jest onaj o laganju. Laganje nije osobito dobra i poželjna stvar, ali u poslovnom okruženju, kao uostalom i u privatnom životu, katkad smo prisiljeni lagati. E sad, laganje šefovima može imati ozbiljne posljedice, osobito u svijetu u kojem se kreće “menadžer” V. Njegov je savjet vrlo jednostavan i uistinu koristan te glasi otprilike ovako: ako već morate lagati, budite kratki.

Silke Schneider Flaig: “Veliki suvremeni bonton” (Mozaik)

Ovo je zapravo najvažnija i vjerojatno najmanje čitana knjiga u poslovnim krugovima. Savjeti iz nje izravno će utjecati na svačiju karijeru, a u većini slučajeva i na račun dobiti i gubitka. Kao što se nitko ne žali da mu je rođenjem dano premalo pameti, tako nitko za sebe ne misli da je nepristojan. Iako se čini da to s poslovanjem i karijerom nema veze, dugoročno gledano itekako ima jer u većini slučajeva važnije je biti pristojan nego u pravu; ako si pristojan, i greške (a one su neminovne) lakše će biti oproštene. A karijera i poslovni svijet nisu utrke na sto metara, već maratoni i nije zgorega dobiti drugu, treću i petu šansu. A za to je potrebna pristojnost.