Pripadnici “Pomorskog naroda” okupili su se ponovno na svjetskom festivalu mora. Prošle su još četiri godine i krenuli su, s raznih mora i oceana, u veliku luku na krajnjem zapadu Francuske.

Neki su u tu metropolu oceana, kako Brest s ponosom zovu njegovi stanovnici, doplovili iz drugih atlantskih luka zapadne Europe, drugi su ultrabrzim trimaranima u svega par dana dojedrili iz New Yorka. Jadranska grana “Pomorskog naroda”, mala hrvatska flota predvođena komiškom gajetom falkušom, ovog je puta pristigla cestom, ukrcana na trajlere i pridružila se sedmodnevnom slavljenju mora i brodova. U Brest je došlo 9000 mornara s skoro tisuću brodova, nekih posve krhkih ali i starinskih jedrenjaka dužih od stotinu metara. I tako se već dvadeset godina u Brestu skupljaju ljudi od mora, koje je Joško Božanić, inicijator izgradnje prve komiške falkuše nakon niza godina, na večeri posvećenoj prijateljima iz raznih zemalja nazvao Pomorskim narodom. Izrecitirao je i svoju pjesmu, pisanu na komiškom dijalektu, a koja vrvi lingua francom, jezikom s romanskom bazom kojim su se nekoć sporazumijevali sredozemni pomorci. Pjesma je stoga bila donekle razumljiva i Xaguinu iz španjolske Galicije, jednom od stranaca pozvanih u hrvatski šator tu, zadnju večer festivala. Bili su to sve sami veterani, uključujući Nizozemca Renéa, koji u Brestu prodaje svoje dimljene haringe.

Hrvatski aduti
Pjesmom su bili ganuti, a ponuđenim jelom vrlo zadovoljni – brujet od rakova napravio je Tonko Božanić Gruje, fascinantni izdanak komiških ribara kojeg bi Hrvatska trebala zaštititi kao pokretno kulturno dobro. Kao što je zadivio nazočne Hvarane – predvođene vinarom Androm Tomićem, čija su se vina točila – nabrojivši im svaku, pa i najmanju valu njihova otoka, tako je jedna strankinja, vidjevši koliko je spretan u vezivanju čvorova, samo zinula i rekla “what a man”… Kao privilegirani gosti, Komižani su jedini – uz karizmatičnog Renéa s njegovim pušnicama za haringe – smjeli ložiti vatru na otvorenome. A Gruje je brujet za četrdesetak ljudi spremio rutinski, kao da im peče tost. Komižanima je ovo četvrti put zaredom da dolaze u Brest. Prošlog puta, 2008., Hrvatska je bila specijalni gost. Ove su godine to bili Indonezija, Meksiko, Rusija i Maroko, no i neki stari prijatelji festival ponovno su dobili svoje mjesto, pa su tako u selu posvećenom dvadesetoj godišnjici fešte u Brestu u jednom šatoru predstavljene fotografije Rota Palagruzona Ive Pervana, a u drugom pomorska baština Istre i Kvarnera; rovinjska batana, krčka pasara, rapska lađa, kvarnerski i lovranski guc također su došli u Brest. Jadranski su brodovi smješteni između vijetnamske džunke i brodova iz španjolske Galicije, čije su zastave ukrašene poznatom nam crvenom zvijezdom, koja je slijedom povijesnih okolnosti postala simbolom tamošnjih nacionalista. Tu su i stari znalci, brazilski “jangadas”, koji se na svojim brodićima, naizgled malo većim daskama za jedrenje, otiskuju na višednevna pučinska ribarenja. Doplovile su i replike vikinških drakara, potom cijeli jedan dio posvećen arktičkim narodima i metodama izrade kajaka, a zapažen je i Tres hombres, trgovački jedrenjak koji promovira ekologiju i prevozi robu koristeći isključivo jedra. Navečer, počinje fascinantna parada brodova praćena vatrometom i popularnim opernim arijama. Na kopnu se program odvijao na 90 hektara, nastupilo je 3200 muzičara, od trubača koji sviraju Mano Negru do bretonskih gajdaša i starih bradatih pomoraca koji pjevaju uz harmoniku.

Malu hrvatsku flotu zastupala je komiška gajeta falkuša koju je predvodio Joško Božanić, inicijator ponovne izgradnje komiške falkuše

Oživljena prošlost
U Brest su stigla i dva najveća jedrenjaka na svijetu – Sedov (117 m) i Krusenstern (114 m, četiri jarbola). Veliki europski jedrenjaci uglavnom su sagrađeni u Njemačkoj između dva svjetska rata, da bi nakon 1945. u ime reparacije pripali flotama susjednih naroda – ruskoj, poljskoj, norveškoj, koje se sada njime diče, iako brod ne bi trebao biti običan ratni plijen poput tvorničkog postrojenja, nego dokaz nečije pomorske snage i tradicije. Prisjetili smo se i puno goreg primjera – školskog broda Jadran koji je Crna Gora otela 1991. i ne želi ga vratiti u matičnu, splitsku luku. Meksikanci su se predstavili sa 90-metarskim jedrenjakom nazvanim Cuauhtemoc, po zadnjem kralju Azteka. Zahvaljujući posadi tih velikih školskih brodova, s po nekoliko stotina članova posade, Brest je ovih dana izgledao onako kako zamišljamo lučki grad, pun pripitih mornara koji teturaju ulicama. Zadnjeg dana festivala skoro svi brodovi krenuli su u satima plovidbe udaljeni bretonski Douarnenez, slikovito ribarsko mjesto u kojem tog dana počinje novi, trodnevni pomorski festival. Nakon toga, u obližnjem mjestu počinje Interkeltski festival, gdje dolaze bretonski rođaci iz Velsa, Škotske, Irske… Ljeto je ovdje kratko, a dani dugo traju – treba ih dobro iskoristiti.

Profit (ni)je važan

Mediteran kakav je nekad bio
Iako organizatori Svjetskog festivala mora tvrde da im profit nije važan, činjenica je da su u naposjećenijem danu imali preko 100.000 gostiju s plaćenom ulaznicom koja košta između 12 i 15 eura, dakle, preko milijun eura prometa. Za vrijeme festivala nemoguće je naći smještaj u hotelu u krugu od 30 kilometara od Bresta. Šeta što je gradonačelnik Splita Željko Kerum odbio ideju o organizaciji slične smotre starih jedrenjaka u gradskoj luci. Onaj tko želi vidjeti brodove s “Mediterana kakav je nekoć bio” i dalje će morati putovati u Brest, na skup Pomorskog naroda.

Bretanja

Deveto izdanje

Otvoren 9. ciklus prijava za financijsku i mentorsku podršku za impact poduzetnike u Hrvatskoj – “Pokreni nešto svoje”

Kibersigurnost

VPN ide u prošlost? Prvi tech brunch oduševio i najavio novi inkubator inovacija

Želja za jačom autonomijom
Bretanja ima vrlo snažan identitet, koji počiva na dugoj povijesti vlastite države i zasebnom, keltskom jeziku. Ipak, autonomističke i separatističke stranke dobivaju jako malo glasova. “Teško se sada odvojiti jer smo pridruženi Francuskoj još 1532. godine. Na bilo kakvim glasanjima za veću autonomiju nemamo šanse jer su glavni mediji, pogotovo televizija, francuski”, objašnjava nam Gilles, jedan od aktivista kampanje za jačanje škola na bretonskom jeziku, čemu je posvećen jedan od štandova na festivalu. Taj jezik danas govori oko 200.000 od ukupno tri milijuna stanovnika Bretanje, a još do prije dvadesetak godina u nekim je selima bilo moguće naći osobe koje govore samo bretonski. “Problem je što nemamo svoju vladu, Bretanja kao regija može odlučivati samo o kulturi. Francuska je iznimno centralizirana – jedino su Korzikanci izborili poseban status, i to oružjem. Mi pokušavamo drugim putem”, pomirljivo će Gilles. Bretonci su 60-tih, po uzoru na irsku IRA osnovali vlastitu oružanu skupinu ARB ( Armée Républicaine Bretonne), no vremenom su se odrekli oružane borbe.

Puno kišnih dana

Nezahvalne prognoze
Praćenje vremenske prognoze u Brestu nema puno smisla, jer se oceansko vrijeme mijenja takvom brzinom da jedino što možete jest sami pogledati prema nebu i zaključiti kakvo je trenutno stanje. Kiša često pada, što je zabilježeno i u “Barbari” Jacquesa Préverta, pjesmi napisanoj 1946. i posvećenoj potpunom razaranju Bresta od strane Saveznika, koji nisu našli drugog načina za istjerivanje njemačke vojnike iz te važne luke. Od cijelog starog dijela ostale su čitave samo četiri kuće, sve ostalo je novo sagrađeno.

U Brest je došlo 9000 mornara sa skoro tisuću brodova, nekih posve krhkih ali i starinskih jedrenjaka dužih od stotinu metara