Uistinu je teško u relativno kratak tekst sažeti nešto tako veliko i značajno za modernu pop kulturu jedne velike europske nacije kalibra Italije? Nešto što je raslo organski s čitavim društvom, što je reflektiralo, ali i oblikovalo njegov stil, trendove i ambicije tijekom osam desetljeća. Kako opisati značaj koje su te pjesme imale na golemu talijansku dijasporu po Amerikama te na glazbene scene tih zemalja, makar bile prepjevane na španjolski ili portugalski? Ili na glazbenu scenu ostalih sestrinskih zemalja i kultura poput primjerice Francuske.

Mnoge numere s ovoga festivala se s pravom mogu smatrati modernom klasičnom glazbom čije su harmonije i poezija već odavno nadišle kategoriju evergreena. Izrasle iz prebogatog naslijeđa klasične glazbe, opere i belcanta, promiješane s utjecajima jazza i novih glazbenih pravaca s druge strane oceana, hitovi Sanrema su apsolutno dio svjetske glazbene baštine te su kao takvi postali i ostali dio kolektivne memorije, ali i pojedinačnih sudbina i iskustava.

A kako uopće pojmiti značaj i utjecaj koji su te pjesme, ali i sav popratni šušur oko toga festivala imale na razvoj naše glazbene scene, osobito u krajevima uz Jadran čiji dijalekt ionako odražava stoljetnu pa i tisućljetnu povezanost s obalama Italije, preko antičkog Rima pa sve do “prejasne” Venecije. Pa iako dobar dio našeg gente di mare iz Dalmacije, Primorja ili Istre ima slavensku dušu ili jezik, melodije sa Sanrema pjevale su istim notama, harmonijama i dirale dušu na isti način kao i one kojima je talijanski jezik materinji. Kako bi rekli Talijani: “Stessa faccia, stessa razza!”.

Jer pjesma je univerzalni jezik duše, a kad vas spaja povijest i geografija, slične radosti, brige i iskustva, onda se nije za čuditi da su mnogi naši kantaduri znali prepjevati te hitove te ih još više približili uhu domaćeg čovjeka. Mnogi su besmrtnu Cotugnovu himnu “Lasciate mi cantare” znali personalizirati završivši je sa “..sono Dalmatino (Istriano, Quarnerino… odaberite sami), Dalmatino vero!”. Mnogi su uz Pinovu “Napule” pustili suzu dok su umjesto Vezuva i Napulja gledali na more, Marjan, Lokrum, Lungomare ili Sv. Fumu – jer ta melodija je ista naša.

Talijanska kancona je inspirirala mnoge naše skladatelje, tekstopisce i pjevač(ic)e. Mora biti da je bio osobit ponos čuti i vidjeti (ako ste živjeli u obalnim krajevima i imali RAI) na crno-bijelom televizoru kako na pozornici Casina u Sanremu ili nekog velikog rimskog studija izlazi veliki Claudio Villa – neokrunjeni kralj i četverostruki pobjednik Festivala – i pjeva “Il tuo mondo”, prepjev Kalogjerine i Terezine “Nono”. Da, tada su se na stranim pozornicama znale pjevati i naše pjesme.

Jer bile su toga vrijedne. I dok to slušate imate dojam kao da vam je Claudio ispjevao samu definiciju talijanske duše. A bilo je tu i trenutaka kad je s pozornice Sanrema na Prokurative stigao Sergio Endrigo, rođeni Puležan čija je obitelj nakon rata optirala za Italiju te se pridružila tisućama kojima pjesma otpjevana na čistom hrvatskom “Kud plovi ovaj brod” ima potpuno drugačije značenje od onog koje bismo dali naslutiti u verziji dive Radojke Šverko.

U desetljećima nakon drugog svjetskog rata gotovo svaka tehnička novotarija je imala gotovo revolucionarno značenje za život ljudi i percepcije njihovog mjesta u svijetu. Odjednom su se relativno spore generacijske mjene i norme počele mijenjati puno bržim intenzitetom. Trendovi i moda su se počeli globalizirati pod utjecajem filma i televizije.

I upravo su televizijski prijenosi festivala iz Sanrema bili jedan od highlighta za glavne tadašnje stilist(ic)e, influencer(ic)e i trendsetter(ic)e – tj. lokalne šnajder(ic)e i frizer(k)e i kozmetičarke. Festival je bio prozor u glamurozni svijet bogatih i slavnih ili barem slavnih i talentiranih. Jedna crtica iz svakodnevnog života možda dočarava svu dubinu utjecaja koje je ovaj glazbeni festival imao na naše ljude te na razvoj moderniteta u našim krajevima. I ta crtica nam dolazi iz jednog malog i predivnog gradića Srednje Dalmacije.

Održiva ulaganja

Uloga razvojnih banaka u borbi protiv klimatskih promjena – prilika za poduzetnike!

Sigurnosna rješenja

Tko je sve obveznik NIS2 direktive o kibernetičkoj sigurnosti i koje će četiri ključne stavke tvrtke trebati prilagoditi?

Šjora Marica bila je šnajderica čiji je boutique u Makarskoj Kalalargi bio centar modnih događanja. Prema njenim riječima bila su tri najvažnija datuma u tadašnjem jugoslavenskom modnom kalendaru za koje su se “posebno šile vešte i krojili veštiti”: Dan Žena, Nova godina i – Sanremo! Pomno se pazilo na svaki detalj, buljilo se izbliza u televiziju jer baš taj kroj ili kompletić, baš ta frizura, baš takve franzete i bafe, baš takve oćale kakve su bile tu večer na pozornici, e baš takve iste sutra moraju bit na Rivi ili Korzu.

Sanremo je bio modni događaj bez premca u vrijeme dok je internet bio daleka budućnost, a dok su tek rijetke tiskovine ili strani magazini bile dostupne na kioscima te pratile aktualne trendove. Na to su budno pazile oči naših modnih udarnika koji su vrijedno zaprimali narudžbe, krojili i šišali te tako stvarali malu, ali vrijednu tržišnu ekonomiju te davali jugoslavenskom socijalizmu mediteranski šarm i smisao za lijepo.

I sam pripadam generaciji koja pamti značaj Sanrema. On me podsjeća na djetinjstvo i kolače u Bobisa, tete u borosanama i modrom kompletiću koje kuhaju espresso na masivnoj kromiranoj Gaggii. Vrati me u trenutke provedene s ocem u kuglani na stadionu, uz balote ili briškulu. Uz didov tranzistor na baterije među tunjama i peškafondima dok u suton svira Che Sará ili dok susjeda Bosanka, koja je tada radila kao “kafanska pevaljka” u tadašnjim radničkim odmaralištima, na sav glas zaori Maledetta primavera. Te pjesme su naše “Proustove madleine” koje nam otvaraju svijet uspomena uz koje smo rasli i formirali svoj glazbeni ukus.

Čak i onda kad smo “zabrazdili” u alternativu ili elektroniku – sklad nota i ritmova koji je dopirao s Corso degli Inglesi ili pozornice Teatra Ariston čak i danas inspirira i oblikuje glazbene trendove ovog dijela svijeta. Od 1951. pa do 2025. kompozitori i izvođači još zrače onom zaraznom energijom, melodioznošću jezika te glazbenim izričajem koji svim tim modernim interpretacijama daju prepoznatljiv gusto d’Italia. Potpuno je nebitno sviđa li vam se više rockerski štih jednog Måneskina ili popeglano višeglasje tenora iz Il Volo ili energija jednog Caparezze u Mi fa stare bene. Sanremo je tvornica glazbenih snova čiji utjecaj seže puno šire i dublje od festivalskih okvira, čija je muzika soundtrack milijuna života i priča. A o tome kako je sve počelo i gdje smo danas – uskoro na stranicama Poslovnog vikenda.