Povremeni post, ketogena dijeta ili pak super namirnice, zvuče kao brzo rješenje za gubitak kilograma ili eliminaciju nezdravih prehrambenih navika, ali znamo kako sve što dobro zvuči uglavnom nije onako kako se čini.

Iako nas nekada poslovna, ali i općenito životna svakodnevica i dinamika tjeraju na potragu za brzim rješenjima, u novoj temi rušimo neke od aktualnih prehrambenih mitova.

Zamka eksplozivne gladi
Povremeni post (engl. intermittent fasting, IF) već se neko vrijeme nalazi u vrhu alata za kojima dio populacije poseže kako bi postigao određene prehrambene ciljeve. Radi se o obrascu u kojem je konzumiranje hrane ograničeno na pojedina vremenska razdoblja, odnosno postoje vremenska razdoblja unutar kojih se hrana uopće ne konzumira.

Obećani benefiti uključuju brzi gubitak kilograma, poboljšanje osjetljivosti na inzulin, a sežu sve do odgađanja starenja. Najčešća je zabluda kako su eventualni benefiti posljedica našeg rasporeda hranjenja, a ne količine i vrste hrane koju jedemo. To je besmislica.

Ako ćemo prakticiranjem IF preskočiti jedan obrok, to će za naš organizam značiti X kalorija manje koje smo mu do tada regularno servirali. Drugim riječima, IF postaje samo jedna od metoda postizanja kalorijskog deficita, odnosno smanjenja unosa energije u odnosu na potrošnju.

Ne bih ga preporučio osobama na dinamičnom radnom mjestu i s navikom doručkovanja ili onima čije zdravstveno stanje iziskuje poseban ritam obroka kroz dan, primjerice, osobe s dijabetesom na inzulinskoj terapiji.

Nerijetko se zbog IF događa eksplozija gladi u drugom dijelu dana zbog čega su takve osobe spremne u prvom “dozvoljenom” obroku (npr. u 12 sati) itekako nadoknaditi ono što su ujutro “preskočili”. Pogotovo ako se glad nadoknađuje visokokaloričnim namirnicama niske kvalitete. Svi ostali mogu probati, no nipošto ga ne smatram superiornijim u odnosu na obrazac koji će nam omogućiti cjelodnevno jedenje u razumnim količinama koje će također omogućiti postizanje kalorijskog deficita.

Posljedice ketogene dijete
Počnimo s osnovama, nema dokaza kako će ketogena prehrana dovesti do većeg gubitka kilograma u odnosu na bilo koju drugu vrstu prehrane koja će omogućiti jednaki energetski deficit. Inicijalni brzi gubitak kilograma nije rezultat “ketogene magije”, već pražnjenja zaliha glikogena koji je jako dobro hidratiziran.

Drugim riječima, izgubili ste vodu. Svaki daljnji gubitak kilograma posljedica je energetskog deficita, koji se može postići i bez sulude restrikcije ugljikohidrata. Isto vrijedi i za bilo koje druge metaboličke parametre.

Međutim, neizbalansirana ketogena prehrana može dovesti i do nekih neželjenih posljedica. Primjerice, nije rijetkost da usprkos redukciji kilograma dobijemo porast vrijednosti kolesterola u krvi.

Posljedica je to ogromne količine masti koju na ketogenoj dijeti unosimo uz paralelno nizak unos vlakana s obzirom na to da je većina namirnica bogata vlaknima slučajno ili namjerno isključena. Da, složit ćemo se kako je tamnozeleno lisnato povrće dozvoljeno kao i “škrta” doza sjemenki i orašastih plodova. Ipak, u praksi se to nažalost svede na par listova zelene salate i obilje slanine.

Shvaćam kako je ketogena prehrana svojevrstan protuotrov današnjoj pomami za ugljikohidratima, no odgovoriti na jednu krajnost drugom nije rješenje.

Svakako se slažem kako će solidna šnicla uz neškrobno povrće kao prilog, za većinu radne i sjedilačke populacije biti bolji odabir ručka nego tanjur tjestenine. No grickanje tvrdog sira kao međuobrok umjesto voćke ne ohrabrujem.

Super namirnice i super marketing
Super namirnice ne postoje. Zašto? Jer fokus treba biti na ukupnosti namirnica u prehrani odnosno ukupnoj kvaliteti prehrane. “Kiwi je super izvor vitamina.” Jest, no također su i brokula, kupus, paprika i citrusi. “Goji bobice su pune antioksidansa”. Jesu, no borovnicama i šipku ne fali ništa.

Naprotiv, osim vašeg zdravlja, sačuvat će i vaš novčanik. “Himalajska sol je “zdravija” od obične jer ima manje natrija.” I ovdje se slažem da unosimo previše soli, no ne zato što volimo slanu juhu, već zato što volimo procesirane namirnice koje su nam glavni izvor soli u prehrani. K tomu, himalajskoj soli manjka joda pa u startu imate skuplji proizvod koji će generirati nove troškove ako ćete u vaša jela morati kapnuti jod u obliku dodatka prehrani.

Zaključno, epitet “super” je često marketinški isforsiran zbog jednog ili nekoliko sastojaka pojedine namirnice. Ostavlja pogrešan dojam kako je zbog toga neka namirnica vrednija, a usporedba je u startu nepravilna jer zadovoljavanje naših ukupnih potreba za makro i mikronutrijentima ne gledamo kroz prizmu jedne namirnice. Ono što u svakom slučaju jest super kod tih namirnica je cijena, ali ne za kupca, već za trgovca.

* Sadržaj omogućio nutricionizam.hr