Špijunske “igre bez granica” opet su oživjele. Poslije gotovo desetljeća mira i koegzistencije ponovo je jedna obavještajna afera stigla u središte pažnje svjetske javnosti. Radi se o prošlotjednom raskrinkavanju britanskih obavještajca u Moskvi i uhićenju dvojice špijuna koji su radili za britansku tajnu službu. Odmah potom Rusija je optužila Britance da su vodili operaciju u stilu Jamesa Bonda i pritom koristili u kamen skriveni odašiljač za prikupljanje tajnih informacija. Nije trebalo dugo da se pojave naslovi o povratku KGB-a i njegovih metoda, ali pod krinkom FSB-a. Nakon gotovo pola stoljeća borbe na prvim linijama hladnog rata špijuni su otišli na druga područja, a raspadom Sovjetskog Saveza, točnije 6. studenog 1991. godine, KGB (Odbor za državnu sigurnost) je raspušten i utemeljena je nova ruska agencija FSB.

Stručan, a jeftini
Prije nestajanja vodstvo KGB je izvelo posljednju veliku akciju. U kolovozu 1991. u Sovjetskom je Savezu pokušan državni udar u kojem je trebao biti smijenjen Mihail Gorbačov. Na čelu su bili visoki vojni časnici, ali i tadašnji prvi čovjek KGB-a Vladimir Kruškov. Puč nije uspio, a KGB je raspušten u nekoliko mjeseci. Danas pod imenom KGB obavještajna agencija postoji još samo u Bjelorusiji, gdje je u službi diktatora Lukašenka. Nekako istovremeno s gašenjem KGB-a, iz Rusije počele stizati vijesti da su se brojni bivši nezaposleni KGB-ovci dali u kriminalne vode. Što i ne čudi jer su imali veze, poznanstva i potencijale koji su tada, i uvijek, bili na visokoj cijeni. No nikada se kao u vremenu raspada SSSR-a nije moglo doći do najrazličitijih stručnjaka za malo novaca. Najbolji primjer za to je pronađena nezavršena podmornica na koju su naišli američki obavještajci u jednom kampu više stotina kilometara od mora. Po dizajnu bilo je vidljivo da je djelo ruskih podmorničkih stručnjaka koji su radili za račun narkokartela. Oni koji su ostali u Saveznoj sigurnosnoj službi, FSB-u, imali su pune ruke posla sa sve snažnijim sukobima u Čečeniji, gdje je na kraju morala intervenirati čak i vojska. Veliko bogatstvo Ruske Federacije počelo se privatizirati, a time je nastala i nova kasta društva – oligarsi.
Boris Berezovski, Vladimir Gusinski, Aleksandar Smolenski i na osam godina sibirskog zatvora osuđeni Mihail Hodorkovski obogatili su se preko noći i živjeli na visokoj nozi koristeći obavještajne usluge KGB-ovaca. Međutim, počeli su se miješati u državnu politiku te tako došli na zub nekadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina (slučaj Gusinski i Berezovski), ali pogotovo njegova nasljednika Vladimira Putina. Iako u svim tim događajima nije previše vidljiva uloga KGB-a. Bar ne na prvi pogled, ali istina je sasvim drugačija. Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin, nekadašnji je pukovnik KGB-a za Istočnu Njemačku. Čovjek obučen za let supersoničnim bojnim zrakoplovima, što je i pokazao letjevši MIG-om od Moskve do Sankt Petersburga, a i više puta je prikazano njegovo znanje borilačkih vještina.

Pouzdani savjeti
No što se ide niže na ljestvici vlasti, nekadašnji pripadnici KGB-a zauzimaju sve više odgovornih pozicija. Tako su Putinova dva savjetnika Igor Sečin i Viktor Ivanov bivši KGB-ovci, dok u njegovom Vijeću za nacionalnu sigurnost, neki ga nazivaju i Putinovim politbiroom, više od polovice su nekadašnji časnici policije, vojske, KGB-a ili njegova nasljednika FSB-a. Uhićenjem, suđenjem i robijanjem najbogatijeg Rusa Hodorkovskog i najvećeg dioničara naftnog diva Jukosa krenule su priče o javljanju nove represije u Rusiji. Liberali su počeli vrištati da se rađa nova policijska država. Bilo tako ili ne pokazat će nastavak slučaja Hodorovski, ali je sasvim sigurno da se nekadašnji kadar KGB-a vratio u društveni život. Siloviki, kako su Rusi nazivali predstavnike vlasti za vrijeme komunizma, su se vratili na velika vrata. Još mnogo više lojalnog i provjerenog kadra nalazi se niže u “hranidbenom lancu” nego u samom vrhu Rusije. Koliko je velik broj nekadašnjih KGB-ovaca u lokalnoj vlasti pokazuje i činjenica da je profesorica sociologije sa sveučilišta u Moskvi Olga Krištanovskaja započela i istraživanje u kojima prati aktivnosti tih osoba. Do povrataka bivših rukovodilaca došlo je odmah po Putinovom preuzimanju vlasti, kada je podijelio Rusku Federaciju u sedam pokrajina i natrpao birokraciju svojim ljudima. Potrebe za novim državnim službenicima većinom su zadovoljavane probranim i provjerenim bivšim suradnicima. Prema istraživanju Krištanovskaje, gotovo 70 posto svih viših regionalnih dužnosnika su nekadašnji pripadnici KGB-a, policije i vojske.

Doprinos stabilnosti
Brojni među njima su optuživani za korištenje FSB-a za prisluškivanje političkih protivnika, nedemokratske mjere, gušenje slobodnih medija, ali što je najzanimljvije glasači sve više biraju baš takve ljude na položaje. Što se tiče državne vlasti, deseci silovika postali su zamjenicima ministara iako nemaju stručnost za pozicije koje obavljaju. Podaci Krištanovskaje govore da je 25 posto viših državnih dužnosnika u Moskvi iz redova nekadašnjeg sigurnosnog aparata, što je više za tri posto nego u vrijeme posljednjeg komunističkog vođe Mihaila Gorbačova. No nisu svi siloviki loši. Primjer Vladimira Kulakova, gubernatora regije Voronjež, pokazuje kako sumnjiva prošlost ne mora značiti i nesigurnu budućnost. Naime, Kulakova hvale i opozicija i lokalni mediji, dok su birači više nego zadovoljni otkako je uspio spasiti tvornicu zrakoplova od stečaja, čime bi deseci tisuća radnika ostali bez posla.

Postoji li plan?
Što povratak nekadašnjih vlastodržaca znaći za rusku demokraciju teško je i prerano zaključiti. Obični Rusi žele život siguran od kriminala te mali dio enormnog ruskog bogatstva za sebe. Osobe poput Kulakova doživljavaju se kao blagoslov. Analitičari političkih zbivanja u Ruskoj Federaciji pak tvrde da su silovici različiti i podijeljeni kao i sve druge političke skupine te da ne postoji neki veliki plan za povratkom strahovlade. S druge strane, moskovski liberali tvrde da je sve veći broj bivših KGB-ovaca u državnoj vlasti promišljen plan kojim se žele vratiti dani u kojima je obavještajni milje bio čuvar, ali i mozak čitavog društva. Ruska povijest tajnih policija seže još u vrijeme Ivana Groznog, a rezultati NKVD-a za vremena Staljinovog vladanja dobro su poznati. Ali siromašni Rusi izgleda ne mare za povijest.

Nestankom KGB-a CIA izgubila neprijatelja i kompas

Često je sudbina neprijatelja povezana. Nestankom svog zakletog neprijatelja američka se CIA (Središnja obavještajna agencija) otišla boriti protiv kolumbijskih kartela koji su preplavili Ameriku kokainom u drugoj polovici 1980-ih.
U samo nekoliko godina od kartela nije ostalo ništa, a velika je većina vodećih kriminalaca ili ubijena ili u zatvorima. CIA je ostala bez vidljivog neprijatelja. Terorizam tada nije predstavljao opasan problem za Sjedinjene Države, čak dapače – na Bliskom istoku bio je kakav-takav mir. Izrael i Palestinci su trpjeli jedni druge, Sadam je bio “osiguran” zonom zabrane letova. Nekoliko afera, od one s Aldrichem Amesom koji je špijunirao za Ruse gotovo deset godina do one s agentom FBI-ja Robertom Hanssenom koji je za 15 godina službe Rusima dobio 1,4 milijuna dolara, ali i doživotni zatvor, uvelike je uništila imidž i kredibilitet CIA-e. Dodatni nokaut stigao je 11. rujna 2001. kada su članovi Osama bin Ladenove organizacije napali Sjedinjene Države. Tada je započela konsolidacija američkih obavješajaca.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz