Živciraš me malo. Testiraš samo fine i skupe modele, uopće ne misliš na 'raju' poput mene koja zbog posla i ja ovisi o tome da joj automobil bude poput radnika. Izgrdio me tako nedavno jedan poznanik, obrtnik iz sfere "majstor za sve". Poduzetnici poput njega poslovne limuzine i pomodarske SUV-ove često nazivaju "šminkom" i zbog prirode posla kojim se bave nerijetko voze isključivo automobile koji spadaju u kategoriju gospodarskih vozila ili je se djelomično dotiču. 

Zato sam se ovoga puta odlučila na test modela koji istodobno može služiti kao radni, gradski ili obiteljski automobil. Riječ je o Daciji Dokker TechRoad 1.3 Tce 130, benzincu čije su me specifikacije već na prvu "natjerale" na pomisao da je riječ o tiskarskoj grešci. U njima piše kako Dokker može ponuditi 3000 litara prtljažnog prostora! Naravno, s oborenim stražnjim sjedalima. Ali čak i u toj varijanti deklarirani obujam činio mi se pretjeranim.

I zato sam pri prvom ulasku u vozilo krenula provjeriti baš tu stavku. Rezultat: Frapantno! Unutrašnji gabariti Dokkera, osobito kada je o visini riječ, toliko su raskošni da i sa samo jednim preklopljenim stražnjim sjedalom dobijate golem raspoloživ prostor, a kada posve neutralizirate cijelu stražnju klupu čini se kao da nema toga što u ovu Daciju ne biste uspjeli ugurati. Gotovo požališ što nisi u fazi neke zahtjevnije selidbe.

Oslanjate li se "samo" na prtljažnik, na raspolaganju vam je čak 800 litara. Prostoru se lako pristupa i s bokova koji imaju praktična klizna vrata. No potreban je zbilja jak zamah da biste ih zatvorili od prve. I oprezno s prstima – u mom su slučaju, ma koliko mi neugodno bilo priznati, danak su platila dva nokta. Prtljažnik je također nadohvat ruke zahvaljujući dvokrilnim vratima i uistinu je sve mudro posloženo kako bi vlasnicima olakšao utovar. 

Poletna 'mašina'
Drugo iznenađenje Dokker mi je "ostavio" na papučici gasa. Budimo iskreni, zadnje što biste na prvu povezali s ovakvim tipom automobila su startnost i brzina. Jurcanje mu jednostavno ne treba biti prioritet. Ali testnom bi modelu čak i moglo biti. Novi Dacijin benzinac sa 130 konjskih snaga prilično je poletna mašina, brzinu od 100 kilometara na sat dostiže za nekih devet sekundi, a vozilo nešto teže od 1,2 tone potjerat će do maksimalnih  gotovo 190 km/h.

Zato Dokkera možete do mile volje "rastezati" i po autocesti, a da u pretjecanjima ne trebate biti ni sramežljivi  ni neodlučni. Prosječno je trošio oko 7,5 litara na 100 kilometara, mada je žustrija vožnja rezultirala i obilnijom "žeđi". Čak je i stabilnost pohvalna za tako povišen i "čoškast" automobil, mada u zavojima savjetujem odmjerenost. Ručni mjenjač sa šest stupnjeva "teški" je retro, ali posao obavlja jako dobro. 

Palac dolje za materijale i obradu
Ruku na srce, puno je toga u Dokkeru retro. Čak i karirani uzorak na tkanini sjedala pomalo vuče u prošlost, no treba imati na umu profil proizvođača i činjenicu da se Dacia ni ne pokušava "prodavati" kao luksuzan brend.

Asketski je stoga i pametni sustav s dodirnim ekranom koji, ogoljenosti unatoč, ima sve potrebno, od povezivosti do navigacije, čak i kamere. Međutim, ono što ni profil proizvođača ne opravdava je  (ne)kvaliteta materijala u interijeru i njihova završna obrada. Cijena testnog modela od 133 tisuće kuna možda je najpovoljnija u klasi, ali nekih se standarda ipak valja držati.