Nataša Magdalenić Bantić i Silvija Šeparović, nekadašnje urednice zagrebačkog Radija 101, objavile su knjigu Hrvatska, Njenih prvih 20-ak. Obje su  u novinarstvu još od sredine 80-tih, stasale su u uzbudljivim vremenima, a svo to iskustvo odlučile su podijeliti s publikom i čitateljstvu su ponudile uvid u prva dva desetljeća samostalne Hrvatske.

Kako se navodi u popratnim materijalima, "knjiga nema namjeru biti ni povijesni udžbenik ni enciklopedija; ona je autorski i pomalo drugačiji pogled na sve ono što je Hrvatsku snašlo u njenih prvih 20-ak godina". Za razliku od povjesničarskog pristupa koji događaje širokim kistom smješta  u kontekst šire, povijesne, slike o stanovitom razdoblju, autorice događajima daju okus i boju dočaravajući dojam, nudeći detalje, sugerirajući tako i njihovo objašnjenje.

Knjiga oslikava Hrvatsku obilježenu petogodišnjim ratnim razaranjima, tranzicijskim razdobljem obilježenim brojnim nepravilnostima u pretvorbi, procvatom korupcije  postupnim i mahom presporim procesom demokratizacije društva, uspostave učinkovite pravne države i neovisnog pravosuđa te mučnim i dugotrajnim pregovorima za ulazak Hrvatske u euroatlantske integracije. Knjiga je ležerna i privlačna, pripremljena tako da na jednostavan i direktan način dočara i objasni što se, kako i zašto događalo u Republici Hrvatskoj od njezina začetka.

No, takva ležerna, nastala je ozbiljnim radom: upravo temeljem dvaju desetljeća (a i više od toga) novinarskog – reporterskog i istraživačkog – rada autorica, nakon trogodišnjeg prikupljanja i organizacije podataka, više od 18 mjeseci pisanja te tri mjeseca dopisivanja.knjiga. Sam kraj knjige zašećeren je samo malim dijelom podataka koje su autorice prikupile pišući ovu knjigu a koji zasigurno nikada neće ući u povijesne udžbenike i priručnike – od činjenice da je Crkva prvi put zaposlila egzorcista preko datuma zabrane pušenja u hrvatskim vlakovima do dana kada smo izlazni broj za inozemstvo promijenili s 99 na 00… 

Koje ste sve teme obradili u knjizi? 
Naslov knjige je i njena tema. Napisale smo vodič kroz prvih 20-ak godina Hrvatske, počevši od zadnjih godina SFRJ i završili smo tik pred ove izbore. Kad smo jednom skupile sve podatke, shvatile smo da se ne možemo detaljno posvetiti nekim temama i pritom zadržati priču o protoku povijesti pa smo knjigu odlučile podijeliti na dva dijela. Prvi je kronološki a drugi tematski. Taj kronološki smo, pak, podijelile na četiri ere – samostojeće cjeline koje su imale svoj početak i kraj. Prva obuhvaća razdoblje raspada Jugoslavije, početak demokracije i višestranačja, prve izbore, proglašenje neovisnosti i rat do Oluje. Drugi je Tuđmanova era, njegove potpune dominacije svim porama hrvatskog drušva. Treća era je Račanova koalicijska vlada i nevjerojatan pritisak suda u Haagu koji ju je obilježio a četvrta su sve ostale vlade koje su potom uslijedile.

Koliko dugo ste pisale knjigu?
Izračunale smo da je 2827 dana prošlo od prve zamisli o pisanju knjige o prvih dvadesetak hrvatskih godina do njenog izlaska. Odnosno sedam godina, osam mjeseci i 28 dana. Prvotna ideja bila je da knjiga izađe 2011. – na dvadeseti rođendan Hrvatske – ali obim istraživačkog posla i sortiranja skupljenih podataka pokazao se znatno većim nego što smo mogle zamisliti. Novinarski zanat i praksu stekle smo, između ostalog, godinama proizvodeći tjedni pregled događaja Week Report na Radiju 101 i istraživačko-arhivski rad nije nam bio stran ali nas je količina posla ipak iznenadila. Tako je knjiga u naslovu dobila ovaj 'ak'. Prva knjiga sama ima 620 stranica i više od 330 fotografija, a vrlo je slično i s drugim sveskom.

Zašto knjiga nije otisnuta još 2011.,  kako je bilo planirano?
Za knjigu smo odmah našle izdavača, surađivale smo odlično s urednicima koji su nam bili dodjeljeni, mjesecima smo radile na grafičkom dizajnu sa Zvonimirom Hrupecom i Vitom Deverićem iz Studija 2M, tražile fotografije, korigirale… i onda se originalni izdavač odlučio povući iz projekta u prosincu 2012. 

Tko vam je na kraju pomogao da knjiga izađe?
Nakon skoro dvije godine mirovanja, 2014. odlučile smo se prijaviti na natječaj Ministarstva kulture za izdavaštvo. Kada je Ministarstvo odlučilo sufinancirati knjigu to nam je omogućilo da tražimo partnera. Iako smo razgovarale s nekoliko hrvatskih izdavača, koji su nam dali i vrlo korisne i dobronamjerne savjete – svi su nam se ljubazno zahvalili i uručili nam odbijenicu. Na kraju smo u tu avanturu ušle s Aquarius Recordsom koji je, zajedno s udrugom Urbani ured, suizdavač našeg prvijenca.

Koji su vam bili glavni izvori, arhive ili svjedoci vremena?
Za one početne dane Hrvatske, a zadnje Jugoslavije koristile smo arhivu iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice – novine i magazine koji su tada izlazili. Osim toga, Hina nam je ljubazno na par mjeseci dopustila pristup njihovoj arhivi, a onda smo nastavile kopati po internetskim stranicama hrvatskih medija i portala. Neke detalje smo potražile u knjigama aktivnih sudionika događaja koje smo opisivale, a povremeno bi se obratile i novinarima koji su stručnjaci za neke teme ili neku priču da provjerimo jesu li nam informacije točne i jesmo li sve dobro povezale. Odmah smo odlučile da nećemo intervjuirati svjedoke vremena jer smo željele jedino mi biti 'povijesno pametne' tj. da ćemo pokušati dočarati situaciju kakva je bila u danom trenutku i stavove koji su vladali baš tada. U svakom slučaju sve informacije koje smo koristile u knjizi javno su objavljene u medijima. Takva dobro istražena, knjiga je pisana ležernijim, publicističkim stilom, puna citata, cveba, sitnijih tema i velikih poglavlja.

Kada će izaći drugi svezak knjige koju sada promovirate? 
Drugi svezak knjige gotovo je spreman. Budući da je tematski a neke su se priče jako razvile ili promijenile od 2012. a neke nove rodile, na njemu će ipak biti više posla nego na ovom prvom svesku. Želja nam je da knjiga izađe u kasno proljeće 2016., tik pred 25. hrvatski rođendan.

Silvija Šeparović

Višestruko nagrađivana autorica

Silvija Šeparović u novinarstvo je ušla 1986., na Radiju 101. Na Stojedinici je bila je urednica redakcije, uređivala glavne vijesti Aktualni 101, izvještavala sa svih najvažnijih političkih događaja i bila suautorica višestruko nagrađivane emisije Week Report. Pisala je za Start, Arkzin, Eukonomist i Banku. Bila je jedna od četvero urednika televizijskog magazina Javna stvar Hrvatske radiotelevizije. Živjela je u Sarajevu, gdje je radila na eksperimentalnom TV programu Test kanal, a bila je i autorica radijskoga dijela javnih kampanja Ureda visokog predstavnika Ovaj i Onaj u borbi protiv korupcije i Bit će u BiH. Sudjelovala je u radu Glasa 99. Uređivala je vijesti u hrvatskoj redakciji BBC-ja u Zagrebu. Zajedno s grupom kolega, pokrenula je Radio Mrežu, udrugu za proizvodnju radijskih programa. Na Trećem programu Hrvatskoga radija pripremala je emisije Zoofon – Zoon politikon, Moj bestijarij, Društveni obzor i Forum 3. programa. Od 2012. potpisuje tjedni politički magazin Aftershock, prvo na HRT-u, a potom na radiju Yammat FM. Za Aftershock je primila nagradu Hrvatskog novinarskog društva za najbolju radijsku emisiju u 2013.

Nataša Magdalenić

Od Gajeve do Londona 

Nataša Magdalenić Bantić novinarstvom se zarazila još 1985. godine na Radiju 101 gdje je ostala punih 12 godina. Uređivala je središnju informativnu emisiju Aktualni 101, izvještavala sa svih višestranačkih izbora, a za iznimno popularnu emisiju Week Report, satirično-informativni tjedni magazin koji je uređivala s koautoricom ove knjige Silvijom Šeparović te Zinkom Bardić, 1996. godine osvojila je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za najbolju radio emisiju. Od 1998. godine brani boje londonske dijaspore. Kao slobodna novinarka radila je za hrvatsku redakciju BBC-ja i američki CBS News, a trenutno za Associated Press Television News. Od početka svog boravka u Londonu surađivala je s brojnim hrvatskim medijima: bila je dopisnica dnevnog lista Republika od početka do kraja njegova kratkog života, potom je šest godina radila kao dopisnica Jutarnjeg lista i Dnevnika, a poslije se dopisivala i s Večernjim listom i Nacionalom. Bila je urednica na prvim vijestima OTV-a, a pisala je i za Arkzin i Studentski list. Za vrijeme rata radila je za britanski ITV, Channel 4 News i British Satellite News te kaoproducentica na dokumentarcima britanskih televizijskih kuća BBC i Channel 4.