Magnezij je mineral koji je u prirodi gotovo svugdje prisutan. Najčešće se nalazi u obliku različitih kemijskih spojeva s kalcijem. Ima ga u morskoj vodi, mineralnim izvorima i zelenom pigmentu u biljkama.

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. 

Magnezij je, kao i kalcij otkriven 1808. godine, a oba minerala otkrio je Sir Humphrey Davy.

Magnezij je metal srebrnastog sjaja, srednje tvrdoće, postojan na sobnoj temperaturi. Topiv je u kiselinama. Koristi se kao reduktivno sredstvo zbog velikog afiniteta prema kisiku.

Čovjek prosječno sadrži oko 24-30 grama magnezija. Oko 60% ukupnog sadržaja magnezija nalazi se u kostima, 35% se nalazi u skeletnom i srčanom mišiću, a ostatak se nalazi u jetri, bubrezima i mozgu te ga ima i u eritrocitima. Ravnotežu magnezija u tijelu reguliraju crijeva i bubrezi. Zahvaljujući rezervama u kostima i regulacijskom mehanizmu u bubrezima, tijelo može i duže vrijeme nadoknađivati nedostatan unos magnezija.

Magnezij se apsorbira u tankom crijevu i to do 50%. Na njegovu apsorpciju utječu fitati, vlakna, masnoće, oksalna kiselina, kalij, željezo, fosfor i mangan koji smanjuju apsorpciju, dok je vitamin D povećava.

Magnezij se iz tijela uglavnom izlučuje urinom, dok se male količine izlučuju stolicom.

Prije pedesetak godina o magneziju su bile poznate tek tri činjenice:

•  neophodan je za rast

•  važan je aktivator mnogih enzima koji sudjeluju u metabolizmu

•  mnogo se upotrebljavao u liječenju prevelikog lučenja želučane kiseline i opstipacije (začepljenosti).

Danas je magnezij jedan od najznačajnijih minerala našeg vremena.

Sudjeluje u više od 300 enzimatskih sistema uključujući Krebsov ciklus, proces glikolize, sintezu proteina, nukleinskih kiselina…Važan je za neuromuskularni prijenos podražaja, mineralizaciju kostiju te djelovanje paratireoidnog hormona. Sudjeluje u stvaranju ATP, tj. energije, u procesima koagulacije i transportu glukoze u stanicu.

Iznenađujuće je da se u razvijenim zemljama unatoč bogatoj ponudi hrane često zapaža postojanje nedostatne opskrbe nekim mineralima i vitaminima. To se posebno odnosi na magnezij. Neki znanstvenici smatraju da određene skupine osoba pate čak od 40% preniske opskrbe magnezijem.

Ako poznajemo uzroke koji su doveli do nedostatnog unosa magnezija, možemo pružiti pomoć i postići da se magnezij unosi u optimalnim količinama.

Uzroci nedostatka magnezija su brojni te se mogu pojaviti uslijed povećane potrebe (tijekom rasta, razvoja, trudnoće i stresa), povećanih gubitaka (jako povraćanje, proljev, kronična oboljenja bubrega), nedostatnog unosa (gladovanje, prehrana gotovo isključivo mliječnim proizvodima, prehrana s malim količinama bjelančevina, masna hrana, "mekana" voda), poremećaja u probavnom sustavu (oboljenja probavnog sustava, opsežno kirurško odstranjenje tankog crijeva), uzimanja određenih lijekova (diuretici, srčani glikozidi, sredstva za čišćenje), prekomjernog lučenja znoja te uzimanja alkohola.

Uobičajenom se prehranom dnevno unosi 180-300 mg magnezija. Pri tome treba voditi računa o činjenici da samo oko 1/3 magnezija unesenog hranom tijelo može resorbirati. Sastojci hrane poput fosfata, visokih udjela proteina i masti, konzumiranje alkohola, stres i mnogi lijekovi smanjuju resorpciju magnezija iz hrane te time predstavljaju uzrok za premalu opskrbljenost magnezijem.

Iako magnezij sadrže brojne namirnice (soja, lisnato zeleno povrće, sjemenke, orah, badem, banana, žitarice, smeđa riža), preporučeni dnevni unos magnezija često se ne može namiriti iz hrane. Umjetno gnojenje dovodi do osiromašenja sadržaja magnezija u tlu, pa tako i u biljkama, a zbog toga i mi u svoj organizam unosimo premalo tog minerala. Stoga se brzo postižu upravo iznenađujući uspjesi za očuvanje zdravlja ako se prehrana nadopuni magnezijevim preparatima.

Naime, mnogi simptomi nedostatka magnezija otkriveni su tek u novije doba. Poznato je da se kod manjka magnezija javljaju slabost, grčevi u mišićima (tetanija i tremor), poremećaji rada srca, živčana razdražljivost, glavobolje. Nedostatak magnezija može izazvati pojačano zgrušavanje krvi, naročito u već oštećenim krvnim žilama.

Novija istraživanja pokazuju da se ne smije zanemariti povezanost manjka magnezija s nastankom:

•  angine pektoris i akutnog infarkta miokarda

•  oštećenja srca

•  popuštanja rada srca

•  oštećenja unutarnje stijenke krvnih žila

•  poremećenog metabolizma glukoze

•  povećanog oksidativnog stresa

Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene.

Potrebe za magnezijem ovise o nizu faktora kao što su zdravstveno stanje čovjeka, starost, sastav hrane, konzumiranje alkohola, stres, trudnoća i dojenje, pa tako dnevne potrebe iznose za:

  djecu                          170 mg

  mladež                       350 mg

  žene                           280 mg

  trudnice i dojilje        350 mg

  muškarci                    350 mg

Predoziranje magnezija ne predstavlja razlog za bojazan kod zdravih osoba s normalnom funkcijom bubrega, jer se on polagano resorbira, a njegov se višak ravnomjerno izlučuje mokraćom i stolicom.

Interakcije:

•  Cink, ovisno o dozi djeluje sinergistički i antagonistički. Doze veće od 25 mg smanjuju apsorpciju, a manje povećavaju.

•  Vitamin B6 povisuje bioraspoloživost magnezija.

•  Upotreba tiazidskih diuretika može dovesti do hipomagneziemije, dok upotreba diuretika koji štede kalij može dovesti do hipermagneziemije.

•  Primjena magnezija kod bolesnika koji koriste glikozide digitalisa može dovesti do smanjenja koncentracije glikozida u plazmi.

•  Tetraciklinski diuretici ne trebaju se uzimati istodobno s magnezijem, jer stvaraju komplekse koji smanjuju njihovu djelotvornost.