PD Code
Jubilej

Picelj & prijatelji

Naslovnicu magazina PD Code krasi kolaž Ivana Picelja ‘CM – 4 – I.’ kao simbol vizionara koji ostavlja trag za generacije koje će doći i nakon nas. U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (MSU) sve do 2. veljače 2025. možete pogledati retrospektivnu izložbu povodom stote godišnjice rođenja Ivana Picelja, jednog od najistaknutijih hrvatskih umjetnika druge polovine 20. stoljeća.

Izabela Vrtar
11. prosinac 2024. u 22:00
Portret Ivana Picelja, 2002. Foto: Keiichi Tahara

Izložba Picelj & prijatelji prikazuje širok Piceljev opus kroz sva njegova umjetnička lica – umjetnika, dizajnera i grafičara, ističući njegove inovativne doprinose umjetnosti i naglašavajući njegovu ključnu ulogu na međunarodnoj umjetničkoj sceni.

Prva posthumna sveobuhvatna retrospektiva Piceljeva stvaralaštva organizirana je u suradnji Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i MSU-a, a autor izložbe je prof. dr. sc. Zvonko Maković. Picelj je predvodnik apstraktne umjetnosti 1950-ih i aktivni član umjetničkih grupa EXAT 51 i Nove tendencije, koje su pomaknule granice umjetnosti i stavile Zagreb na svjetsku umjetničku kartu.

Ivan Picelj, Naranga, 1965. Foto: Damir Fabijanić (Zbirka Vujičić)

Njegova djela zastupljena su u fundusima prestižnih svjetskih muzeja kao što su Tate Modern, Victoria & Albert Museum u Londonu, Centre Georges Pompidou u Parizu te Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, a ovih dana predstavljena su i na izložbi Electric Dreams u londonskom muzeju Tate Modern.

Ivan Picelj rođen je 28. srpnja 1924. godine u Okučanima. Srednju školu završio je u Zagrebu, a potom je upisao Akademiju likovnih umjetnosti. Iako nije završio formalno akademsko obrazovanje, tijekom 1940-ih počeo se usmjeravati prema suvremenim umjetničkim pokretima, osobito konstruktivizmu i geometrijskoj apstrakciji, koji će poslije oblikovati njegov rad. Picelj je tijekom svog života bio aktivan u mnogim područjima, od slikarstva do dizajna, te je postao ključna figura moderne umjetnosti Hrvatske.

Ivan Picelj, Cyclophoria 5, 1971. (MSU)

Slikarstvo

Picelj je već početkom 1950-ih godina ušao u apstrakciju, izbjegavajući prijelaznu fazu reduciranog figurativnog slikarstva, što je tada bilo rijetko. Njegova rana djela, poput onih predstavljenih 1951. i 1953. godine, odlikuju se strogim geometrijskim oblicima, bez asocijacija, simbolike ili metafora.

Jedna od ključnih izložbi održana je 1953. godine u Društvu arhitekata u Zagrebu, gdje su Picelj, Kristl, Rašica i Srnec izložili radove koji su izazvali kontroverze zbog njihova odricanja od lokalne tradicije i inzistiranja na apstrakciji. Picelj je bio najradikalniji među njima, zagovarajući apstrakciju i povezivanje slikarstva s arhitekturom, skulpturom i primijenjenom umjetnošću.

Prva posthumna sveobuhvatna retrospektiva Piceljeva stvaralaštva organizirana je u suradnji Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i MSU-a, a autor izložbe je prof. dr. sc. Zvonko Maković.

Tijekom 1950-ih Piceljev se rad može podijeliti u dvije faze. U prvoj fazi nastaju djela poput “Kompozicije” iz 1952. godine, dok u drugoj fazi, nakon 1954., nastaju djela kao što su “Kompozicija W” i “U čast El Lissitzkom” iz 1956., koja se referiraju na rusku avangardu.

Krajem 1950-ih Picelj se okreće daljnjoj redukciji boja, koristeći crnu, sivu i bijelu, te geometrijske oblike poput kvadrata. Od 1961. godine Picelj se okreće drvenim reljefima pod nazivom “Površine”, stvarajući trodimenzionalne objekte, a poslije uvodi metal kao medij, naglašavajući ritam i prostornu dimenziju, osobito u velikim formatima kao što su “Ides” i “Passage” iz 1967. godine.

Ivan Picelj, CM – 4 – I., 1964.; Kolaž; 64.4 x 64.4 cm; Foto: Damir Fabijanić; Zahvalnošću: Zbirka Vujičić

Grafika

Picelj je 1957. godine izradio svoju prvu grafičku mapu, a od početka 1960-ih počinje se sve više posvećivati grafici, reljefima i dizajnu, napuštajući klasično slikarstvo. Okretanje grafici bilo je utemeljeno na idejama avangarde i bauhausovskim načelima, koja su omogućila podruštvljenje umjetnosti i njezinu dostupnost široj javnosti. Grafika je Picelju omogućila masovnu produkciju i distribuciju umjetničkih djela, čime se umjetnost približavala svakodnevnom životu.

Njegova suradnja s tiskarima kao što su Brano Horvat u Zagrebu i tiskara Arcay u Parizu dovela je do nastanka brojnih grafičkih mapa, među ostalim “Oeuvre programmée No. 1” (1966.), “Cyclophoria” (1971.), “Géométrie élémentaire” (1974.), “Connexion” (1979.) i “Varijacije” (1994., 2002.), u kojima koristi krug kao osnovnu jedinicu kompozicije, stvarajući optičke efekte. Piceljeve mape, kao što je “Cyclophoria”, posebno se ističu bogatstvom boja i citatima Heraklita, a kasnije radovi poput “Géométrie élémentaire” i “Remember” povezuju grafiku s trodimenzionalnim objektima.

Ivan Picelj, Kompozicija IV, 1957. – 1958. (MSU)

Dizajn

Picelj je bio ključna figura u hrvatskom dizajnu. Početkom 1950-ih svojim plakatima za izložbe Grupe EXAT 51 i Salon 54 postavio je nove standarde u grafičkom dizajnu, koji su odgovarali duhu Manifesta EXAT-a.

Njegov rad u oblikovanju vizualnog identiteta za institucije poput Galerije suvremene umjetnosti (budući MSU) i Muzeja za umjetnost i obrt postavio je visoke standarde dizajna u Hrvatskoj.

Zahvaljujući Picelju, održane su važne izložbe u Parizu i Londonu 1959. i 1961. godine, na kojima je prvi put predstavljena apstraktna umjetnost iz socijalističke zemlje.

Picelj je bio most između hrvatske i europske dizajnerske scene, uspostavljajući kontakte s europskim dizajnerima poput Wima Crouwela i Josefa Müller-Brockmanna. Također je uveo font Helvetica, koji je postao prepoznatljiv znak njegova dizajna.

Picelj i svijet

Piceljeva putovanja u inozemstvo tijekom političke izolacije Jugoslavije bila su ključna za promociju ne samo njegove nego i hrvatske umjetnosti. Zahvaljujući Picelju, održane su važne izložbe u Parizu i Londonu 1959. i 1961. godine, na kojima je prvi put predstavljena apstraktna umjetnost iz socijalističke zemlje.

Picelj je uspostavio međunarodne kontakte koji su omogućili dolazak stranih umjetnika u Zagreb, čime su se otvorili novi horizonti za hrvatsku umjetnost. Njegovi kontakti s pariškom galerijom Galerie Denise René omogućili su brojna izlaganja, uključujući umjetnike poput Victora Vasarelyja i Yvesa Kleina. Picelj je također bio važan u pokretu Nove tendencije iz 1961., koji je omogućio izlaganje naših umjetnika diljem svijeta.

Ivan Picelj, Kompozicija YZ3, 1956. Foto: Damir Fabijanić (Zbirka Vujičić)

Nagrade i priznanja

Picelj je tijekom života primio brojne nagrade i priznanja. Među najvažnijima su Nagrada za dizajn Triennalea di Milano 1957., Nagrada na Bijenalu grafike u Ljubljani 1961. godine te Nagrada za životno djelo – Zlatna plaketa Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu 2004. godine. Također je bio dobitnik Nagrade HDLU-a za izniman doprinos hrvatskoj umjetnosti te državne nagrade za vizualnu umjetnost “Vladimir Nazor”.

Nasljeđe

Picelj je preminuo 22. veljače 2011. godine, ostavivši iza sebe bogat opus koji je redefinirao apstraktnu umjetnost u regiji. Njegovo stvaralaštvo nastavlja inspirirati suvremene umjetnike, a njegova djela i dalje se čuvaju u najvažnijim svjetskim i istaknutim privatnim zbirkama. Piceljevo nasljeđe nije samo u njegovim djelima već i u poveznicama koje je uspostavio između hrvatske umjetnosti i svjetske scene, čime je trajno oblikovao smjer razvoja umjetnosti u Hrvatskoj.

Izložba Picelj & prijatelji obuhvaća sve segmente njegova djelovanja, od slikarstva, preko objekata, do grafičkog dizajna, te uključuje djela umjetnikovih prijatelja i suradnika: Getulija Alvianija, Hansa Arpa, Vojina Bakića, Carlosa Cruz-Dieza, Ive Kaline, Julija Knifera, Almira Mavigniera, Françoisa Morelleta, Vladimira Kristla, Božidara Rašice, Jesúsa Rafaela Sota, Aleksandra Srneca i Victora Vasarelyja. Ova djela uključena su u izložbu kako bi se prikazao zajednički umjetnički duh, povezivanje i suradnja Picelja s njegovim prijateljima, koji su dijelili istu strast za inovacijama i novim umjetničkim izrazima.

Ivan Picelj, Kompozicija W, 1956. (MSU)

New Report

Close