Fotografije: Goran Kovačić/Pixsell

Zagrebački menadžer i producent Orsat Zovko paralelno je uspio razviti dvije, potpuno različite vrste televizijskih kanala. U njegovu su portfelju dječji Orlando kids i OK Bambino, ali i regionalni Fight Channel, na kojem se vrte isključivo borilački sportovi te novi projekt Fight Channel World. Čak tri od ta četiri kanala interesantna su svjetskim investitorima. I dok se ime novog vlasnika dvaju dječjih kanala, s kojim je već potpisan ugovor, još neko vrijeme mora držati u tajnosti, za Fight Channel World Zovko otkriva da Mike Tyson i njegova grupacija IMP (Iron Mike Production) žele biti dio projekta. Jedan od najslavnijih boksača u svjetskoj povijesti nedavno je ugostio Zovka i rekao da je zainteresiran za njegov projekt Fight Channel World, iako se taj kanal zasad tek testno emitira preko satelita.

Kako ste uspjeli Tysona zainteresirati za kupnju Fight Channel Worlda, kanala koji neće prije 1. siječnja 2015. početi s redovitim emitiranjem?

Na osnovu naših prethodnih rezultata i dobre koncepcije, Amerikanci su procijenili da je Fight Channel World kompatibilan s onim što rade i mogao bi biti karika koja im nedostaje u njihovoj viziji. Kanal je dobro krenuo, već imamo potpisane ugovore s partnerima iz Južne Afrike i Filipina, pregovaramo s preko 25 zemalja i za IMP je sigurno povoljnije ući u projekt sada nego kad se proširimo po svijetu. Nema još takvog kanala s borilačkim sportovima na svijetu koji prilikom pregovaranja za ulazak u neku zemlju garantira 20 live evenata u svojoj produkciji i nastup boraca iz njihove zemlje na tim istim eventima.

Zašto niste pričekali godinu – dvije, da novi kanal dobije na vrijednosti?

Zapravo nisam razmišljao o prodaji, bilo bi logično sačekati da se projekt razvije. Tako je bilo i s naša dva dječja kanala- prvu smo ponudu dobili prije dvije godine, no tada smo odlučili pričekati nešto bolje i uspjeli smo prodati projekt kad je bio na vrhuncu. S Fight Channel Worldom dogodilo se nešto neočekivano – želja da Mike Tyson i njegova grupacija budu dio projekta, a takvo što je neprocjenjivo vrijedno, jer nema bolje potvrde da moj tim odlično radi. Da nije Tyson u kombinaciji sigurno opcija prodaje ne bi dolazila u obzir u ovoj fazi. U toj priči moji partneri valoriziraju i brend Tysona. Po nekim istraživanjima on je drugo najprepoznatljivije ime u Americi i ne bih imao ništa protiv da sam Tyson bude predsjednik kompanije.

Orsat Zovko u dva je navrata bio menadžer zvijezde borilačkih sportova Mirka Filipovića. Na samom početku njegove karjere smislio mu je ime Cro Cop i ta je suradnja potrajala do 2001. Ponovno mu je postao menadžer 2010., a ta je etapa potrajala sve do prije nekoliko tjedana tjedan, kad su se opet poslovno razišli

Želi li IMP kupiti samo dio udjela u Fight Channel Worldu ili ih zanima sve?

O detaljima ćemo razgovarati početkom studenog kad putujem u Los Angeles na sastanak s Tysonom i njegovim timom. Izgleda da IMP želi ući s udjelom do 50 posto, a nakon toga bi kanal promijenio ime u Iron Mike Fight Channel. Za kanal pod tim imenom već je napravljen identitet – špica, jingle, logo. Ideja je da ja, kao osoba koja je sve to smislila, ostanem u projektu kao menadžer i izvršni direktor.

Dakle, selite u Ameriku?

Nije isključeno. Teško mogu iz Zagreba voditi takvo što. Prijedlog IMP-a je da ostanem u priči, ali i da vodim neke njihove druge projekte. Nakon sastanka u Los Angelesu, vode me i Miami gdje snimaju reality show o boksačima, već je postavljen set. U tih desetak dana boravka vjerujem da ćemo doći do modela poslovne suradnje i realizirati ga u najskorije vrijeme.

Uspijete li dogovoriti suradnju, hoće li centrala budućeg Iron Mike Fight Channela ostati u Zagrebu?

Vjerojatno ne, sjedište bi u tom slučaju vjerojatno preselio u Ameriku ili pak u Londonu. Naš je kanal ionako maksimalno amerikaniziran i izgleda potpuno američki, od produkcije do sadržaja. 

Kako ste se uopće našli s  Tysonom?

Nedavno sam bio u Monacu na Sportelu, velikom televizijsko – sportskom sajmu. Garry Jonas, izvršni direktor kompanije i partner u Iron Mike Production, pozvao me da budem gost Tysonovog stand- up showa Undisputed truth, skupa s još tisuću ljudi koji su platili jako skupe karte samo da ga mogu slušati. To je priča o njegovom životu, gdje Tyson vrlo otvoreno i samokritično govori o svemu što je radio u životu. Oduševio sam se, nisam mogao vjerovati da čovjek poput njega može zadržati pažnju publike sat i pol vremena. Cijeli teatar se u nekoliko navrata dizao uz ovacije. Nakon showa pozvan sam u backstage, gdje sam s Tysonom 15- tak minuta razgovarao o mogućnostima naše suradnje na par razinada uđe u vlasničku strukturu našeg kanala, da je budem producent i radim na produkciji njegovih live evenata u Americi.

Nakon prodaje dvaju dječjih kanala i moguće prodaje dijela svjetskog borilačkog kanala IMP-u, u portfelju vam ostaje još regionalni kanal Fight Channel?

Taj kanal pokrenuli smo prije tri godine i sada ima preko 1,5 milijuna pretplatnika u regiji. Prisutni smo na svim vodećim platformama u zemljama bivše Jugoslavije. Pratimo sve borilačke sportove, od klasičnog boksa, kickboxinga i MMA do jiu- jitsu, sve što je na vrhunskoj razini. Jedan smo od rijetkih kanala u svijetu specijaliziranih za borilačke sportove koji ima sve najjače brendove- K 1, UFC (Ultimate Fighting Championship)…
U regiji nas gledaju i na svim nacionalnim televizijama. U Hrvatskoj dio live programa ide preko Nove TV I među najgledanijim je emisijama tog dana na svim televizijama ukupno, ponekad smo i ispred dnevnika. Share nam je redovito preko 30 posto. Ništa čudno, dajemo miks vrhunske produkcije i top domaćih, regionalnih i svjetskih boraca, nudimo spektakl koji se ne može gledati svaki dan. Na Fight Channelu prikazujemo sve borbe koje organizira naš FFC, a Nova TV prenosi samo dio, jer se po zakonu borilački sportovi smiju prikazivati tek nakon 22 sata. Jako sam zadovoljan rezultatima Fight Channela- 2013. smo organizirali finale K1 u Areni Zagrebu, po prvi puta u povijesti tog brenda finale je održano izvan Japana. Onda smo 2014. doveli Glory, u ovom trenutku najjači kickbox brend na svijetu. Nije tajna da nam je naredni cilj dovesti i UFC u Zagreb, na tome radim već godinu dana. Ako uspijemo, Zagreb će postati jedini grad na svijetu koji je ugostio finale K1, Glory i UFC.

Na K-1 Grand prix Zovko je u Zagreb doveo Mikea Kima, vlasnik K-1 promocije i najpoznatijeg najavljivača svih vremena – Michaela Buffera

Koliko vrijedi Fight Channel, hoćete li i njega prodati?

Po mišljenju stranih stručnjaka, taj regionalni kanal vrijedi osam do deset milijuna eura, dakle bez ovog međunarodnog kanala za koji je zainteresiran IMP. Fight Channel je potpisao ekskluzivni ugovor sa UFCom za pravo televizijskog prijenosa u cijeloj regiji, a u ovom poslu to je vrhunac. Zasad još ne razmišljam o prodaji udjela jer moramo odraditi još dio poslovnog plana vezanog za regiju. A nakon toga ako bude zainteresiranih, zašto ne.

Kako posluje promotor borilačkih sportova FFC (Final Fight Championship), kojem ste također osnivač?

Sa FFC-om godišnje radimo do desetak kickboxing i isto toliko MMA evenata (Mixed Martial Arts, mješovite borilačke vještine). To su dva odvojena eventa koji imaju svoj početak i kraj- između njih je pauza od 20 minuta, drugačije je brendiran, čak i voditelj promijeni sako (smijeh). Neke zemlje prenose samo jedan event, primjerice zato jer je kod njih MMA zabranjen ili im je pak kickboxing predosadan, pa hoće nešto žešće. Doveli smo produkcijski standard do savršenstva, stvorili smo brend koji se gleda u više od 50 zemalja svijeta. Započeli smo od nule – odredili smo pravila, stvorili sudačku organizaciju. Okupili smo najbolje borce iz regije i svjetske zvijezde koje smo mogli platiti-primjerice Ricco Rodriguez, koji je bivši UFC prvak svijeta u superteškoj kategoriji. Dali smo mladim dečkima iz Hrvatske i regije priliku da se bore u svjetskoj produkciji protiv svjetskih boraca. Nije isto ući u kavez u Singapuru ili Tokyu gdje je 20.000 ljudi protiv tebe, ili ovdje uz podršku domaćih navijača. Napokon, imamo i Fightsite, najjači portal u ovom dijelu Europe sa 1,8 milijuna posjeta i preko 300.000 unique posjeta mjesečno. Taj se rezultat može usporediti s većinom mainstream portala, što je za jedan borilački portal sjajan rezultat.

Koja vam od tih djelatnosti donosi najviše prihoda?

Definitivno, naš core business je Fight Channel. FFC nam je zasad projekt u koji još uvijek ulažemo novac. Imamo najviše svjetske produkcijske standarde, koristimo top svjetske borce i sve to naravno jako puno košta. Kao samostalni biznis ne može funkcionirati s jeftinom ulaznicom od oko osam eura, a sponzora još uvijek nema dovoljno. FFC nam je važan jer ta natjecanja prenosimo na naša dva televizijska kanala. Dogodine ćemo vjerojatno i tu imati nešto pozitivnijubilancu jer krećemo u Beč, Milano, Peštu, Prag, Atenu, gdje su cijene ulaznica i kompletan business model potpuno drugačiji.

Kakvi su trendovi u borilačkim sportovima?

MMA je u ovom trenutku najpopularniji, što je zasluga UFC-a. To je najbrže rastući sportski brend na svijetu, računajući tu i nogomet, a pokriva samo MMA. 

Iz kojeg sporta uglavnom dolaze vaši borci?

Većini MMA boraca baza je brazilski jiu- jitsu ili hrvanje. Nekima je baza kickboxing, a svi oni moraju bit all around fajteri, dobri i na parteru i u standupu. Jedna komponenta nije dovoljna za uspjeh, jer uvijek ćete naići na još kompletnijeg borca.

Kako ste započeli karijeru?

Krenuo sam s Orlando filmom 1989., bio sam jedan od prvih distributera u tadašnjoj državi, specijaliziran za crtane filmove. Odlazili smo vani i kupovali licence, prevodili crtiće na hrvatski, sinkronizirali s legendarnim glumcima- Bobi Marotti, Otokar Levaj, Nada Rocco. Kao producentska kuća proizvodili smo različite sadržaje za zabavni program HTV-a, a potom i za Novu TV koja nam je sada partner jer se profilirala kao televizija koju zanimaju borilački sprotovi.

Kada ste ušli u priču o borilačkim sportovima?

Kao klinac sam trenirao karate, dogurao sam do zelenog pojasa, a borilački sportovi su me uvijek zanimali. Budio sam se usred noći i sa didom gledao Muhamed Alija, Fraisera, kasnije Tysona. Sredinom 90- tih postao sam promotor i menadžer u borilačkim sportovima, ali i producent svjetskih priredbi. Suradnja s japanskim K1 bio mi je prvi ozbiljniji kontakt s borilačkim sportovima, ubrzo sam postao njihov producent za cijelu Europu i 2000.
sam organizirao prve europske kvalifikacije. Taj je event preko Eurosporta imao izravni prijenos u preko 50 zemalja. Negdje 2004. sam se zasitio tog posla, stalnih putovanja u Japan i napravio sam pauzu- posvetio sam se Orlando filmu, pa sam 2009. napravio prvi satelitski kanal Orlando kids, a 2010. i OK Bambino. Tada sam počeo raditi na projektu Fight Channel i vratio se u borilačke sportove.

U završnoj je fazi prodaja dvaju dječjih kanala, Orlando kids i OK Bambino?

Da, Bambino je namijenjen djeci od dvije do pet a Kids za malo starije, od pet do 13 godina. Projekt Kids zbilja je dosegao vrhunac, stvorili smo regionalni kanal na pet jezika, od slovenskog do makedonskog. Sada smo u završnoj fazi prodaje i koncentriramo se na nove projekte. Pored Fight Channel World-a u završnoj faze je još jedan specijalizirani satelitski kanal namijenjen najširoj publici, a njegov start je predviđen za početak 2015. godine.

Koliko je Mirko Filipović, kojem ste godinama bili menadžer, pridonio popularnosti borilačkih sportova kod nas?

Bio sam s Mirkom od njegovih početaka 1998., štoviše smislio sam ime Cro cop i kao takvog ga plasirao u Japan. Surađivali smo do 2001., poslije sam radio s nekim drugim borcima, no kad sam se 2010. vratio u priču o borilačim sportovima ponovno sam postao njegov menadžer. Zadnje tri godine suradnje mislim da su bile posebno uspješne, jer je imao odlične rezultate i osvojio svjetsku K-1 titulu i pojas svjetskog prvaka u japanskom INOKI-ju. Nisam prihvatio novi prijedlog suradnje i na toj smo se razini razišli prije nekoliko tjedana, ali ostali smo u dobrim odnosima i povremeno surađujemo. Pojavom Cro copa počela je masovnost, MMA je tada krenuo uzlaznom putanjom a Mirko je postao PRIDE prvak i jedan od najvećih boraca u povijesti ovog sporta.

* Tekst je preuzet iz posebnog priloga Poslovnog dnevnika Business People No1