Kraj ljeta i ulazak u jesen 2020. intenzivno je, ali i slavljeničko razdoblje za francuski Peugeot. Brend sa zaštitnim znakom lava “pod šapom” tog kralja životinja raste i razvija se već točno 210 godina i upravo se naveliko priprema za vrhunac ceremonije koja će se dogoditi 26. rujna, na datum kada je pradavne 1810. godine kompanija Peugeot Frères Aînés službeno osnovana i upisana u sudske registre. I dok čekam da na test stignu ovih dana predstavljene, nove SUV perjanice 3008 i 5008, objavu testa puno sitnije, ali ništa manje sjajnije “zvijezde” ovog brenda, 208-ice namjerno sam ponešto prolongirala kako bih ju tempirala baš u ovo, za Peugeot toliko važno obljetničko razdoblje. Zašto? Pa zato što mi se čini da je, unatoč već pomalo dosadnoj vladavini SUV-ova na ljestvicama popularnosti, upravo maleni gradski 208 možda najživopisniji dokaz velikog napretka ovog proizvođača posljednjih godina. Test dizelske izvedbe objavila sam još u svibnju, a nakon što sam s benzincem službenog naziva Peugeot 208 GT line PureTech 100 S&S utvrdila gradivo, mirne duše mogu reći da se od malenog gradskog automobila više ne treba ni tražiti. Osim ako ste baš drastično sitničavi. Jer, nakon sedmodnevnog testa tijekom kojeg sam s ovim žutim šarmerom prevalila gotovo 1000 kilometara, požalila sam samo za jednim – što ga na kraju balade nisam trajno parkirala u svoju garažu.

VELIKE VRLINE POD MALOM KAROSERIJOM

Odmah ću krenuti na najbolji dio. I ne, nije to ni dražestan dizajn, ni trendovski ušminkan, high tech rješenjima “napucan” cockpit, pa ni to što se za ovim mališanom glave okreću poput ventilatora. Najveća vrlina nove 208-ice činjenica je da sam se u višesatnim vožnjama svako malo zapitala – pa je li moguće da se vozim u ovako malenom autu? Baš kao što dizajnom u stopu slijedi starijeg, prelijepog brata – Peugeota 508, tako i u vožnji po mnogočemu podsjeća na njega. Perfektno stabilan na otvorenoj cesti, bez obzira je li suha ili natopljena kišom, siguran i odlučan u zavojima, a opet odlično upravljiv čak i mrsko “rezanom” volanu unatoč, testni 208 pruža puno više od onoga što bi prosječan vozač mogao očekivati od ove klase automobila. Jer, budimo iskreni, kada krećete na dug put i satima “krotite” kilometre na autocesti, modeli ovog tipa rijetko najpoželjniji suputnici. Koliko god privatno voljela te “škatulice”, to je naprosto tako. Ali ne i s ovim primjerkom. Kada sam, nakon odvožene rute Zagreb – Split već posumnjala u vlastitu moć prosuđivanja, odlučila sam ga iskušati na daleko znanim, primamljivim, ali opasno zavojitim cestama otoka Brača. Tu će ipak pokleknuti, mislila sam. Ali nije. Ama baš ni jednom. A što je najbolje, njegova motorizacija nije nabildana, riječ je o “samo” 100 konjskih snaga (baš kao i dizelska izvedba) i 205 Nm na 1,2 turbobenzincu s tri cilindra. Ali sve je to pod haubom očito mudro iskombinirano pa je doživljaj u vožnji odličan. Naravno, ne gladujete li za strelovitim ubrzanjima i obaranju brzinskih rekorda. Benzinac je u odnosu na dizelski model uistinu nešto življi, ali osjetno izraženijeg karaktera pri prvom kretanju, čini mi se da su u pitanju doslovno nijanse. Puretech ubrzava do 100 kilometara na mrvu ispod 10 sekundi, dok je BlueHDI po tom pitanju na 10,3. Ovaj Peugeot izuzetno se dobro nosi i s višim brzinama na autoputu i ne tražite li od njega nemoguće nagradit će vas ugodim manevriranjem bez naprezanja. Iako nije poletan, u većini se slučajeva s njim možete upustiti i u zahtjevnije akcije, dok vas vrlo efikasno štiti niz sigurnosnih sustava poput upozorenja na mogući frontalni sudar i automatskog kočenja u slučaju nužde.

MUKE PO VOLANU

Makar je u odnosu na testnu dizelsku varijantu, koja je bila opremljena sa 16’’ kotačima, benzinac s colom više ipak osjetljiviji na nesavršenosti podloge, i on solidno ih relativno savladava, a ovjes je dovoljno čvrst da vam da kvalitetnu povratnu informaciju s asfalta, a opet mekan koliko treba biti da automobil zadrži epitet udobnog. Ručni mjenjač sa šest brzina jedan je od apsolutnih aduta. Smješten da maksimalno podržava idealnu vozačku poziciju, uvijek nadohvat ruke, precizan je gotovo do savršenstva i posao obavlja vrhunski. No, kad smo kod vozačke pozicije, kao i u tolikim novim modelima ove marke, i 208 ima istu, toliko puta naglašenu boljku. Zbog inzistiranja proizvođača na malom, na vrhu i dnu dizanom volanu, te ideji da se, u ovom slučaju hologramske 3D instrumente ne gleda kroz upravljač, već preko njega, naći idealnu vozačku pozu dug je i zamoran proces. I što je najgore, koliko god se trudili, ideal po tom pitanju nećete dohvatiti.

Ali, kada na kraju sagledate sve vrline ovog žutog ljepotana, shvatite da je riječ o možda najboljem što maleni gradski automobil danas može ponuditi. Peugeot o toj priči stvarno ima što slaviti.