‘Ti mene nosiš’ jedan je od najuspješnijih hrvatskih filmova i prvi koji je otkupio Netflix, učinivši ga dostupnim za cijeli svijet.

Film potpisuje producentica Anita Juka (redateljica je njena sestra Ivona), također osnivačica i direktorica produkcijske kuće 4film koja je lani, kao prva Hrvatica, izabrana među članove izvršnog odbora Europske filmske akademije, a na filmskom festivalu u Cannesu proglašena je jednom od najboljih 20 najboljih europskih producentica na platformi Producers on the Move.

U intervjuu za Poslovni dnevnik osvrnula se na europsku kinematografiju, prilike za (mlade) kreativce i položaj žena u hrvatskoj filmskoj industriji, posljedice koronakrize i nadolazeće projekte u produkcijskoj kući 4film.

Od prošle ste godine članica izvršnog odbora Europske filmske akademije; kako zastupate interese europskih filmskih profesionalaca i promovirate europsku kinematografiju?

Upravo je završila 33. dodjela nagrada Europske filmske akademije koja je prvi puta (a nadam se i zadnji) održana virtualnim putem, a nagrađen je kao najbolji europski film Another Round, danski dugometražni igrani film redatelja Thomasa Vinterberga.

Najbolji glumac je Mads Mikkelsen koji je doista napravio sjajnu ulogu, najbolja europska glumica je Paula Beer, a ove godine je i naš Goran Bogdan bio nominiran u kategoriji najboljeg europskog glumca. U kategoriji Discovery glavnu nagradu dobio je Sole, izuzetno zreo debitantski dugometražni igrani film redatelja Carla Sironija.

Iako se dodjela nagrada trebala održati uživo u Reykjaviku, moji kolege iz izvršnog odbora Europske filmske akademije kao i svi suradnici potrudili su se da virtualni prijenos bude atraktivan pa su se uživo uključivali brojni slavni europski redatelji i političari poput njemačke kancelarke Angele Merkel.

Izuzetna mi je čast da sam kao prva Hrvatica odabrana u izvršni odbor ove najprestižnije europske filmske organizacije kao jedna od 16 članova, a neki od mojih kolega u odboru su i Jim Sheridan, producent filma ‘My Left Foot’ (Moje lijevo stopalo) za koji je Daniel Day Lewis dobio Oscara i Ewa Puszczyńska, producentica Oscarom nagrađenog filma ‘Ida’ – svi vrhunski profesionalci i prekrasni ljudi s kojima je zaista užitak surađivati. Izvršni odbor biraju svi članovi Akademije koja broji više od 3800 filmskih profesionalaca. Mi radimo uži odabir najboljih europskih filmova, glumica, glumaca, redatelja, montažera i drugih autora, a onda svi članovi Akademije glasaju za najbolje. To je pandan američkom Oscaru, pa se često i popularno naziva “europskim Oscarom”.

Osim dodjele nagrada po kojima je Europska filmska akademija najvidljivija, aktivno radimo na popularizaciji europskog filma i van granica Europe, a moj cilj je maksimalno promovirati i doprinos hrvatskih filmskih profesionalaca i poticati ravnopravnost žena u filmskoj industriji.

Kako je surađivati sa sestrom Ivonom?

To nas često pitaju na stranim festivalima kada predstavljamo naše filmove. Jako je puno poznate braće u filmskoj industriji (braća Coen, braća Dardenne i dr.) tako da je došlo vrijeme i za sestre u filmskoj industriji.

Kako je svaki filmski projekt dugotrajan posao jer pripreme za snimanje, pisanje scenarija, financiranje i post-produkcija traju u prosjeku četiri godine, uvijek je lijepo raditi s ljudima koje volite i s kojima se slažete.

Osjećaju li se već znatne posljedice koronakrize na filmsku industriju?

Kinodvorane diljem svijeta su zatvorene ili imaju izuzetno velik pad posjećenosti što se odražava na zaradu cijele filmske industrije. Svjedoci smo pomicanja datuma velikih filmskih premijera poput novog nastavka Jamesa Bonda. Za razliku od kina, veliki streaming servisi poput Netflixa i Disney+ imaju nevjerojatan rast pretplatnika. Prije nekoliko dana iz Disney+ objavili su da im je broj pretplatnika premašio 86 milijuna.

Taj je podatak nevjerojatan ako znamo da su čelnici Disney+ u travnju 2019. kao svoj cilj odredili kako žele postići 60-90 milijuna pretplatnika u pet godina, a svoj su petogodišnji cilj ostvarili u samo 13 mjeseci. Na prethodnom filmskom festivalu u Cannesu sudjelovala sam na okruglom stolu o distribuciji filmova.

Postoji određena bojazan, osobito francuskih distributera i kinoprikazivača, da će veliki rast streaming servisa prouzročiti trajni gubitak publike u kinima. Slavni redatelji poput Christophera Nolana i Dennisa Villeneuvea oštro su kritizirali nedavnu odluku Warner Brosa da u 2021. godini sve svoje filmove istovremeno distribuiraju u kinima i na streaming servisu HBO Max.

Kako je bilo sa snimanjem filmova?

Za vrijeme Covid-19 pandemije izrazito je teško snimati dugometražne igrane filmove. Na snimanju dugometražnog igranog filma ‘Spas’, koji snimamo u Ukrajini s ukrajinskim i češkim partnerima, već drugi dan snimanja redatelj je bio Covid pozitivan što je uzrokovalo prekid snimanja, testiranje cijele ekipe koja broji oko 80 ljudi u samoizolaciju.

To su nevjerojatni troškovi jer u prosjeku jedan dan snimanja iznosi oko 200.000 kuna. HAVC (Hrvatski audiovizualni centar) i Ministarstvo kulture i medija uložili su izuzetan napor u očuvanju audiovizualne djelatnosti. Otvorene su brojne mjere za krizu uzrokovanu Covid-19 pandemijom – od dodjele dodatnih sredstava za snimanje do potpora za očuvanje radnih mjesta.

Chris Marcich, ravnatelj HAVC-a, je u dogovoru s ministricom Ninom Obuljen Koržinek i državnim tajnikom Krešimirom Partlom pomogao tekućim produkcijama da i u ovim nemogućim uvjetima nastavimo s poslovanjem. Izuzetno je važno što je premijer Andrej Plenković uspio ispregovarati 24,2 milijarde eura iz proračuna EU, što će se sigurno odraziti i na daljnji razvoj audiovizualne umjetnosti.

Dobivaju li svi u HAVC-u jednake prilike za svoje ideje i scenarije?

Kada se osnivao HAVC, predlagali smo rješenje da redatelj i producent trebaju odlučiti u kojoj kategoriji se prijavljuju – umjetničkoj ili komercijalnoj. Kriteriji po kojima bi se mjerio uspjeh filma bi bio u umjetničkoj kategoriji premijera filma na festivalu A kategorije, a u komercijalnoj kategoriji minimalno pedeset tisuća prodanih kino ulaznica u Hrvatskoj.

Ako redatelj i producent ne bi postigli ove rezultate, predlagali smo da se sljedeće dvije godine ni redatelj ni producent ne mogu prijaviti na natječaj HAVC-a. U te dvije godine bi trebali razmisliti što su loše napravili i koje strategije nisu ostvarili.

Na ovaj način bi se otvorio prostor za nove autore, a ne da dobivaju stalno isti, koji realno, ne ostvaruju uspjeh ni u jednoj kategoriji. S obzirom na to da je većina filmova financirana državnim novcem, smatram da bi takav sustav bio transparentan i pravedan. Drugi problem u hrvatskoj kinematografiji je da se često dodjeljuje novac osobama koje uopće nisu studirale režiju (novinarima, montažerima, glumcima i dr.) što se osjeti u njihovim filmovima. Režija je zanat i doista je bahato da svatko misli da može biti redatelj. Najsmješnija izjava koju sam čula u vezi ove teme je od legendarnog Ćire Blaževića koji je rekao da je i on masu puta slušao filharmoniju, ali da ne misli da zna svirati kao oni.

U Hrvatskoj postoje kreativni i talentirani redatelji, ali najveći je problem što se godišnje financira šest do osam dugometražnih igranih filmova. Ako uzmete u obzir da svake godine na Akademiji dramske umjetnosti, odsjeku filmske režije diplomira pet redatelja, onda vam je jasno da nema posla za brojne mlade nade. Neki čekaju na svoj debitantski film do 50. godine kad im se dodjeljuju sredstva kao mladim nadama. To je loš sustav jer većina europskih fondova uvijek financira jedne te iste autore i obično se otvara jako malo mjesta za debitante, odnosno nove autore.

Kakve su prilike za producente?

U Hrvatskoj se puno moglo naučiti od pokojnog Branka Lustiga koji je osvojio dva Oscara (za Gladijatora i Schindlerovu listu) jer je imao ogromno iskustvo u produkciji visokobudžetnih filmova.

Nažalost, problemi se javljaju već od samog obrazovanja jer na Akademiji dramske umjetnosti nedostaje kadar koji bi mogao prenijeti znanja o produkcijskim strategijama, inovativnim načinima financiranja, privlačenju investitora, distribucijskim strategijama i sl., tako da su mladi producenti uglavnom prepušteni sami sebi i najviše uče kroz posao.

HRT je dužan najmanje 15% godišnjeg programskog proračuna osigurati za djela neovisnih proizvođača, a pritom su u nekoliko navrata odbijali hrvatske i europske nagrađivane i hvaljene filmove.

Smatram da je jedan od glavnih problema u sustavnom nerazvijanju dobrih scenarija. Čitavi timovi pisaca mjesecima rade na razvoju scenarija za serije poput Mad Mena ili Breaking Bada. U Hrvatskoj nacionalna televizija raspisuje natječaj koji traje 30 dana. U tom periodu ne možete razviti kvalitetan sadržaj pa su producenti prisiljeni vaditi stare scenarije iz ladica.

Natječaj je ionako formalnost, predodređen za nove sezone serija koje vam je nekada neugodno gledati. Proračun HRT-a je više od milijardu i sto milijuna kuna godišnje i trebao bi podići kvalitetu produkcije domaćih audiovizualnih djela. Nažalost, HRT uvijek odlučuje po političkom ključu. Ako netko od utjecajnih političara nazove za pojedini projekt, oni odmah financiraju taj projekt. Jedini im je fokus da zadrže svoje fotelje.

Naš film ‘Ti mene nosiš’ jedini je film iz Hrvatske i cijele regije koji je Netflix otkupio za cijeli svijet i trenutačno je distribuiran u više od 190 zemalja i dostupan za više od 195 milijuna gledatelja. Film je preveden na sve svjetske jezike, što je ogroman uspjeh, pogotovo za malu zemlju poput Hrvatske.

Uvijek se govori o našim sportašima koji svojim uspjesima promoviraju Hrvatsku, no u javnosti se potpuno zanemaruje uloga kulture, posebno filmova i TV-serija – u promociji Hrvatske. ‘Ti mene nosiš’ omogućio je da gledatelji u Australiji, Americi ili Japanu imaju priliku možda prvi put vidjeti hrvatske glumce, lokacije, čuti naš jezik, slušati našu glazbu.

Nakon takvog uspjeha i promocije Hrvatske, očekivali smo da ćemo nastaviti suradnju s HRT-om i da će potencijal naših projekata biti prepoznat i u Hrvatskoj, ali na zadnja dva natječaja HRT-a odbijeni su nam svi projekti jer nismo niti u jednoj stranci i očito se ne družimo dovoljno s političarima.

Kakav je Vaš odnos s (novim) ravnateljem HAVC-a Chrisom Marcichem?

Chris Marcich je pravi menadžer i sa strašću vodi HAVC, koristi svoje osobne i profesionalne kontakte iz bogate međunarodne karijere kako bi pomogao cijeloj hrvatskoj kinematografiji. Vjerujem da je svim autorima suradnja s HAVC-om daleko lakša i kvalitetnija nego prije.

Može li Hrvatska s najavljenim nacionalnim filmskim studijem Hrvatska privući stranu produkciju i biti konkurentna na međunarodnom tržištu?

Pogledajte samo naše susjede Mađare koji su uložili ogroman novac u izgradnju velikih filmskih studija u kojima se snimaju najveće holivudske produkcije. Prošle su godine preko stranih produkcija i koprodukcija uprihodili gotovo pola milijarde Eura. Slična je situacija s Češkom koja velikim stranim producentima također nudi odlične studije i uvjete za snimanje.

Hrvatska ima uistinu fantastične lokacije i infrastrukturu, dobre autoceste, nove hotele i izvrsne filmske djelatnike. Zbog geografske različitosti (more, planine, jezera, a sve na maloj udaljenosti) zanimljiva smo zemlja za snimanje, a gradnjom filmskog studija donijeli bi velik novac u Hrvatsku.

Morate znati da snimanje jedne velike produkcije diže cijelu privredu, osim troškova za snimanje, članovi produkcije zaposlili bi naše stručnjake, osvjetljivače, tonske majstore, šminkerice, kostimografe, plaćali bi troškove za smještaj, hranu i dr.

Iza Vas stoji veliki broj istaknutih naslova, od Ti mene nosiš, Neke druge priče do filma Slovenka. Jesu li u tijeku novi projekti i filmovi?

U 2021. planiramo produkciju novoga dugometražnog igranog filma ‘Moj privatni ratni zločinac’ redateljice Ivone Juke koji je dobio nagradu EWA (European Woman Audio-Visual Network) za scenarij. Trenutačno radimo i na koprodukciji dugometražnog igranog filma Balkaya redatelja Emina Apera, jednog od najuspješnijih europskih redatelja današnjice, a potporu projektu dao je i francuski CNC koji je jedan od najkonkurentnijih filmskih fondova na svijetu.

Od ostalih projekata, trenutačno smo u pretprodukciji tri dokumentarna filma, produciramo dugometražni igrani film Spas Maksyma Nakonchnyia za koji smo dobili potporu fonda Vijeća Europe za europske-koprodukcije Eurimagesa, pri kraju smo postprodukcije dugometražnog igranog filma M redatelja Vardana Tozije. U razvoju imamo i dramsku televizijsku seriju pod radnim nazivom ‘Ženska posla’ za čiji smo razvoj dobili sredstva od MEDIA-e (Fonda Europske komisije).