Sreća prati hrabre. Pa odmah da priznam – navijam da se ta izreka istinitom pokaže i u slučaju sočne Peugeotove poslastice, nove generacije limuzine 508, koja je označila jednu od najdrastičnijih  transformacija na oktanskom tržištu posljednjih godina. Toliko drastičnu da je za nju definitivno trebalo iskonske, reklo bi se "muške" hrabrosti. Jer nova je 508-ica, kada je o upečatljivosti riječ, danas izvan konkurencije u svome rangu, možda i šire.

Ne kažem da je apsolutno najkvalitetnije što klasa nudi, ali je bespogovorno primjerak koji ostavlja najdramatičniji  dojam. Dramatično očaravajuć. Peugeotovi dizajneri učinili su puno više od običnog makeovera. Gospodina su pretvorili u playboya! Klasični poslovni, bolje rečeno direktorski sedan, gotovo su rastavili na proste faktore i presložili ih u kupeovsku izvedenicu nekad uglađene, ali po ničem drastične limuzine. Rezultat je automobil koji okreće sve glave, uvijek i svugdje. Automobil iz kojeg vam je žao izaći, a kada mu jutrom krećete u susret na parkingu veselite se kao šuškanju šarenog celofana na Badnju večer.

No, novi Peugeot 508 po još je nečem specifičan, a to su prigovori koje izaziva. Pravi automobilski znalci imaju ih valjda najviše. I nemojte se čuditi ako čujete da prigovaraju svemu i svačemu na 508-ici, od konfiguracije motora, preko nepraktičnog infotainmenta do manjka prostora. Zato mi je danas drago da je od premijere testnog automobila podosta vremena prošlo, mnogi su dali svoj sud, a o manama koje spominju  pozabavit ću se i sama u ovom testu. Ali sada, kada su se i moji dojmovi slegli, jedno je jasno: 508 je, rekoh već – playboy. A takvog uvijek prate ogovaranja. Za koja on – ne mari. 

Dizajn diktira – sve
Dizajn je najsnažniji magnet ovog automobila. Toliko je frapantno uspješan ispao taj "divlji" spoj sklada i ekstravagancije da ga mirne duše mogu reći da je seksi. Ne vjerujem da bi i najistančaniji esteti moćnim linijama 508 našli manu, bez obzira na to ocjenjuju li njegovo lice, bokove, ili "stražnjicu". Kupei oduvijek mame zazubice, što u Peugeotu očito dobro znaju pa su upravo na tim "padajućim" linijama gradili kostur novog 508, pet centimetara nižeg od prethodnika spram kojeg je i kraći, ali nešto širi. Izgled je u ovoj priči toliko važan da su dizajneri automobilu s logom kralja životinja dali zaštitni znak koji s lavom bitne veze nema. Oštri očnjaci izumrlog sabljozubog tigra poslužili su im kao šablona za svjetlosni dodatak na prednjoj maski i osigurali efekt "pogleda od milijun dolara".

Na stražnjem kraju odlučili su se pak za crnu masku svjetala koja se proteže cijelom širinom automobila. Pita li se mene, tu je dojam ipak nešto slabiji, čak mi se čini da bi 508 straga još dojmljivije izgledao bez tog tamnog okvira. Estetika bilda svoju snagu otvaranjem vrata automobila jer su prozorima "izbrisani" okviri. No tu se doista krije jedna mana. Na stražnjim vratima "kutni" prozor ne može se spustiti pa učinite li to s glavnim staklom, taj će manji dio ostati neugledno stršiti.  Puno ozbiljniji nedostatak odnosi se na prtljažnik. Ne treba lagati, 490 l naprosto je premalo, jer kupeovskom imidžu unatoč – 508 je ipak limuzina. Prigovaranja ostaju opravdana i kada sjednete na stražnju klupu.

Tu je seksipil uzeo najveću žrtvu. Prostor za glavu je minimalan, a kad pribrojite ionako izuzetno nisko vozilo u čiju je stražnju kabinu nešto teže ući i iz nje izaći, ako niste oprezni mogući su i udarci. Ne bih napisala da nisam i sama iskusila. Stražnja klupa nije minus samo zbog prostora odnosno nedostatka istog, činjenica je da u njezinu konstruiranju u Peugeotu nisu bili onoliko uspješni koliko im je pošlo za rukom u prednjem dijelu kabine.  No zato je vozačeva pozicija druga priča.

Tamo ćete se osjećati kao – pilot. Za upravljačem je gotovo sve idealno, jedina opravdana i za vožnju bitna kritika tiče se upravo samog upravljača. Ali nije riječ o grijehu ovog modela, već posljedici upornog Peugeotova inzistiranja na dolje i gore "rezanom" volanu koji bi, kao, trebao osigurati bolju preglednost instrumenata.  Rješenja ima – spustite li volan u najniži položaj, prelijep grafički prikaz instrumenata  vidjet ćete sasvim dobro. To što nekima niska pozicija upravljača nikako ne leži druga je priča, u mom je slučaju ona idealno odgovarao i meni i karakteru automobila koji mami na sportsku vožnju. 

Dojam ostaje gospodski
Sve u svemu, u kreiranju interijera posao je odrađen gospodski. Bilo da je riječ o materijalima ili toj pilotskoj vozačkoj poziciji, dostupnosti svih bitnih kontrola, priča teče glatko, izgleda izuzetno atraktivno i profinjeno. Prednja sjedala su jako dobra i udobna, a profiliranje je odrađeno znalački zbog čega tijelo ostaje stabilno i u najljućim zavojima.

Produžetak za noge odlično će poslužiti višim vozačima, dok bi se korpulentniji možda mogli požaliti na širinu sjedišnog dijela. To što prije podešavanja kontrola na dodirnom ekranu izbornike morate otvoriti preko "klavirskih" tipki još je jedna česta zamjerka, ali ruku na srce, tim manevrom gubite možda dvije sekunde, a raspored funkcija ionako ćete početi mahinalno pogađati već nakon dva -tri dana pa mi se prigovaranja o tom detalju ipak čine kao cjepidlačenje.

Na dvije stvari ovdje moram upozoriti: O vidljivosti na stražnjem staklu ne moramo ni pričati, maltene ne postoji, a i A stup se zna opasno "poigrati" s mrtvim kutom pa treba biti oprezan.  Iz svega što sam napisala dosad vjerojatno se nameće zaključak da izgled ono na što sam ponajviše "pala". Ali nije tako.

Vožnja je bila onaj odlučujući šlag na torti. Kako i ne bi kad je testni model nabrijani benzinac PureTech GT 225 S&S EAT8. Što znači nabrijani? Pa u Peugeotu su se, slikovito rečeno, odlučili za stariju mašinu na steroidima pa su u 1,6 motoru "ergelu" pojačali na čak 225 KS pri 5500/min i 300 NM okretnog momenta. I da, posve je normalno da odabir manjeg 1,6 motora kod većine izaziva upitnike jer budi razumne nedoumice o dugoročnoj izdržljivosti takve mašine uz svu tu dodatno snagu, ali činjenica je da ova konfiguracija sportski skrojenoj 508-ici pristaje nepogrešivo!

Žudi za jačim stiskanjem gasa i svu svoju raskoš pokazuje u visokim obrtajima pa je pomalo i tužno ne iskušati ga na prometnicama s njemačkim ograničenjima. A najljepše je što i u najžešćoj brzini ne gubi na udobnosti i upravljivosti.  Cestu "drži" perfektno, a u zavojima briljira. Kao kombinacija iz snova na scenu stupa 8-stupanjski automatski Japanac -mjenjač Aisin koji brzine šalta bez trzaja, ali uz karakterističan, ugodan zvuk.

Uz prilagodljivi ovjes s nekoliko karaktera vožnje, od kojih je, kako bi drugačije bilo, sport najuzbudljiviji, a comfort jamči zavidnu udobnost (mada i u tom režimu ostaje tvrđi od svih tipičnih Francuza), doživljaj je izuzetan. I sve to uz prosječno potrošenih 8,2 litara i nijednom dotaknutih 10. Pa tko bi onda mario za ogovaranja?