Nakon glazbenika i novinara, i hrvatski pisci uskoro će početi dobivati naknade na ime svojih autorskih prava. Od ove će godine iz državnoga proračuna dobivati neku vrstu tantijema, koje će se isplaćivati sukladno broju posuđenih knjiga u knjižnicama.

Društvo hrvatskih književnika (DHK) izradilo je pravilnik, a Ministarstvo kulture u tu je svrhu već odobrilo dva milijuna kuna. Od toga će, tvrde stručnjaci s kojima smo razgovarali, autori dobiti 1,4 milijuna kuna za izravnu raspodjelu. Detalje o načinu raspodjele novca tek treba definirati, no zasad se neslužbeno govori o 50 lipa po posuđenoj knjizi.Vijest o realizaciji nekoliko godina stare ideje potvrđena nam je u Ministarstvu kulture. "Društvo hrvatskih književnika, kao strukovna udruga ovlaštena od Državnoga zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV), početkom ožujka izradilo je prijedlog Pravilnika o raspodjeli naknada za javnu posudbu. Budući da je DZIV nadležan za nadzor nad zakonitošću izrade i provedbe Pravilnika, očekujemo da Pravilnik potvrdi ili uputi na eventualne nadopune. Kada Pravilnik bude konačno donesen, može se pristupiti realizaciji projekta, za koje je Ministarstvo kulture u 2013. predvidjelo dva milijuna kuna, odnosno potpisivanju ugovora između MK i DHK. Sredstva će se isplaćivati temeljem obračuna ovlaštene udruge, a to je DHK", rečeno nam je u resornom ministarstvu. 

Nikome manje od 50 niti više od 40.000 kuna

Pravilnik o raspodjeli naknade utvrđuje raspon iznosa koji autor može dobiti: najmanji iznos je 50 kuna, a najveći 40.000 kuna, otkrio nam je Božidar Petrač, predsjednik DHK. Još se ne zna koji će biti jedinični iznos naknade za posudbu po jednom primjerku knjige, a što će biti određeno tek kad se dobije  uvid u cjelokupnu posudbu u 2012.

Petrač napominje da je naknada za posudbu knjiga samo jedan od načina kako stimulirati autore, jer postoje i stipendije, nagrade i drugi instituti kojima bi država mogla poticati književno odnosno kulturno stvaralaštvo. "Država bi isto tako morala omogućiti okvire unutar kojih bi mogao biti vrlo učinkovit i institut donacija. Vjerujem da bi tvrtke imale interesa svojim donacijama ulagati u hrvatsku kulturu ukoliko bi ih zauzvrat oslobodili dodatnih plaćanja poreza na njihove donacije. Kadšto mi se čini da svatko traži od države da mu posve uredi cjelokupni život. Valja tražiti druge načine i druge strategije", ističe predsjednik DHK.

Kao Modrić na baušteli…
Činjenica da će se novac isplaćivati preko DHK ne znači da će time biti oštećeni pisci – članovi konkurentskoga Hrvatskog društva pisaca (HDP). Svi oni, sukladno uspjehu među čitateljima, također će biti nagrađeni. Novost nam je promomentirao Robert Perišić, začetnik inicijative Pravo na profesiju, pokrenutoj ne bi li se popravio položaj hrvatskih pisaca. Ni najposuđivaniji pisac neće, smatra Perišić, od posudbe svojih knjiga moći dobiti više od nekoliko tisuća kuna naknade godišnje. "Mislim da je 50 lipa virtualna priča, a da će se prava 'cijena' vidjeti kad se vidi ukupan broj posudbi i podijeli s novcem koji će biti u fondu. Budući da je fond ograničen na dva milijuna kuna, od čega treba oduzeti troškove vođenja naplate, zapravo se još ne zna naknada po posudbi", kaže Perišić.Koncept naknade za posuđivanje u knjižnicama već postoji u većini zemalja EU. "Važno je reći da autorsku naknadu neće plaćati krajnji korisnici, članovi knjižnica, nego se ona plaća iz posebno stvorenog fonda", napominje Perišić. Tvrdi da u Hrvatskoj nijedan autor ne živi samo od knjiga. "Svuda u svijetu ljudi će vam reći da se od knjiga jedva može živjeti i da se uvijek neki poslovi kombiniraju, ali velike su to razlike. U normalnim zemljama poznati pisci pišu knjige i žive od toga, a za novine pišu kad im se da. U nas je obrnuto, pa čak i najbolji književnost pišu, kao sportaši amateri, nakon glavnog posla. To je, rekao sam jednom, kao da Modrić nakon bauštele dođe na utakmicu. Ne možeš tako stići do Reala. Meni trenutačno izlazi knjiga u Americi, ulazi u neki svjetski A kontekst, što je živo čudo, jer ja se pisanjem književnosti bavim s deset do 20 posto svog kapaciteta", kaže Perišić.

Na pitanje što bi, nakon naknada, država još trebala napraviti za dobrobit pisaca, daje cijeli niz odgovora. "Ima tu dosta neriješenih stvari. Pisci su jedni od rijetkih kulturnjaka koji su prepušteni tržištu, a ono je premalo. Kad bi hrvatski teatar i film bili prepušteni tržištu, nijedan glumac ne bi dobio honorar, niti bi bilo teatra i filma. Kako su pisci slobodnjaci i pomalo budale, nisu baš pazili na organizaciju sustava, premda tu neka sredstva i postoje. Ove bi godine Ministarstvo kulture trebalo pojačati fond koji je osnovalo prošle godine, gdje je nagradilo najboljih deset romana. Za mnoge autore, to je i jedino što su zaradili. Trebali bi pojačati taj fond, uvrstiti i druge žanrove, ne samo roman. Osim toga, treba definirati minimalni honorar za knjigu, što još nije učinjeno. Nema ga. Znamo što to znači. Stvar ide do nule".

Povlašteni autori lektire
Uvođenje autorske naknade podržavaju i izdavači. "Pitanje naknade za posudbu pokazuje da je potrebno regulirati sve aspekte autorskoga prava. Pritom autori trebaju dobiti svoj udio, ali jednako tako treba ostaviti i dio novca u neku vrstu zaklade koja će opet stipendirati autore, te uz to gledati kako sigurno oploditi povjeren novac. U samoj zakladi trebao bi biti dio za etablirane autore, ali i dobar dio za mlade, neafirmirane pisce, ilustratore, prevoditelje… kako bi lakše krenuli u neizvjestan autorski život", kaže Seid Serdarević, osnivač brzorastuće nakladničke kuće Fraktura."Dio naknade, koja iznosi 50 lipa, ide za organizaciju prikupljanja i raspodjele. Taj administrativni aspekt može biti kompliciran i zahtijevati dosta ulaganja u softverske programe te mogućnosti usklađivanja s postojećim bazama podataka. Sama naknada i nije pretjerano velika, ako uzmemo u obzir da prosječna knjiga stoji 130 kuna. To znači da se knjiga za taj isti iznos mora posuditi 260 puta, a zdravstveno i po standardima na Zapadu bilo bi ispravno da se knjiga uništi nakon tridesetak posuđivanja. Naknada je zapravo prilično mala", kaže Serdarević.

Slaže se da se autori pritome neće pretjerano okoristiti, to će im biti tek dodatni mali prihod. "Najčitaniji domaći autori posuđuju se u nekoliko tisuća primjeraka, što će reći da će onaj čija se knjiga posudi u 10.000 primjeraka u svim hrvatskim knjižnicama zaraditi 5000 kuna bruto, što nije neka pretjerana cifra, no u stvarnosti neće moći dobiti ni toliko. Jednostavnim izračunom dolazimo do maksimuma do kojeg se pojedina knjiga može posuditi. Ukupan je broj primjeraka knjiga domaćeg autora u svim knjižnicama oko 250 komada, a prosjek posudbe je dva tjedna. To znači da se u jednoj godini jedna knjiga posuđuje 24 puta, što nije realno, pa ćemo to svesti na 20 puta. Dakle, govorimo o maksimalnih 5000 posudbi i o 2500 kuna bruto zarade po naslovu", precizan je Serdarević.Naš sugovornik upozorava da će u toj priči najbolje proći najposuđivaniji autori, dakle oni lektirni, jer i tih knjiga ima više u sustavu, a djeca su ih obvezna čitati. "Zato je potrebno razmisliti i o kontituiniranoj promjeni lektirnih naslova. Osim toga, kao i kod ZAMP-a, valjalo bi uvesti drukčije bodovne kriterije za različite vrste, jer poezija ili drama ili znanstvena knjiga sigurno se posuđuju manje nego lektira ili popularne knjige s vrhova top ljestvica", upozorava Serdarević.

Kod novinara, Društvo za zaštitu autorskih prava novinara (DZNAP) nakladnicima kao nositeljima prava daje 50 posto novca, a ostatak ide autorima tekstova. Hoće li i književni nakladnici  dobivati neki novac? "Koliko sam upoznat, oni nisu uključeni u raspodjelu, iako u svakoj knjizi ima i dosta njihova autorskog rada, od urednika preko lektora do dizajnera. U drugim zapadnoeuropskim zemljama stvari su razriješene na razne načine, a tablice po kojima se dodjeljuje prikupljena naknada prilično složene. Vjerujem da bi nakladnicima bilo puno draže da knjižnice redovito obnavljaju svoje fondove, da lokalne vlasti – osnivači knjižnica – poštuju zakonske obaveze o financiranju te da sve knjižnice, od najmanjih do najvećih, imaju prilike poštovati zakon o knjižnicama i gradnji knjižničnog fonda jer u tom slučaju bi i broj primjeraka pojedine knjige u knjižnicama bio oko 500, a ne 250", kaže uspješni nakladnik.

Uvertira: književna svađa 
Kronologiju slučaja ispričao nam je Ivica Grčar, predsjednik Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) i vrstan poznavatelj problematike autorskih prava."Što se tiče prava iz javne posudbe knjiga, koliko znam, nakon pet godina izbjegavanja Ministarstvo kulture napokon je pristalo osigurati proračunsku stavku za naknadu autorima (književnicima i piscima) u iznosu od dva milijuna kuna godišnje. Onda je došlo do razmirica između DHK-a i HDP-a oko prijedloga teksta pravilnika o raspodjeli autorskih naknada na javnu posudbu knjiga. Čujem da su se ipak pisci i književnici usuglasili te da će se od dva milijuna dijeliti izravno autorima 1,4 milijuna kuna", otkrio nam je Grčar. Do spomenute se svote došlo tako što su od odobrena dva milijuna kuna zakonski umanjena za 20 posto, dakle 400 tisuća kuna, za trošak radne zajednice: DHK je sklopio ugovor s Udrugom za zaštitu prava nakladnika (UZPN) o obavljanju poslova, slično kao i DZNAP sa ZAMP-om.

Dodatnih deset posto, dakle još 200 tisuća kuna, zakonski je obvezno za poticanje autorstva."Usporedimo li to s autorskim naknadama novinara, njima će se ove godine podijeliti 'tantijemi' drugi put. No, novac za novinarske autorske naknade nije odobren iz proračuna, nego se prikuplja od postotka prihoda korisnika novinarskih priloga na press clipping tržištu i zbog toga je manji", objašnjava Grčar. "Novinari su se sami organizirali i počeli s ostvarivanjem svojih privatnih autorskih prava ne očekujući ništa od 'države' i ne kukajući o tome kako bi 'država' zakonom trebala učiniti ovo ili ono, kao što to rade kolege u Hrvatskom novinarskom društvu, koji se neuspješno 'bore' za očuvanje novinarskih radnih mjesta. Možda DZNAP nije najbolji pokazatelj koliko se može postići samoorganiziranjem, ali je zasad to jedino novinarsko udruženje koje ne naplaćuje članarinu", kaže Grčar. 

Najčitaniji Zoran Ferić i Mani Gotovac…

Drugi daju i strancima 

"U drugim europskim zemljama u raspodjelu novca uključeni su i strani autori", kaže Serdarević. Dakle, tamo stvar funkcionira kao u slučaju hrvatskoga ZAMP-a, koji daje naknade i stranim glazbenicima. Podatke o najposuđivanijim autorima na nacionalnoj razini nismo uspjeli dobiti, no prema statistici Knjižnica grada Zagreba, u posljednjih 120 dana od 50 najposuđivanijih djela samo je devet hrvatskih autora. Najčitaniji su bili Kalendar Maja Zorana Ferića (1023 posudbe),  Fališ mi: Jesen-ljeto i Zima- proljeće Mani Gotovac (1004, odnosno 909 posudbi), Srebrne svirale Dragutina Tadijanovića (912 ), Stanari u slonu i Grički top Dubravka Horvatića (873, odnodno 718 posudbi ), Strah u ulici lipa Milivoja Matošeca (855), Smogovci Hrvoja Hitreca ( 850) te Hotel Zagorje Ivane Simić Bodrožić (716).

Najčitanijima 10.000 kn bruto

Novinarima ukupno 517.000 kuna

Do kraja 2011. DZNAP je prikupio 1,7 milijuna kuna, a podijelio ih je tako da je ZAMP-u kao radnoj zajednici DZNAP-a pripalo 345,5 tisuća kuna, za redovnu aktivnost Društva otišlo je 172,7 tisuća kuna, fondovima za poticanje autorstva i za žalbe pripalo je 175,3 tisuće kuna. Nakladnicima, kao nositeljima novinarskih autorskih prava, pripalo je 517.000 kuna. Toliko su dobili i novinari: taj je iznos podijeljen na 350 autora, i to prema listi najprodavanijih novinarskih priloga na press clipping tržištu. Autori koji su po tom kriteriju bili najčitaniji dobili su i po desetak tisuća kuna bruto. Lani je s osnova press clippinga prikupljeno ukupno nešto manje od milijun kuna, od čega su nakladnici i novinari dobili po 298.253,79 kuna. O načinu podjele tog novca novinari će se dogovoriti na skorašnjoj skupštini DZNAP-a.

Tzv. repro prava

Kopirnice kod nas izuzete

Pored prava autora na naknade za korištenje autorskih djela, postoji i sustav prava na naknade po osnovi tzv. repro prava, a takve naknade svuda u svijetu plaćaju kopirnice. "Uz nakladnike, na te naknade po načelu pola-pola prava imaju i autori, što znači pored pisaca i književnika još autori udžbenika i novinari. Koliko mi je poznato, DHK je pokušao pregovarati s kopiraonicama, ali na te pregovore nisu pozvali autore udžbenika i novinare", kaže Ivica Grčar. U Europi, objašnjava, jedino hrvatski novinari isplaćuju 'tantijeme' isključivo na osnovi autorskih prava na press clipping tržištu, a ne i na osnovi tzv. repro prava. "Zašto je tako, trebalo bi pitati Ministarstvo kulture i DZIV", kaže Grčar.

Kad bi hrvatski teatar i film bili prepušteni tržištu, kao što su to pisci, nijedan glumac ne bi dobio honorar, niti bi bilo teatra i filma
Robert Perišić, pisac

Novinari su se sami organizirali i počeli s ostvarivanjem svojih privatnih autorskih prava ne očekujući ništa od države i ne kukajući
Ivica Grčar, novinar

Najbolje će proći lektirni pisci, pa treba razmisliti o stalnoj promjeni tih naslova. valjalo bi uvesti drukčije kriterije za različite vrste: poeziju, dramu…                                        
Seid Serdarević, nakladnik