Jeftine su, lako dostupne i u njima držimo gotovo sve. Voda, mlijeko, ulje, pivo i sokovi – samo su dio toga za što nam plastična ambalaža služi. U plastične posudice pakiramo hranu, a nju i tekućinu svakodnevno unosimo u organizam i gotovo nikad se ne zapitamo što točno piše na dnu ambalaže. Što znači PET, HDPE ili PVC rijetko tko zna, a još rjeđe gleda oznake.

Dobra je vijest što postoje oni koji detaljno paze na to što stiže na tržište. Ljudi ni ne trebaju znati sve oznake, ali ono što bi trebali znati jest da brojevi na ambalaži ne označavaju nikakve stupnjeve toksičnosti plastike. Slova otkrivaju mnogo, pa je PET ambalaža štetnija od, primjerice, one označene s HDPE ili LDPE.

"Ono što je evidentno je da se preporučuje da se u polietilen tereftalatnoj ambalaži koja ima oznaku PET, da se hrana samo jednom pakira, a zatim se baca", rekla je Jasna Bošnir, NZJZ Dr. Andrija Štampar za RTL.

U protivnom, mogla bi u hranu ili piće ispustiti teške metale jako štetne za zdravlje. 

"Mi odgovaramo za to što ćemo raditi. Nije uputno da se ona više puta koristi i izlaže visokim temperaturama jer visoke temperature pospješuju migraciju raznih spojeva koji inače ne bi migrirali da se radi o određenim uvjetima u kojima bi hrana bila pakirana i držana onako kako je propisano", rekla je Bošnir.