Edward Bernays, najmlađe visoko učilište u Hrvatskoj, prvo je osnovano po novoj proceduri Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. U dvije akademske godine, sa svojih 200 studenata, postalo je najveći studij komunikacijskog menadžmenta u Hrvatskoj i regiji.

O iskustvima i rezultatima Bernaysa razgovarali smo s dekanom Damirom Jugom, koji objašnjenje za ekspanziju u kratkom roku vidi u nekoliko činjenica. U prvom redu, projekt su dugo pripremali i od početka razvijali iskusni predavači, a uz inovativan pristup promociji nikako nije za zanemariti niti interes koji na tržištu vlada za odnose za javnošću. Naime, riječ je o jednom od najpoželjnijih zanimanja prema ocjeni mlade populacije iznijete u raznim istraživanjima, tvrdi Jugo.

U vrijeme kada je, prema podacima HZZ-a, nezaposlenost mladih u Hrvatskoj viša od 40 posto, ulažete velike napore u povezivanje s tržištem. Koji su efekti takvog povezivanja realnog i obrazovnog sektora?
Nadopunjavanje teorijskog znanja praktičnim vještinama najbolji je obrazovni model, no u Hrvatskoj je premalo zastupljen. U Bernaysu na tome razvijamo našu konkurentsku prednost. Ne proizvodimo stručnjake koji sutra neće imati gdje raditi, nego naprotiv, budući komunikacijski stručnjaci već za vrijeme studija stječu i razvijaju komunikacijske i profesionalne vještine u praksi i to od prve godine studija.

Kakvu ulogu u tome ima Bernaysov Centar za karijere?
Uz pomoć ovog tijela razvijamo suradnju s institucijama i tvrtkama u kojima studenti stječu praktična iskustva, a tako smo dosad ostvarili suradnju s više od 60 tvrtki. Model je sljedeći: Centar sklapa sporazume s tvrtkama, te potom na početku ljetnog semestra objavljuje Burzu prakse, jedno mjesto gdje su izlistani svi partneri i termini u kojima studenti mogu ići na praksu. Naime, na studentima je izbor, a na Bernaysu obveza koordinacije i organizacije studentske prakse tako da nijedan student nikad nije prepušten sebi.

Kakvi su prvi rezultati?
Mogu istaknuti bez sumnje kako je naš najbolji osjećaj kad nam student kaže da ga žele zadrže u tvrtki u kojoj je bio na praksi. Takvih je slučajeva trenutno oko 20 posto. Riječ je o dobrom prosjeku, a ujedno i glavnom razlogu zašto Bernays postoji, što nas dodatno motivira. No, iako širom otvaramo vrata tržišta rada svima, činjenica je ne možemo gurati studente kroz njih, pa se ponekad dogodi i da se 'kemija' između praksodavca i studenta ne realizira, što je životno. S druge strane, imamo i slučajeve da tvrtke studente žele zadržati još nekoliko mjeseci na praksi, no oni to odbiju jer žele ići dalje kako bi stekli što više različitih iskustava.

Je li posrijedi izbirljivost ili interes da sve vide i znaju?
Naše iskustvo pokazuje da mladi ljudi jako vole testirati sebe, svoje mogućnosti, ali i preferencije, pa se često pokaže da na kraju odustaju od prvotnih ideja, i 'zagriju' se za nešto što uopće nisu imali na umu. Upravo su zato u trenutku kad diplomiraju u bitnoj prednosti naspram onih koji tek tad krenu stjecati prva praktična iskustva. Pored toga, tu su i različiti poticaji, a za ilustraciju mogu reći da o odnosima s medijima slušaju predavanja onih ljudi koji najviše surađuju s medijima, da ih o kriznom komuniciranju uče oni predavači koji za svoje klijente ili kompanije rade na tome, dok o političkoj komunikaciji, političkim kampanjama i političkom marketingu slušaju iskustva kolega kojima je to uska specijalnost.

Kada gledate iz perspektive poslodavca, mislite li da su nakon Bernaysa dovoljno spremni za samostalno obavljanje posla u odnosima s javnošću?
Glavna prednost našeg studenta u trenutku kad izađe na tržište rada upravo je njegov životopis koji je već u toj fazi pun različitih iskustava. Na taj se način maksimalno štedi vrijeme poslodavcima koji inače moraju ulagati u dodatnu edukaciju novog djelatnika, posebice u slučaju studenta koji je tek diplomirao, ali nema praktičnog iskustva. Smatram da je to velik problem našeg tržišta rada, koji dijelom u posljednje vrijeme kompenzira dobar model stručnog usavršavanja Ministarstva rada. Sustav obrazovanja, kao i sama visoka učilišta, morali bi sami činiti mnogo veće napore u tom smjeru. 

Stručna znanja su ključ uspjeha

Što po vama obrazovni sustav može napraviti da mlade u što većoj mjeri osposobi za snalaženje na tržištu rada općenito, a što na tržištu komunikacija?

Usvajanjem Bolonjskog sustava Hrvatska je usvojila sustav binarnog obrazovanja, pa uz sveučilišne postoje i stručni studiji na veleučilištima i visokim školama. Danas su najveći problem potpuno pogrešne predrasude prema stručnim studijima koje su u drugi plan gurnule praktična znanja, njihovu apsolutnu prednost ispred sveučilišnih. Važan iskorak za stručne studije napravili su sami studenti zalaganjem za ista stručna zvanja kao što imaju i njihove kolege u EU. U drugom koraku predstoji nam zajednička promocija stručnih studija, što je prije svega zadaća Vijeća Veleučilišta i visokih škola, tijela koja okuplja sva veleučilišta i visoke škole u Hrvatskoj. Što se komunikacija tiče, struka odnosa s javnošću, razvijajući se vremenom od raznih tečajeva, pa studija i konačno specijaliziranih visokih učilišta kao što je Bernays, ima dobru perspektivu. Smatram da će uskoro u odnosima s javnošću zavladati ljudi koji su stručno obrazovani, a na tržištu ima mjesta za nove generacije PR-ovaca jer donose nova znanja i vrijednosti.