Hrvati su te, 2012. godine odabrali Europu – 66 posto od dva milijuna građana, koliko ih je izašlo na izbore, glasalo je za ulazak u EU. Trgovci su im obećavali jeftiniju hranu, a političari bolji život. Najviše su glasova "za" dali Slavonci. Isplatilo im se – upravo su oni, čim su dogodine ukinute granice, počeli egzodus u razvijenije dijelove nove domovine. Neki su se okoristili Europom prije ostalih, pa Poslovni piše kako je općina Lovas već povukla više od pet milijuna eura iz fondova EU. 

Nova vlada premijera Zorana Milanovića počinje snažno. Potpredsjednik vlade Radimir Čačić odmah je iznio mnoštvo planova, no već u studenome 2012. morao je odstupiti zbog pravomoćne zatvorske kazne na koju je osuđen u Mađarskoj. Mirela Holy, ministrica zaštite okoliša i prirode, u intervjuu Poslovnom obećava – "stat ćemo na kraj namještanju studija o utjecaju na okoliš". Nakon šest mjeseci i ona je morala otići. 

 Vlada je odradila svoje prvo izvlaštenje zemljišta u privatnom vlasništvu, kako bi bračka Sardina izgradila tvornicu za preradu ribe. Zemljište bez kojega su vlasnici tom odlukom ostali "više-manje je neobrađeno i s ostacima zapuštenih maslinika", objasnio je na sjednici Vlade ministar pravosuđa Orsat Miljenić, navodeći kako će na parceli biti sagrađena "najsuvremenija tvornica za preradu riba u Europi, godišnjeg kapaciteta pet tisuća tona, uz otvaranje 60 do 70 novih radnih mjesta". Ministar financija Slavko Linić objavio je popis poreznih neplatiša.

Ukupni porezni dug u tom je trenutku 52 milijarde kuna. Prvi je na listi srama bio Tempo d.d. s 292 milijuna kuna duga, drugi je HRT s 223 milijuna kuna, slijede Pan-papir, Industrogradnja, potom Konstruktor-inženjering, Poliklinika Medikol. Linićeva lista dužnika otkriva brojne propuste i nemar državne birokracije. Tako se ubrzo ustanovilo da Dalmacijavino državi ne duguje 14,4 milijuna, već 1,034 milijarde kuna. Te je godine Dalmacijavino otišlo u stečaj, a isto tako i Gredelj i Generalturist. 

U problemima je i Centar banka, za nju je nađeno rješenju u vidu Fondova gospodarske suradnje (FGS), koji su ukupno uložili 97 milijuna kuna. Uskoro se pokazalo da je model FGS-ova dobar jedino za privatne fondove željne državnog novca. Ideja je bila osnovati fondove rizičnog kapitala koji će ulagati u perspektivne tvrtke koje je načela kriza. Kako bi se privatni kapital usmjerio takvim poduzećima, država je obećala za svaku kunu privatnog ulaganja dati kunu javnog novca. Vlasnik jednog od fondova bio Borislav Škegro, koji je u isto vrijeme savjetovao premijerku Jadranku Kosor. Ti su fondovi prikupili  oko milijardu kuna za ulaganja i, ulagali ili ne, upravitelji fondova su ubirali naknadu za vođenje, koja je iznosila oko dva posto veličine fonda. Na kraju je Centar banka propala, a FGS-ovi su preživjeli. 

Škegrin trijumf
Visoki upravni sud poništio je dvije odluke Hanfe iz doba kad je tu instituciju vodio Ante Samodol. Prvo je srušeno rješenje po kojem Agrokor mora dati ponudu za preuzimanje Belja vrijednu skoro 800 milijuna kuna, a potom je poništeno i oduzimanje odobrenje za rad Škegrinom Quaestus Investu. I dok je Škegro likovao i upozoravao na "zlouporabu vlasti i samovolju pojedinaca, u komentaru za Poslovni Samodol je rekao: "ne očekujem drugačije presude jer je Visoki upravni sud dobio nalog s vrha".   

Te je godine propao tjednik Nacional, a u stečaj je, nakon 72 godine izlaženja, otišao i Vjesnik. "Želimo da vlada u Vjesnik postavi krizni menadžment i tako nam da još šest mjeseci za spas novina, tijekom kojih bi se napravio profesionalni zaokret i našao investitor", rekli su predstavnici kriznog stožera u ime stotinu zaposlenika. Zlatko Herljević, predsjednik Vjesnikovog ogranka HND-a, priznao je da je u Vjesniku bilo cenzure. "Za vrijeme HDZ-a direktive su stizale od premijera Ive Sanadera i glasnogovornika vlade Ratka Mačeka, a potom od Vladimira Šeksa koji je za direktora Vjesnika postavio svog nećaka Bojana Divjaka, iako ima samo srednju školu", kazao je tada Herljević. U zadnjem pokušaju privatizacije, Oak Investment Management Group Nikole Frankopana jedini je dao ponudu za kupnju tog dnevnog lista, no i to se izjalovilo.

Vjesnik je preživljavao zahvaljujući novcu iz državnog proračuna, a svojim je tržišnim neuspjehom vukao na dno i druge.  Zato je zbog kašnjenja plaća štrajkalo i 400 radnika tiskare Vjesnik, a koja je od 1998. do 2008. kao izdavač dnevnog lista Vjesnika pretrpjela štetu od 260 milijuna kuna. Čim je Vjesnik propao, u prostorije redakcije uselila je ekipa iz novog projekta, dnevnog lista 21. stoljeće, na čelu s Marjanom Jurlekom, te uz prikrivenu ulogu Aljoše Roksandića. Tiskara se nadala da će od njih dobivati 30 milijuna kuna godišnje, no i te su novine ubrzo propale.  

Debeljak optužuje za korupciju
Splitski škver je dobio novog, privatnog vlasnika – Tomislav Debeljak, vlasnik samoborskog DIV-a, najavljuje da će osim brodova u Splitu graditi i elektrane, te pokreće desetak novih projekata. "Kad smo ušli u brodogradilište i dubinski snimili situaciju, zaključili smo da je stanje jako loše, satnica je višestruko previsoka, čak veća od one u Njemačkoj, a produktivnost nekoliko puta niža od Njemačke. Ima znatnih primjera neracionalnosti, vjerojatne korupcije", rekao je novi vlasnik, te optužio: "kako bi sebi stvorili milijardu, jedna grupa ljudi upropastila je više od 10 milijardi kuna za Brodosplit i gurnula ga u gubitke. U planu nam je za pet godina zapošljavati između tri i pet tisuća ljudi, da će svatko raditi i zarađivati svoju plaću, profitabilnost će biti na razini desetak posto uz golemu predispoziciju za daljnji rast", rekao je Debeljak.  Poslovni objavljuje popis najvećih odvjetnika, ured Marijana Hanžekovića je prvi sa 48,7 milijuna prihoda i 16,4 milijuna kuna dobiti, drugi je Dubravko Grgić.  Poslovni primjećuje kako neki od najpoznatijih odvjetnika prijavljuju mizeriju, pa tako Ante Nobilo prihoduje svega 213.000 kuna i godinu završava s pola milijuna kuna minusa. 

Turudić osudio Sanadera
U novinama se pojavljuju neka nova lica. Iz Plive je morao otići Marko Bolanča, jer nije dovoljno brzo ishodio dozvole za tvornicu u Savskom Marofu. Naslijedio ga je Tihomir Orešković, budući premijer kojeg Poslovni te 2012. godine opisuje ovako: "domaćim poslovnim krugovima manje poznat kemičar koji se preorijentirao na financije". I današnji premijer Andrej Plenković pojavio se u novinama i to kao kandidat za zamjenika predsjednika HDZ-a.

Tu je i, tada još tamnokosi, Ante Ramljak, kojeg je Čačić angažirao kao "posebnog savjetnika za praćenje poslovanja javnih trgovačkih društava". Te je godine Ramljak svjedok na suđenju u aferi Spice. U Ministarstvo gospodarstva došao je iz Quaestus fonda Borislava Škegre, a prethodno je godinama vodio hrvatsku podružnicu CAIB-a. Dolaskom nove vlasti SDP-ovac Zvonimir Mršić je postao predsjednik uprave Podravke, a suđenje za aferu Spice se nastavlja.

Bivšem premijeru Ivi Sanaderu sudi se u nekoliko predmeta, sudac Ivan Turudić nepravomoćno ga je osudio na 10 godina zatvora zbog dvaju koruptivnih djela – ratnog profiterstva u slučaju Hypo, te medijski eksponiranijeg slučaja Ina-MOL, gdje je s Mađarima dogovorio mito od 10 milijuna eura u zamjenu za upravljačka prava u Ini. Za to je suđenje bilo važno svjedočanstvo Roberta Ježića, vlasnika Diokija, tvrtke koja je također u problemima – prethodnu su godinu završili s minusom od 410 milijuna kuna. 

Prevareni radnici Geofizike
Teško je stanje i u Geofizici. Izbio je rat u Libiji, zemlji u koju su poslali gotovo sve svoje strojeve, vrijedne više od 30 milijuna eura. Rat je blokirao te strojeve u  pustinji, a ostalo je nenaplaćeno i 3,5 milijuna eura duga libijskim kooperantima, pa Geofizika otpušta 250 zaposlenika. Ogorčeni radnici, ljuti na one koje smatraju stvarnim vlasnicima Geofizike, Miju Metera i Antu Žužula (vlasnik Školske knjige) požalili su se Poslovnom. 

"Jasno nam je da posla za nas više nema, ali nismo očekivali da će nas kompanija za koju smo godinama radili u neljudskim uvjetima, usred Sahare, tako grubo zakinuti! U Libiji smo radili s turističkim vizama pa smo bježali pred tamošnjom inspekcijom rada. Uvjeti su bili vrlo loši, za hranu se dobivala pašteta i jabuka za cijeli dan. Istodobno je Geofizika zarađivala samo na toj lokaciji po 30.000 dolara dnevno. Sada nas ucjenjuju, otkazuju ugovore o radu, ne žele nam isplatiti otpremnine i umanjuju nam koeficijent za plaće. Geofizika je 2007. imala 236 milijuna kuna prihoda, vlasnici su se godinama bogatili, a čim je zaškripilo, bacili su nas na cestu", rekli su razočarani radnici. 

Pod naslovom 'Kraljevima plastike država dala 80,9 milijuna kuna: Zoranu Gopcu i sinu Vice Vukojevića 50,9 milijuna, Bešenićki 30, a namirio se i general Miljavac', Poslovni piše i kako je Fond za razvoj i zapošljavanje (FRZ) "u sedam godina zdrobio 1,6 mlrd. kuna, dobrim dijelom kreditiranjem tvrtki s političkim zaštitnicima, a velik dio novca neće biti vraćen jer su korisnici propali…

Najviše je novca, čak 73 milijuna kuna, od FRZ-a u studenome 2008. dobila KIO Orahovica, koja je u međuvremenu također otišla u stečaj, a čiji su vlasnici bili pritvoreni pod sumnjom u financijske malverzacije. Opravdano je sumnjati da je taj kredit FRZ odobrio i zahvaljujući lobiranju tadašnjega predsjednika RH Stipe Mesića, političkog zaštitnika KIO Orahovice… Pleternički Tofrado, tvrtka u vlasništvu Franje Lucića, kreditiran je sa 7,6 milijuna kuna, a četiri tvrtke povezane s Miroslavom Kutlom (Eko grad, Berg, Agro-Ilok i PZ Petrova gora) dobile su od FRZ-a ukupno 39,6 milijuna kuna koje će se teško naplatiti, jer su sve četiri propale".

Rad FRZ-a od 2004. pa sve do gašenja 2010. nadgledao je ministar financija Ivan Šuker. U međuvremenu, Ivica Todorić i dalje nasrće na Mercator, uz stalne opstrukcije prodaje sa slovenske strane. Poslovni otkriva i da je bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski postao savjetnik Ivici Todoriću, u čijem je Agrokoru već bio zaposlen prije odlaska u središnju banku. Premda je iskazao želju i za trećim mandatom na mjestu guvernera HNB-a, premijer Zoran Milanović telefonom mu je zahvalio na suradnji i monetarnu vlast prepustio njegovu zamjeniku Borisu Vujčiću.

"U 12 godina koliko je vodio monetarnu politiku i držao tečaj pod kontrolom Rohatinski je stekao ugled iznimnog stručnjaka, a zbog poteza poput ograničavanja brzog rasta kredita banaka i prisiljavanja njihovih vlasnika da gomilaju kapital, što je spasilo domaći bankarski sektor od kolapsa, i titulu vizionara. Jedina sjena na karijeri njegova je veza s najmoćnijim čovjekom u državi. Lani se Rohatinski našao u sukobu interesa kad je njegova supruga prodala tvrtku u Agrokoru – jedina imovina tvrtke bila je kuća na Bukovcu, a tim novcem otkupila ju je od koncerna", podsjetio je Poslovni dnevnik na aferu koju je otkrio.