Kažu da više nisu moćne kao ranije, ali Sjedinjene Države i dalje imaju nesrazmjeran utjecaj na svjetska zbivanja. Zar bi planetarna javnost onako pozorno pratila vremensku nepogodu kao što je uragan Sandy, da je njena meta bila ijedna druga država? Kako onda ne bismo svi napeto iščekivali tko će pobijediti na predsjedničkim izborima vodeće velesile? U srijedu 7. studenoga po hrvatskom vremenu bit će poznato je li republikanac Mitt Romney (68) svrgnuo demokrata Baracka Obamu (51) s mjesta američkog predsjednika. Ankete pokazuju izjednačenost kandidata pa je ishod izbora krajnje neizvjestan, kao i prije 12 godina, kad su se sučelili George W. Bush i Al Gore. I kad je Bush odnio pobjedu za nekoliko stotina glasova u Floridi, glasova koji su demokrati bezuspješno osporavali na sudovima. navodeći izbornu prijevaru.  Kako je napredovao od političara regionalnog značaja do kandidata za predsjednika Sjedinjenih Država, Mitt Romney je doživio korjenitu transformaciju. Od umjerenog do zapjenjenog konzervativca, razumije se. Na polariziranoj američkoj političkoj sceni agresivnost i radikalnost isplate se više od umjerenosti, a ako ste republikanac, kao radikal pridobit ćete podršku Tea Partyja (engl. čajanka), pokreta koji okuplja najgore jastrebove Republikanske stranke.

Kako je Mitt evoluirao

Prije nego što je iz regionalnih okvira preselio u nacionalne, Romney je gajio gotovo čestite stavove o važnim društvenim pitanjima. Zalagao se za lakši pristup zdravstvenom osiguranju, podržavao je pobačaj, nije graktao protiv homoseksualaca i nije pokazivao značajniji prezir prema sirotinji. S takvim pogledima na svijet ne bi imao izgleda osvojiti ni republikansku nominaciju, a kamoli pobijediti na predsjedničkim izborima. Ali, Mitt je evoluirao i razvio se u vrsnog konzervativca u društvenim temama te u neoliberala na gospodarskom planu. Osvoji li predsjednički mandat na izborima idućeg utorka, bit će dostojan zastupnik interesa američke poslovno-financijske elite i smrtni neprijatelj siromašnijih slojeva.Domogne li se Romney Bijele kuće, jedan od prvih poteza bit će mu poništavanje reforme zdravstvene zaštite, glasovitog ObamaCarea (engl. Obamina njega), koja je izglasana u ožujku 2010. Zahvaljujući reformi, deseci milijuna dotad neosiguranih građana slabijeg imovinskog stanja dobili su mogućnost sklapanja police osiguranja pod prihvatljivim uvjetima.Istovremeno, bolje stojećim neosiguranim građanima nametnuta je obaveza plaćanja osiguranja, dok oni koji odbijaju sklopiti policu iako imaju sredstava moraju plaćati pozamašne penale. Uz navedeno, reforma uključuje još nekoliko odredbi koji pogoduju osiguranicima, na štetu dotad svemogućih privatnih osiguravajućih društava.Dok je bio guverner Massachussettsa, Romney je progurao sličnu reformu osiguranja u okviru te savezne države. No, kad je 2007. prvi puta ušao u predsjedničku kampanju, odrekao se ranijih stavova, svrstavši se se na stranu osiguravajućih društava i imućnih građana koji vjeruju da im ne treba osiguranje. Tijekom ove kampanje, više je puta najavio da će ukinuti reformu. "Budem li ja predsjednik, riješit ćemo se ObamaCarea", obećao je u prosincu prošle godine.

Ne zamara se sa sirotinjom

Na poreznom planu, Romney se zalaže za ukidanje poreza na nasljedstvo, koji se sada primjenjuje samo na one koji nasljeđuju više od 3,5 milijuna dolara. Pristalica je uklanjanja poreza na dobit za građane koji zarađuju manje od 200.000 dolara godišnje. Podržava plan svog drugara Paula Ryana za kresanje državnih troškova za 5,3 bilijuna dolara i za smanjenje poreznih stopa za obveznike koji zarađuju iznad 250.000 dolara godišnje. Nazvao je taj plan "jednostavno predivnim" te "odvažnim i uzbudljivim naporom".  Što osjeća prema potrebitim članovima društva – onima koji ovise o nekom obliku vladine pomoći – javnost je otkrila u rujnu, kad je procurio video s jednog prijema u svrhu prikupljanja sredstava za Romneyevu kampanju. "Ima 47 posto građana koji će u svakom slučaju glasati za predsjednika. To je onih 47 posto koji ovise o vladi, koji vjeruju da su žrtve, koji vjeruju da vlada ima odgovornost da se brine o njima koji vjeruju da imaju pravo za zdravstvenu zaštitu, hranu, dom i ostalo. To su ljudi koji ne plaćaju porez na dohodak. (…) Moj je posao ne zamarati se s tim ljudima. Nikad ih neću uvjeriti da bi trebali preuzeti osobnu odgovornost za svoje živote", obznanio je "humanitarac" Romney, vjerojatno smatrajući da je siromaštvo pitanje izbora. 

Za ili protiv? Prema potrebama!

Njegovi su stavovi o pobačaju i kontracepciji proteklih godina poprimili vrlo konzervativne obrise. Kao guverner Massachussettsa, izjašnjavao se kao pobornik prava na prekid trudnoće, da bi zadnjih godina pozivao na ukidanje tog prava. Oštro se suprotstavio odluci Obamine vlade da naredi poslodavcima, uključujući vjerske organizacije, da pokrivaju troškove kontracepcije za zaposlenike koji to zatraže. Po Romneyu, ta je odluka "dosad neviđen napad na vjersku svijest, vjerske slobode i vjersku toleranciju." Ustao je i protiv Obamine podrške pravima homoseksualaca, rekavši da bi "trebalo unijeti amandman u Ustav, koji bi definirao brak kao zajednicu muškarca i žene."  Romneyevi stavovi o kontroli oružja također su napredovali kako dolikuje republikancu od formata. Dok je ranije izražavao neslaganje s Nacionalnim udruženjem vlasnika pušaka (NRA), središnjom organizacijom koja zagovara potpunu slobodu nošenja oružja, 2004. je već ocijenjen njenim saveznikom, da bi se 2008. učlanio u NRA i otkrio da je "oduvijek lovac na male životinje." Postane li predsjednik, posvetit će se lovu i na veće zvjerke. Konkretno, na Iran. Tijekom kampanje u više je navrata prigovarao Obami na popustljivosti prema Iranu, najavivši da će "poduzeti sve mjere da zaustavi zli režim ajatolaha" i "osnažiti diplomaciju s vojnom opcijom, koja će uvjeriti ajatolahe da napuste nuklearna stremljenja." No, ni Obama više nije sasvim mekan prema islamskoj teokraciji Srednjeg Istoka, izjavivši nedavno da su "sve opcije na stolu", a da je krajnja opcija "vojna komponenta."  Dok Iran ne može biti mirno spavati, Kini zasad ne prijeti oružani napad vojske na čijem bi se čelu uskoro mogao naći Mitt Romney. No, nije isključen trgovinski rat. Republikanski je kandidat dao naslutiti da će optužiti Kinu za devizne manipulacije s ciljem poigravanja s vrijednošću dolara. Ipak, analitičari kažu da će vjerojatno odustati od zaoštravanja odnosa s Kinom, jer to ne bi bilo u interesu američkih industrijalaca, koji su trenutno zadovoljn odnosima s azijskim divom. A nijedan si predsjednik ne može priuštiti da ne sluša svoje nalogodavce.  

Podrška bogatih mogula Romneyu

Tko koga podržava?

"Za Romneya se zna da su ga financirali bogati moguli, među kojima je najpoznatiji Sheldon Adelson, vlasnik brojnih kockarnica u Las Vegasu. Ovaj je svojim radnicima podijelio brošuru u kojoj ih upućuje kako glasati 'da bi sačuvali radna mjesta', što se može shvatiti dvojako", veli Gordana Čačinović. "Iza Romneya stoji plejada bogataša koji traže smanjenje poreza, jer ne žele izdvajati za vladine projekte poput opće zdravstvene zaštite, kupona za hranu, pomoći beskućnicima i mnogih drugih socijalnih programa", dodaje. "S druge strane, iza Obame stoji Hollywood, uključujući Jeffreya Katzenberga, predsjednika Dreamworksa, i skoro sve zvijezde, osim Clinta Eastwooda. Uz njega su i ljudi iz Silikonske doline, pokret Occupy Wall Street i druge napredne snage, a podržava ga i masa malih donatora."

Koga podržava Hrvatica u Americi

Republikanci kao uragan

Hrvatska iseljenica Gordana Čačinović, direktorica u kompaniji Scardona World Music u Larchmontu kraj New Yorka, gorljivo podržava demokrate i Obamu, dok za njegove protivnike nema mnogo lijepih riječi. Iako smo s gđom. Čačinović razgovarali u satima koji su prethodili udaru uragana Sandy o Istočnu obalu, nije nam promaklo da se više pribojava Mitta Romneya nego prirodne katastrofe koja je kucala na vrata."Republikanci žive u svom mjehuru, u kojemu se bore za očuvanje ideja utemeljitelja države, dok se u isto vrijeme odupiru bilo kakvim promjenama koje su se kroz stoljeća dogodile", opisuje uspješna poduzetnica sljedbenike stranke koja prijeti povratkom u Bijelu kuću."Većina ih je prilično zaostala i primitivna. Imaju vrlo ograničene vidike i do njih kao da ne dopiru vijesti. Slijepo se drže tradicije i u pravilu imaju samo diplomu srednje škole.  No, ovoj stranci pripada i jako dobro educirana manjina superbogatih, koja drma svijetom i kapitalom te pokreće pijune na svjetskoj političkoj ploči. Najsvježiji je primjer za to obitelj Bush."Naša sugovornica ističe da se ovogodišnji se izbori održavaju 6. studenog, točno na 15. godišnjicu njenog "iskrcavanja" u SAD. S tolikim iskustvom življenja u toj zemlji, u stanju je precizno ukazati na ideološke razlike između republikanaca i demokrata.

Demokrati za opće dobro

Glavna je razlika u tome što republikanci žele da se svatko brine o sebi, dok demokrati brinu za opće dobro, vjerujući da je to temelj snažnog društva. Republikanci demokrate pogrdno nazivaju komunistima zbog njihovog uvjerenja da svatko treba prema svojim mogućnostima doprinijeti općem dobru svih stanovnika SAD-a. Republikancu se diže kosa na glavi od pomisli da svoj dolar daju negdje gdje se neće dodatno oploditi." Sljedbenici obaju stranaka odvojeni su ne samo ideološki, već i zemljopisno.  "Republikancima tradicionalno pripadaju unutrašnjost, jug i jugoistok zemlje", oslikava gđa. Čačinović kartu Sjedinjenih Država. "Demokrati pak drže Istočnu obalu (New York, Pennsylvania, New Jersey, Delaware, Connecticutt, Massachussets, Vermont, Maine, New Hampshire, Rhode Island), Zapadnu obalu (Kalifornija, Washington, Oregon) i dijelove jugozapada."