Otkako je svijet izašao iz pandemije Bali ili “Otok bogova”, doživio je eksploziju masovnog turizma. U vrijeme kad se nije moglo otići niti do dućana, ljudi su na internetu pregledavali su gdje bi se sve moglo putovati i bam! Bali je zbog svoje fotogeničnosti i dramatične ljepote odjednom postao broj jedan poželjna destinacija.
Tijekom 2024. godine Bali je posjetilo više od 6,3 milijuna međunarodnih turista, čime je premašena razina posjeta prije pandemije. Ovaj broj čini više od polovice svih stranih dolazaka u Indoneziji. Najviše turista dolazi iz Australije, Indije i Kine, pri čemu samo Australci čine 1,54 milijuna posjetitelja. Očekivanja za 2025. sugeriraju da će Bali privući 6,5 milijuna stranih turista, čime bi ovo mogla postati rekordna godina za turizam na otoku u povijesti.
Kako to izgleda u stvarnosti? Nesnosne gužve u prometu, zagađen zrak, plastika u oceanu i sve manje vode na otoku. Bali, koji je još do prije 40-ak godina bio dom ratara koji su uzgajali rižu, i ribara koji su na jugu bacali mreže, odjednom je mjesto gdje dolazi gotovo cijeli svijet, a infrastruktura jednostavno ne prati eksplozivni razvoj.
Ogroman broj posjetitelja dodatno je opteretio ionako lošu infrastrukturu. Prometne gužve postale su svakodnevni problem u popularnim područjima poput Canggua, Seminyaka i Uluwatua, gdje uske ceste nisu izgrađene za toliki broj vozila. Osim frustracije među lokalnim stanovništvom i turistima, povećan promet pridonosi i većoj emisiji ispušnih plinova.
Ponekad se dogodi da da vam za tri kilometra vožnje treba sat i pol vremena, jer se stvori takav prometni čep, da se ništa ne miče. Vožnja automobilom čini se besmislenom, jer je tri puta sporiji od motora, a većina turista ne usudi se sjesti u prometnom kaosu na dva kotača i baciti u grotlo vožnje.
Otpad je također postao veliki ekološki problem. Bali dnevno proizvodi tisuće tona otpada, pri čemu se samo oko 60% adekvatno zbrinjava. Ostatak završava u rijekama i oceanima, zagađujući plaže poput Kute i Seminyaka, osobito tijekom kišne sezone kada monsun donosi gomile plastike iz Indijskog oceana.
Jimbaran, koji je predivno mjesto za zalaske sunce i večeru na plaži sa stopalima u pijesku – tijekom kišne sezone postaje – raj za skupljače plastike. Ekspanzija turističkih objekata rezultirala je i prekomjernom gradnjom. Nekadašnji zeleni rižini terasasti krajolici zamijenjeni su hotelima, vilama i trgovačkim centrima. Gradnja je na svakom koraku i gotovo da nema mjesta gdje se ne čuje zvuk bušilice od ranog jutra.
Utočište izbjeglih Rusa
Tako primjerice u Cangguu, predjelu Balija najpopularnijem među digitalnim nomadima i ekspatima, danas postoji više od 324 registrirana hotela i smještajnih jedinica. Ta nekontrolirana urbanizacija također je dovela do problema s opskrbom vodom, budući da turistički sektor troši oko 65 posto zaliha vode, ostavljajući lokalne zajednice i poljoprivrednike bez osnovnih resursa. Voda nije pitka u najvećem dijelu jugoistočne Azije pa tako ni na Baliju, stoga svi kupuju plastične galone, a od nedavno se na jugu kupuju u cisterne s vodom za tuširanje, jer vode više naprosto nema.
Nakon pandemije, Bali je postao i privlačno odredište za ruske građane koji su pobjegli od rata i Putinove politike, kao i za digitalne nomade, što je značajno utjecalo na tržište nekretnina. Cijene najma i nekretnina skočile su do neslućenih razina, te se sad za obični bungalov ili sobu u vili s vlastitom kupaonicom cijene kreću oko 1000 eura za mjesec dana. Hrana nije jeftina ako se hranite po restoranima i želite zapadnjački način života. Jer Bali se razvio i u pravu gastronomsku destinaciju, nudeći nevjerojatan spoj tradicionalnih indonezijskih okusa i međunarodnih kuhinja, a novi restorani niču gotovo svakodnevno.
Od siječnja 2025. godine, Bali broji otprilike 2829 restorana, što predstavlja porast od 1,82% u odnosu na 2023. godinu. Većina restorana su samostalni objekti, dok 13,79% pripada većim brendovima. Balinežanska gastro scena predstavlja nevjerojatan spoj lokalnih specijaliteta i svjetskih kuhinja. Tradicionalni warung (mali obiteljski restoran) poslužuje tako autentične indonezijske specijalitete poput nasi campura (riža uz koju možete izabrati kombinaciju mesa, povrća, jaja, orašastih plodova, ribe).
Tu je i babi guling ili svinjetina pečena na ražnju, marinirana mješavinom začina poput kurkume, korijandera, limunske trave i češnjaka, kao i sate lilit, odnosno mljeveno meso, često riba, pomiješana s naribanim kokosom, kokosovim mlijekom i začinima i pečeno na roštilju.
Nema hrvatski, ima balkanski
S druge strane, luksuzni restorani nude raznovrsne međunarodne kuhinje – talijansku, japansku, bliskoistočnu, gotovo da nema zemlje čiji restoran ne možete pronaći. Ne, nema hrvatskog, ali zato ima restoran s balkanskom ponudom gdje možete jesti ćevape i pljeskavice.
Područja poput Seminyaka, Ubuda i Pererenana postala su epicentri inovativnog kulinarskog doživljaja, privlačeći renomirane chefove iz cijelog svijeta. Ulična hrana i hrana u warungu koštaju između 25.000 i 50.000 indonežanskih rupija (između 1.5 i 3 eura), restorani srednjeg ranga su između 100.000 i 300.000 IDR (približno 6 do 18 eura) po osobi, dok su fine dining restorani u rangu od 300.000 po osobi i mogu biti znatno više, ovisno o ekskluzivnosti i ponudi restorana.
Društvene mreže, osobito Instagram, prikazuju Bali kao idiličnu destinaciju s beskonačnim plažama i netaknutom prirodom. No, turisti koji dolaze na dvotjedni odmor suočavaju se s realnošću zvanom prenapučene plaže, prometne gužve i zagađeni zrak. Ta razlika između očekivanja i stvarnosti često rezultira razočaranjem i lošim iskustvima. Nakon što sam provela 7 godina u komadu i nakon pandemije još tri zime na Baliju, obično kažem ljudima da je bolje da ne dolaze. Nemojte doći na godišnji na dva tjedna. Jer, Bali je destinacija koja je naprosto stanje uma, a ono što vas čeka u dva tjedna godišnjeg samo će vas razočarati.
U dva tjedna teško je shvatiti da je Otok Bogova nazvan tako jer je na njemu više od 40 tisuća hramova. Balinežani jako drže do svoje religije koja je hinduistička. Nije lako shvatiti zašto su tako stalno sretni, iako je oko njih kaos. Kad vam se stalno smiješe, ako ste tek svježe stigli iz Europe ili Amerike, pomislit ćete da nešto hoće od vas. Još će luđe biti što vam se nitko nikada neće ružno obratiti ili obrecnuti na bilo kojem mjestu na koje dođete. Od prvog trenutka kad sletite, osjetit ćete se dobrodošli.
Jer Balinežani u svojoj kulturi imaju zahvalnost i svaki dan se zahvaljuju svojim bogovima na onome što imaju. Ta se energija naprosto osjeća u zraku kao nešto pozitivno i nije lako shvatiti da se na Baliju nitko ni na što ne žali. Iako bi za to mogli imati puno više razloga nego mi u Europi.
U dva tjedna poželjet ćete vidjeti plaže koje – ruku na srce – nisu tako lijepe kao hrvatske, provozati se otokom i vidjeti atrakcije. Sve će vas to koštati živaca, vremena i novaca. Ali ako uspijete prodrijeti ispod klasičnih turističkih atrakcija i okrenete prirodi i ljudima, vjerojatno ćete se navući na ovaj indonežanski otok toliko da ćete se uvijek i iznova poželjeti vraćati.
Jer ispod puno slojeva i usprkos tome što je prenapučen, jedinstveno je to mjesto zbog predivnih ljudi i prirode koji vas svaki dan ponovo podsjećaju kako je život jednostavan i lijep. Stoga nema bez razloga i nadimak – mama Bali. Uvijek i zauvijek ćete ovdje biti dobrodošli. Mi zaljubljenici u Bali samo se nadamo se neće dalje nastaviti devastacija okoliša zbog razvitka turizma, te da će se donijeti moratoriji na izgradnju novih hotela i noćnih klubova u prenapučenim područjima i zaustavi nekontrolirani rast. Bali bi jako skoro trebao naći ravnotežu između profita i zaštite svojih prirodnih ljepota. Jer ako se ne pronađe održiv način upravljanja rastom, taj otočki raj i jedinstveno mjesto na svijetu moglo bi se pretvoriti u žrtvu vlastitog uspjeha.
