Mnogo je jela koja svoj naziv duguju osobama koje su ih osmislile ili su naprosto poslužile kao inspiracija za recept. Mnoga od tih jela uzimamo zdravo za gotovo nesvjesni povijesne ličnosti koja stoji iza nekih od najpopularnijih recepata. Evo pregleda 9, više ili manje poznatih jela, čija je slava osigurala vječno sjećanje na njihove “izumitelje”.

John Montagu 4th Earl of Sandwich – Sendvič
Što je u priči o danas popularnom i omiljenom sendviču legenda, a što su činjenice još je uvijek tema brojnih rasprava, no priča kaže da je Montagu (1718.-1792.) bio u napetoj kartaškoj igri kada je zamolio slugu da mu stavi komad goveđeg pečenja između dvije kriške kruha kako bi mogao jesti s jednom rukom, a kartati s drugom. Druge teorije ukazuju da je pisao ili bio u lovu kada je naručio prvi sendvič, no priča o kartaškoj igri je najautentičnija budući da je grof često upriličavao višednevna kartaška druženja.

Sylvester Graham – Graham kruh
Sylvester Graham (1794.-1851.) je jedan od prvih američkih zagovoratelja biranja zdravih namirnica pa je tako zdušno propagirao da se u prehrani ograniči unos bijelog kruha i mesa te da se svakodnevni jelovnik temelji na voću, povrću i žitaricama. Kao pionir pravilne prehrane stekao je mnoge neprijetelje među pekarima i mesarima, ali i utjecajne prijatelje poput Thomasa Edisona. Godine 1829. kreirao je graham kruh od neprosijanog brašna i bez dodatka kemijskih aditiva, za koje je Graham snatrao da čine kruh necjelovitim. Danas je Graham u SAD-u najbolje poznat kao tvorac graham krekera, iako bi se poznati zagovornik pravilne prehrane vjerojatno okretao u grobu da zna da su originalni graham krekeri danas postali slastice koje sadržavaju bijelo brašno.

Alfredo di Lelio – Fettuccine Alfredo
Tjesetenina sa sirom i maslacem ili vrhnjem duguje svoju slavu talijanskom kuharu Alfredu Di Lelio. Alfredo je, naime, bio zabrinut slabošću svoje žene nakon poroda pa joj je pripremio umak od vrhnja, maslaca i parmezana kako bi povratila svoju snagu. Umak je pomiješao s tjesteninom fettuccine i rođeno je novo prekrasno jelo – Fettuccine Alfredo. Jelo je vrtoglavu popularnost steklo 1927. godine kada je tada poznati hollywoodski par Douglas Fairbanks i Mary Pickford na svom medenom mjesecu u Rimu zastao u Alfredovom restoranu i pritom se zaljubili se u njegovo jelo.Alfredo di Lelio se 1938. povukao u mirovinu prodavši svoj restoran obitelji Mozzetti koja i dan danas vodi ovaj uspješan restoran.

Caesar Cardini – salata Cezar
Pogrešno je uvjerenje da je salata “Cezar” dobila ime po rimskom osvajaču. Istina je da je idejni začetnik danas popularne salate Caesar Cardini, kuhar meksičko-talijanskog porijekla. Priča o salati Cezar započela je na američki Dan nezavisnosti 1924. kada je navala gosta u restoranu ispraznila zalihe hrane. Caesar se morao snaći s namirnicama koje su preostale i pritom je stvorio salatu ni ne slutiviši koju će popularnost steći. Nakon što ju je u restoranu probala skupina Hollywoodskih zvijezda, Cezar salata se munjevitom brzinom našla na jelovniku mnogih poznatih restorana.

Maria Smith – jabuke Granny Smith
Dok je radila na farmi blizu Sydneya, Maria Smith je slučajno pronašla mladicu kako raste na mjestu gdje je danima prije nehotice bacila nekoliko trulih jabuka. Stablo je presadila na prikladnije mjesto i kada je rodilo zelene jabuke kiselog okusa podijelila ih je s prijateljima i susjedima koje je oduševio neobičan okus. Maria je umrla 1870. godine, ali “Granny Smith” jabuke su postale popularnije nego ikad.

Robert Cobb – Salata Cobb
Jedne večeri 1936. Robert Cobb, vlasnik poznatog Brown Derby restorana u Hollywoodu se našao na sto muka. Upravo pred zatvaranje, naišla je grupa ogladnjelih hollywoodskih glumaca. Na brzinu im je složio salatu od ostataka u hladnjaku i legenda je rođena. Rezultat te večeri ga je toliko oduševio da se salata Cobb ubrzalo našla u stalnoj ponudi restorana.

Lemuel Benedict – Jaja Benedict
Broker s Wall streeta u mirovini jedne se noći vratio u hotel Waldorf-Astoria nakon cijele noći pijančevanja. Zamolio je poslugu u hotelu da mu pripremi poseban lijek za mamurluk koji se sastojao od toasta, poširanih jaja, slanine i umaka hollandaise. Zbog sitnih sati narudžba je došla nešto izmjenjena: muffin je zamijenio tost, a šunka slaninu i tako su nastala jaja Benedict. Ipak sposobnost tog jela da liječi mamurluk i dalje je tema rasprava.