Jeste li znali da su geekovi postojali i u vrijeme socijalizma? Možda se tako nisu zvali, ali kao i današnje geekove zanimala ih je tehnologija i njen razvoj, stripovi, filmovi, SF književnost… Upravo o tom specifičnom vremenu govori elektronska knjiga i aplikacija "Geekovi iza željezne zavjese" (Geeks behind Iron Curtain) autora Kristiana Benića, u izdanju tvrtke Jasno & Glasno. "Geekovi", objavljeni samo na engleskom jeziku, odnedavno su dostupni na Amazonu kao Kindle izdanje, dok se aplikacija može preuzeti na App Storeu. Kristian Benić za Poslovni.hr priča o projektu, fenomenu geekova, digitalnom izdavaštvu, budućnosti knjiga i još koječemu…

'Geekovi iza željezne zavjese' su e-knjiga i interaktivna aplikacija. Zbog čega dva izdanja i po čemu se sadržajno razlikuju?

Dva izdanja jer smo htjeli biti na najuzbudljivijim izdavačkim frontama u dva različita, ali privlačna oblika te tako povećati domet proizvoda i zadovoljiti različite želje krajnjih korisnika. Ima li uzbudljivijih izdavačkih fronti od iPada i Kindlea? Klasični Kindle je po sebi usmjereniji konzumaciji teksta, usmjerava čistom pažljivom čitanju iako ga se može koristiti i na tabletima dok je iPad ipak značajno bogatiji uređaj koji nam je pružio mogućnosti dodatnog izražavanja. Bitno je reći da smo na iPadu baš prava aplikacija, a ne samo klasična knjiga. To je ta budućnost izdavaštva o kojoj se toliko govori, a Jasno & glasno je prihvatilo izazov. iPad izdanje je kako si i rekao interaktivno, tu je sama ljepota dizajna aplikacije, sve je puno bogatih fotogalerija s originalnim materijalom, video prilozima… Osobno, iz pozicije retro geeka imati šarenu ikonu aplikacije na zaslonu iPada uz natpis "Geeks" prilično je fora iskustvo. Vrijedi napomenuti da je uz Kindle aplikaciju na Android uređajima uradak dostupan i znatno širem broju korisnika…

Kako se rodila ideja o projektu i zašto baš knjiga o geekovima u vremenu socijalizma?

Godinama vučem jedan užasan kompleks. Pita li me stranac što sam studirao moram odgovoriti filozofija povijesti što u ušima prosječnog slušatelja zvuči prilično sterilno i beskorisno, čak zlokobno za naš život. Često i s pravom. No Filozofski fakultet u Rijeci, posebno filozofija usmjerena na analitički, mahom anglosaksonski svijet bili su sjajni. Eh, zašto sad pričam o studiju. Kada govorimo o povijesti nikada me u istraživačkom, ali i čistom konzumentskom smislu nije zanimao sadržaj koji nudi klasična hrvatska historiografija obilježena politikom stoga sam interese usmjerio prema marginalnijim temama povijesti tehnologije, marketinga, zabave, računala, stripa, SF-a, konzumerizma, dokolice… Ideja se rađala iz tri smjera – sate i sate sam bio angažiran u muzeju informatike Peek&Poke u Rijeci gdje sam uživo gledao domaća računala Ivel Ultra, Orao (…), paralelno sam dobio sjajnu knjigu Yesterday's Tomorrow koja je pregledno i vizualno-narativno sjajno prohodno štivo kroz povijest predviđanja budućnosti, a treći je smjer inspiracije najslađi – osobno kolekcioniranje ex-Yu časopisa koje bi danas stavili pod etiketu "geek" – Savremene tehnike, Kosmoplova, Galaksije…

Tko jednom vidi naslovnicu s letećim automobilom Savremene tehnike iz 1956. godine ili klince kako se preko Kosmoplova dopisuju o osnivanju astronautičkih klubova kao da će i sami sutra odletjeti na Mjesec brzo shvati – povijest jugoslavenskih geekova puno je obuhvatnija od računala i prvih hakera osamdesetih. Ja imam 28 godina i nula živih sjećanja na Jugoslaviju, nikakve nostalgije već prije predrasude. Krenulo je istraživanje, skupljanje građe, gomila ludih spoznaja u kojima se šetalo od znanstvene fantastike preko jugoslavenskih koketiranja sa svemirskim istraživanjima do domaćih pokušaja stvaranja Silicijske doline. I sad, cijelo to fenomenalno obilje građe nisam nikako htio staviti u formu koja završi mrtva na polici neke hrvatske knjižare već sam upravo htio da dođe u ruke svjetskoj publici, samim "geekovima" koji su fenomenalno široka populacija, Od početka je bilo jasno da želimo takav sadržaj dovesti na najbolju izdavačku platformu ikad. I sad, taj leteći automobil na retina zaslonu može gledati i geek Joe iz Arizone. To mi izaziva suzu radosnicu. Drugu suzu radosnicu mi izaziva činjenica da svijetu predstavljamo jednu u suštini pozitivnu, stvaralačku priču, a ne sadržaj o ratovima, sukobima, peripetijama… Razgovarajući nedavno za BBC novinarka je upravo tim segmentom bila najzadovoljnija jer je shvatila da je na području uz koje se uglavnom veže siromaštvo i sukob živjela i živi jedna često kreativna i zanimljiva kultura. 

Hoće li se 'Geekovi' možda pojaviti i na hrvatskom jeziku?

Iskreno, ne znam. Ja bi zapravo priču i dalje razvijao. Istraživanje nije konačno, a sve je i upakirano u relativno kraću formu koja odgovara bržem, modernom čitatelju. Dok ne doguram do par svezaka nema stajanja (smijeh). Ovo je dobar povod za kratku poruku o hrvatskom izdavaštvu kojeg mnogi komentiraju, govore u raznim klišejima iz perspektive svojih ustaljenih sitnih interesa… Trošiti riječi o hrvatskom tržištu je često uzaludno. Najbolji časopisi i tjednici prestanu s izlaženjem jer ne mogu tržišno preživjeti, razvijena je jedna užasna kultura da digitalan sadržaj mora biti i besplatan što ide u sferu totalne civilizacijske perverzije, skladišta ostaju puna neprodanih knjiga…. Izuzetke ne vrijedi spominjati kao neku top vijest jer se izgube u totalnom crnilu lanca. Mi smo se kao relativno mala ekipa odlučili izdignuti iznad priče i zaigrati globalno. To je jedan normalan pravac. Iako daleko od toga da ne bi volio vidjeti Geekove iza željezne zavjese u obliku kao Yesterday Tomorrow's, ali nikako na silu zbog vlastitog spomenika. Što regionalno, ne hrvatsko tržište, opravda postojat će. Pri tom je potrebno puno rada, hrabrosti, vizije, igranja, suradnje…

Što su zapravo geekovi radili iza Željezne zavjese i po čemu se oni razlikuju od današnjih?

Normalno, dobro pitanje na koje sadržaj aplikacije i e-knjige dijelom daje odgovor. Geekovi kao "službena" skupina faktički nisu postojali jer je to jedan noviji trend, ali možemo prepoznati niz fenomena koji su karakteristični za ono što danas smatramo "geek" kulturom – ljubitelje stripa, SF-a, "uradi sam" kulture, računala, astronomije, raketa, NLO-a, teorija urote (…) – sve su to vrste "geekova". Geekovi iza željezne zavjese su se za vlastite strasti morali dobrano namučiti kao i cijelo to društvo zarobljeno između relativno ambiciozno postavljenih službenih ciljeva i realnosti u kojoj je područje Jugoslavije neposredno poslije Drugog svjetskog rata pripadalo najsiromašnijim dijelovima Europe! Domaći geekovi su sanjali o letu u Svemir, budućnosti u kojoj ćemo imati robote kućanice i svesti radno vrijeme na četiri sata, sanjali su o domaćoj Silicijskoj dolini, računalima iz jugoslavenskih pogona… Zanimljivo je kako je osamdesetih upravo u toj populaciji postala izražena želja za poduzetništvom i kapitalizmom. Uostalom što je bolje rušilo ustaljene privredne tokove od klinaca koji su u svojoj sobi napravili softver i onda sanjali da ga prodaju korporativnom Clive Sinclairu! Nije to bila zahvalna egzistencija, većina ZX Spectruma i Commodorea 64 su zapravo bili prošvercani što je i danas vrlo čest slučaj s tablet računalima ili e-čitačima. Nije mi drago to ponavljanje povijesti u kojem završavamo na začelju kulturološko-tehnoloških (r)evolucija.

Po tvom mišljenju kakva je budućnost knjige u digitalnim vremenima? Je li nestanak knjiga na papiru neizbježan?

Budim se noćima u hladnom znoju sanjajući da čitam knjige na vlastitim Google naočalama.    (smijeh). Općenito vjerojatno je potpuno kriva ta crno-bijela paradigma u kojoj će postojati ili samo digitalno ili samo papir. Digitalno ni ne može odgovoriti na sve naše potrebe što se često pokazuje s djecom kojoj iako je super tapkati ručicama po iPadu ipak tiskana slikovnica ostaje prilično draga te ima lijep efekt na kognitivan razvoj. S druge strane knjiga se zbog iste te digitalne tehnologije stvara i tiska više nego ikada prije. Veći problem vidim u druge dvije sfere – plaćanju sadržaja i konzumaciji pisane riječi. Apsolutni je primat da se u nestane osjećaj širih masa  da je internet sadržaj a priori nešto neozbiljno što pri tom mora biti  i besplatno. Prilično je jasno da su knjiga, časopis, članak u digitalnom obliku proizvod kao bilo koji drugi. Naravno, svako bira poslovni model za sebe po svojim interesima. No lako za novac, kad je on bio problem… (smijeh). Puno me više brine konzumacija pisane riječi. Radimo po 12 sati na dan, a izbor zabave nikada nije bio gušći, bogatiji… Gdje će tu završiti forma kao knjiga koja je tiha, traži mir, individualnost, odnos 1 na 1, energiju, zalaganje, ali zapravo nosi ogromne benefite, pravo je pitanje. Čitatelj mora od knjige osjetiti i zabavu i dubinu i znanje. No ako ćemo imati ekonomiju baziranu na iznajmljivanju pedalina naravno da knjige neće imati lijepu budućnost no to nije pitanje "digitalno vs. tiskano" već "obrazovanje vs. neobrazovanje". Jaka tema.