Hrvatska ima izglede da sadašnji broj turista od otprilike 20 milijuna do 2030. naraste za barem 2,5 do čak osam milijuna, predviđanja su jednog od poznatijih svjetskih futurologa dr. Iana Yeomana. Uz novih osam milijuna gostiju godišnji prihod od stranih posjetitelja dosegnuo bi, prema njegovim prognozama, 26 milijardi eura i dvostruko više nego što je to hrvatskom turizmu dosad uspijevalo. Koji će put izabrati hrvatski turistički radnici, umjeren ili bujajući rast?

Jesu li ulazak u Schengen i eurozonu prekretnica i konačan zaokret prema premium turizmu, kakav turističke vlasti zazivaju već nekoliko godina? Hoće li 2023., sa znatno višim cijenama u turizmu nego ikad prije, ostati zapamćena kao godina konačnog izlaska iz zone komfora? Hrvatski turizam definitivno više ne hoda u poznatim, udobnim cipelama kao posljednjih desetljeća, kada se znalo da na Jadranu svake godine goste dočekuje sve kvalitetnija i kvalitetnija ponuda, ali i dalje, sve dosad, relativno povoljno. Ili barem povoljnije nego u zapadnoeuropskim zemljama. Toga, međutim, više nema i budućnost hrvatskog turizma je, slikovito rečeno, nova, prazna knjiga čije stranice tek treba ispisati.

Zasad se čini, prema projekcijama futurologa čije su usluge sve traženije, da hrvatskom turizmu do 2050. predstoji jedan od četiri scenarija.

– Prema prvom, u Hrvatsku na odmor masovno dolazi srednja klasa, Hrvatska se prilagođava, razvija održivi turizam, ublažava klimatske promjene, proširuje infrastrukturu i uspješno apsorbira veći broj gostiju, a međunarodni dolasci dosežu 30 do 35 milijuna. No, što ako Europa krene silaznom putanjom? Inflacija i deflacija se prepleću, starenje stanovništva snažno utječe na europsku produktivnost i bogatstvo te uz takav razvoj događaja Hrvatska godišnje iz Europe dočekuje oko 18 milijuna turista. S porastom temperature za 2,8 stupnjeva do 2050. godine uslijedila bi, pak, sezonska distribucija turizma. Turisti se u tom slučaju sele prema sjeveru, ožujak, travanj, svibanj i rujan u Hrvatskoj postaju nova špica sezone, a međunarodni turistički dolasci ograničeni su na deset milijuna.

Jedan je od razloga za takav razvoj događaja i ograničenje vezano uz ponudu radne snage. Hrvatska u tom scenariju ima manju, ali profesionalniju turističku industriju. Postoji i scenarij prema kojem masovni turizam propada, resorti su relativno malobrojni, ekskluzivni i zatvorenog tipa, a domaćini su fokusirani na ekologiju, visoku kvalitetu i visokoplatežne goste. Sve bi bilo vrhunski, nešto kao restoran s tri Michelinove zvjezdice u kojem kuha robot. Ovime pomalo ulazimo u svijet fantazije, ali ni to nije nevjerojatno, a Hrvatska bi u tom slučaju godišnje imala oko sedam milijuna stranih gostiju – predstavio je izglede za mogući razvoj situacije dr. Yeoman, profesor inovacija i novih fenomena na nizozemskom Sveučilištu primijenjenih znanosti NHL Stenden.

O toj temi ministrica turizma Nikolina Brnjac, koja vjeruje da će budući zakon o turizmu uvelike kreirati budućnost ove važne hrvatske gospodarske grane, dodaje kako je od brojenja gostiju važnije da se hrvatski turizam nastavi razvijati smjerom kojim se krenulo: putem održivosti te zelene i digitalne tranzicije.

– Jedino tako ostat ćemo konkurentni u budućnosti. Naš je cilj cjelogodišnji turizam u svim dijelovima Hrvatske, što u trenutačnim uvjetima prije svega znači rast broja turista na kontinentu, a na obali, kako ne bismo pretjerano opterećivali resurse, u predsezoni i posezoni – smatra ministrica Brnjac.

Kako bilo, nakon desete godišnjice ulaska Hrvatske u Europsku uniju može se konstatirati da je to desetljeće za hrvatski turizam bilo vrlo uspješno. S tim se slaže i turistička analitičarka dr. Sanja Čižmar.

– Apsolutno, Hrvatska se u proteklih deset godina kvalitetno pozicionirala na turističkom tržištu. Brojni globalni stručni portali Hrvatsku danas prepoznaju kao jednu od najprivlačnijih turističkih mediteranskih destinacija, čemu najveći doprinos daju ljepota prirode, kultura te enologija i gastronomija, ali i nacionalni turistički marketing. Dobar položaj na tržištu ogleda se i u kontinuiranu rastu turističke potražnje za Hrvatskom. Tako je u razdoblju od 2013. do 2022. godine broj turističkih noćenja u Hrvatskoj rastao po umjerenoj prosječnoj godišnjoj stopi od 3,7 posto, odnosno kumulativno 39 posto – kaže dr. Čižmar.

– No, isto tako, turizam u Hrvatskoj obilježen je i izazovima strukture turističkog smještaja, gdje prevladava privatni smještaj s izuzetno visokim udjelom u ukupnim smještajnim kapacitetima od 61 posto. To je mnogo više nego u drugim konkurentskim mediteranskim zemljama. S druge strane, udio hotela i aparthotela u Hrvatskoj čini samo deset posto ukupnih smještajnih kapaciteta, a alarmantno je da je taj udio u 2022. godini bio manji od udjela hotelskih kapaciteta prije deset godina.

Konkretno, hotelski smještaj u ukupnim kapacitetima 2013. iznosio je 14 posto. Posljedica je to eksplozivnog rasta kapaciteta privatnog smještaja, koji je u deset godina povećan ukupno 83 posto, uz istovremeno smanjenje kapaciteta hotela i aparthotela za 5 posto. Udio privatnog smještaja, pak, dosegnuo je visokih 61 posto ukupnih smještajnih kapaciteta domaćeg turizma, a prije deset godina taj je udio iznosio 45 posto.

Brz rast privatnog smještaja posljedica je neselektivnih prostornih planova koji su u određenom broju destinacija dopustili neumjerenu gradnju turističkih nekretnina i ugrozili kvalitetu života lokalnog stanovništva. No, također, to je posljedica neuravnotežene porezne politike, sa znatno manjim poreznim opterećenjem vlasnika nekretnina za kratkoročni turistički najam u odnosu na ukupno porezno opterećenje poduzetnika u turizmu – kritična je naša sugovornica.

Zbog toga je, kaže, i ulaganje u hotele znatno manje nego ulaganje u nekretnine za kratkoročni turistički najam, a posljedica je toga i izuzetno visoka sezonalnost turističkog prometa. Analize pokazuju da Hrvatska ima najviši stupanj turističke sezonalnosti na Mediteranu, a to se, nažalost, nije ublažilo u proteklih deset godina. Točnije, udio broja noćenja ostvarenih u četiri ljetna mjeseca, od lipnja do rujna, identičan je 2013. i u 2022. godini te iznosi visokih 86 posto svih noćenja ostvarenih tijekom dvanaest mjeseci.

Nepovoljna struktura smještaja za posljedicu ima i relativno nisku prosječnu dnevnu potrošnju hrvatskih turista od 97,5 eura. To je, naravno, znatno niže nego u drugim mediteranskim zemljama koje imaju veći udio hotela u ukupnoj smještajnoj ponudi.

Očekuje se da zakon o turizmu, koji Hrvatska prvi put dobiva, uspostavi sustav kontrole održivosti razvoja turizma na lokalnoj razini, obuzda bujanje privatnog smještaja, tzv. apartmanizaciju, i – preokrene trendove. Eksplozivna gradnja nekretnina za kratkoročni turistički najam – koja negativno utječe na kvalitetu života lokalnog stanovništva, smanjuje stambeni fond, diže cijene nekretnina i stvara infrastrukturne probleme u špici sezone – zahtijevala je neki odgovor vladajućih. Hoće li to biti novi zakon, napominje dr. Čižmar, ovisi o tome hoće li njegova primjena biti moguća onako kako sam zakon propisuje, o raspoloživim resursima lokalnih uprava i turističkih zajednica u destinacijama, a u konačnici i o političkoj volji da se zaustavi trend rentijerstva i prekomjernog turizma.

Uza sve manjkavosti koje hrvatski turizam vuče iz prethodnog razdoblja, u proteklom desetljeću postavljeni su dobri temelji za novu fazu, zeleniji i kvalitetniji turizam od dosadašnjeg, više po mjeri i gostiju i domaćih ljudi. Ishod će, dakako, ovisiti o investicijskim trendovima i, u konačnici, konkurentnosti našeg turizma u mediteranskim okvirima.

– Nužni su međunarodno konkurentni makroekonomski uvjeti koji će omogućiti isplativa ulaganja kako bi se privuklo investitore koji će ulagati prije svega u razvoj hotelske ponude jer ona generira više ekonomske učinke od drugih vrsta smještaja. Sada se veći dio investiranja u hotele u Hrvatskoj provodi ulaganjem u podizanje kvalitete postojećih hotelskih objekata, a vrlo malo u gradnju novih hotela. Za ilustraciju, posljednjih deset godina u Hrvatskoj je sagrađeno samo 70 novih hotela i aparthotela.

Također, hrvatskom turizmu nužna je i uravnotežena porezna politika koja više neće biti bitno povoljnija za vlasnike nekretnina za kratkoročni turistički najam u odnosu na poduzetnike u turizmu. Stanje u kojem je, prema procjenama ekonomista, porezno opterećenje vlasnika nekretnina na razini 1 do 2 posto ukupnog prihoda uz istovremeno porezno opterećenje sličnih kapaciteta koji posluju organizirano u turističkim poduzećima od oko 30 posto jednostavno je neodrživo – naglašava analitičarka S. Čižmar.

Tu ne završava popis stvari koje bi trebalo mijenjati u hrvatskom turizmu u nadolazećem razdoblju. Kvalitetno upravljanje turizmom u destinacijama, koje bi trebalo voditi u smjeru održivog, cjelogodišnjeg, teritorijalno i vremenski bolje raspoređenog turizma, mora značiti efikasno upravljati volumenom smještajnih kapaciteta i prilagodbu prostornih planova kako bi se prestalo dolijevati ulje na plamen “overturizma”. To svakako podrazumijeva i dizanje kvalitete u privatnom smještaju, kao i prijavljivanje svih kapaciteta s obzirom na to da postoji više nego osnovana sumnja da se milijuni noćenja i dalje ostvaruju na crno. Nema dvojbi da je potrebno osigurati adekvatnije kontrolne mehanizme od dosadašnjih, ali svakako i sankcioniranje onih koji se ne pridržavaju propisa.

Izazov za turizam u nadolazećim godinama itekako će biti i radna snaga. Već sada turistički poslodavci u Hrvatskoj angažiraju godišnje do 40.000 stranih radnika. Naša sugovornica smatra da kvalitetno rješavanje tog problema ne može proći bez maksimalne aktivacije domaće radne snage.

– Trebat će stvoriti poticajne uvjete za domaće radnike, ali i unaprijediti održive okvire zapošljavanja stranaca te svakako provesti njihovo kvalitetno integriranje u hrvatsko društvo – ističe dr. Čižmar.

– I, na kraju, bit će potrebno postupno prilagođavati naš ukupni turistički proizvod zahtjevima nove turističke potražnje na međunarodnom tržištu. Danas je generacija milenijalaca, dobi od 28 do 42 godine, najveća i najznačajnija potrošačka skupina u svijetu. Postmilenijalci, to jest mlađa generacija Z, prema procjenama će činiti trećinu globalne potrošačke moći do 2035. godine.

Stoga o njima treba voditi računa prilikom razvoja i prilagodbe turističkih proizvoda. Nove generacije donose nove navike i zahtjeve, stavljajući u fokus autentičnost, lokalizaciju, doživljaje, održivost i općenito život punim plućima. Ako ćemo im uspjeti osigurati sve te sastavnice, a Hrvatska ima odlične resurse i potencijale za to, ne trebamo se bojati za kvalitetnu budućnost turizma u Hrvatskoj – optimistična je naša sugovornica.

Otvorenih tema i dilema ima, naravno, još. Koliko i na koje će se sve načine naš turizam u idućih deset godina razlikovati od ovog na koji smo se naviknuli u proteklom desetljeću? Je li završilo razdoblje uzastopnog rasta broja gostiju i noćenja iz godine godinu? Je li prelazak u višu cjenovnu kategoriju, koji se osobito osjetio u 2023. godini, nepovratan? Koliko će vremena trebati za transformaciju na održivi turizam? No, neka će pitanja ipak morati pričekati da i vrijeme da svoje odgovore.