Danas je teško zamisliti bilo koju industriju bez industrijskog, odnosno produkt-dizajna. I dok su na Zapadu dizajn i proizvodnja povezani neraskidivim vezama, kod nas ta dva pojma kao da se ne podnose. Od oko 330 diplomiranih dizajnera, koliko je u 11 generacija diplomiralo na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, njih oko 40 posto studiralo je produkt-dizajn. No produkt-dizajnom se na kraju bavi vjerojatno manje od 20 posto naših stručnjaka s diplomom, kaže Zlatko Kapetanović, voditelj Studija dizajna.

“Do devedesetih godina prošlog stoljeća velika se važnost pridavala industrijskom dizajnu, pa su vodeća poduzeća poput Končara, Jadrana, Exportdrva i mnogih drugih imala razvijene vlastite službe za dizajn, ili pak razvijenu suradnju s dizajnerima. Zbog rata je ta suradnja prekinuta, a industrijski dizajn zanemaren”, prisjeća se Kapetanović. Hrvatska danas ima nekolicinu mladih produkt-dizajnera koji za svoj rad osvajaju zapažene domaće i međunarodne nagrade, ističe profesor Kapetanović, ali dodaje da oni vrlo teško dolaze do realizacije svojih ideja na domaćem terenu jer je domaće gospodarstvo orijentirano na potrošačko, a ne proizvodno. “Umjesto s našim gospodarstvenicima oni surađuju s tvrtkama u drugim zemljama koje njihovo znanje i iskustvo priznaju i prepoznaju. Po kreativnosti i kvaliteti nimalo ne zaostaju, a sudeći prema dodijeljenim nagradama, čak i prednjače u mnogim segmentima svoje profesionalne djelatnosti pred strancima. Problem je u okruženju koje zazire od razvoja vlastitih proizvoda jer za razliku od Hrvatske vodeće industrijske zemlje dizajn koriste kao strateško opredjeljenje, oruđe kojim se stječe međunarodna konkurentnost i prepoznatljivi identitet”, smatra Kapetanović.

Dizajnerska scena je globalna
Među najpoznatijim hrvatskim produkt-dizajnerima je Nikola Radeljković iz zagrebačkog studija Numen, poznatom po modernom, minimalističkom pokućstvu pod imenom “For Use”. On kaže da domaći proizvođači namještaja prepoznaju važnost dizajna, ali ga ne znaju najbolje koristiti. Doživljavaju ga, dodaje, kao trošak, a ne kao krucijalnu investiciju. “U situaciji u kojoj je manevarski prostor poduzetnika iznimno sužen zbog stalnog poslovanja na granici isplativosti teško je definirati važnost dizajna, naročito zbog toga što poslovni rezultati ulaganja u dizajn ne rezultiraju brzim povratom uloženih sredstava. Hrvatski industrijski dizajn gotovo da i ne postoji tako da sigurno ne može konkurirati svjetskom, ma što to značilo. Globalna dizajnerska scena koncentrirana je u razvijenim zemljama zapadne Europe i Amerike i njezin je razvoj omogućen kontinuiranim ulaganjima u dizajn tvrtki koje ostvaruju iznimnu dodatnu vrijednost proizvoda. Hrvatske tvrtke ne mogu ostvarivati dodatnu vrijednost proizvoda zbog toga što konkurentnost postižu cijenom, a ne kvalitetom i inovativnošću”, objašnjava Radeljković. Radeljković i njegove kolege iz Numena osim produkt-dizajna bave se i izradom scenografija, umjetničkih instalacija, a nerijetko i grafičkim dizajnom, no izrada namještaja za njih je primarna. Ako govorimo o budžetu, ističe Radeljković, među njihovim najvećim poslovima bio je dizajn lanca prodavaonica za austrijskoga mobilnog operatera “One”. “Kako je naš ured i u Beču, sudjelujemo u pozivnim natječajima za dizajn u Austriji. Manje je poznat podatak da smo bili u finalu izbora za ‘Austrijance’ godine na području kreativnih industrija. Općenito je naš status u javnosti povoljniji izvan Hrvatske”, ističe dizajner, čiji je jedan od posljednjih poslova i opremanje redakcije austrijskog lista Österreich Numenovim sustavom “Element”. “Namještaj koji smo projektirali za inozemstvo prvi je i zasad jedini dizajnerski brend namještaja u Hrvatskoj. ”Element“ se može kupiti u cijelom svijetu, a cijene variraju ovisno o tipologiji i materijalu od kojeg je proizvod izrađen. Kolekcija se može kupiti i u Zagrebu u trgovini Intera, a cijene variraju od nekoliko stotina kuna do deset tisuća kuna za krevet od masivnog oraha”, kazao je Radeljković dodavši kako je ipak najponosniji na kolekciju “Satyr” koju proizvodi njemački proizvođač namještaja ClassiCon, a koja je dobila i priznanje “Wallpaper Award 2007” za najbolju sofu.

Zaigrao se i ocjenjivački sud
Marko Pavlović, student Industrijskog dizajna, tvorac je nagrađivane didaktičke igračke Oblo, trodimenzionalne slagalice i pomagala za vježbu motoričkih i kognitivnih sposobnosti djece vrtićke dobi. Za svoj rad Marko je nagrađen dvjema značajnim međunarodnim nagradama, trećom nagradom na D&AD natječaju za studentske radove u Londonu te Zlatnom medaljom IDEA (International Design Exellence Award) koju dodjeljuje Udruženje industrijskih dizajnera Amerike. U obrazloženju nagrade stoji da je bilo zanimljivo promatrati članove ocjenjivačkog suda koji se nisu mogli suzdržati od igranja tom okruglom slagalicom. Među diplomiranim studentima tog fakulteta je i Nikolina Pišek, TV voditeljica koja se odlučila okušati u svojoj profesiji. Ona će, naime, za TKZ iz Velikog Trgovišća, tvrtku koja se bavi proizvodnjom pamučnih tkanina za posteljinu i stolnu pozamanteriju, dizajnirati posteljinu koju će prodavati sa svojim potpisom. “Mi smo jedini u regiji koji se bave izradom posteljine, a kad smo čuli da se ona time želi baviti, sami smo je kontaktirali kako bismo i sebi pomogli u ovim kriznim vremenima publicitetom koji ćemo zbog toga dobiti”, ispričao je Siniša Radišić, direktor TKZ-a.

I dok hrvatske tvrtke sramežljivo otkrivaju svijet industrijskog dizajna, stranci ne mogu zamisliti proizvodnju bez njega. Primjer uspješne suradnje između dizajnera i proizvođača je njemačka tvrtka Hansgrohe, koja se bavi proizvodnjom sanitarija. Philippe Grohe, dugogodišnji direktor odsjeka dizajna u Hansgroheu, objašnjava suradnju s najboljima od najboljih. “Za nas su dizajnirali Philippe Starck, Antonio Citterio, Jean-Marie Massaud i Patricia Urquiola. Suradnja s njima pomogla je stvaranju i pozicioniranju našeg brenda koji je napredan, i tehnološki i dizajnerski, a dobrobit je mnogostruka”, zaključuje Grohe. I slovensko Gorenje prepoznaje važnost industrijskog dizajna, a najnoviju kolekciju kuhinjskih kućanskih aparata za njih je dizajnirao Karim Rashid, dizajner s newyorkškom adresom. “Odavno sam želio dizajnirati aparate. Bilo je to veliko naprezanje u preispitivanju banalnog. Prečesto prelazimo u zamorne arhetipove. Dizajn se bavi oblikovanjem suvremenosti. Dizajn je kritičan prema našem okolišu, prema našem dnevnom iskustvu, našim proizvodima, svemu što je naše”, rekao je na predstavljanju svoje kolekcije Karim Rashid koji je dosad dizajnirao proizvode od usisavača prašine, dječjih igračaka, putnih kovčega, televizora, bočica parfema te do svjetiljaka.

Dizajnom protiv kiča

Pioniri iz Bauhausa
Pojam industrijski dizajn nastao je krajem 19. stoljeća u Velikoj Britaniji kada se pojavila serija lošeg, kičastog i neukusnog namještaja koji je pokušao kopirati neke primjerke s britanskog i francuskog dvora. Trend neukusa poput kuge se proširio svim porama britanskog društva, a britanski umjetnički pokret Arts and Crafts, koji je okupljao umjetnike i obrtnike, pokušao mu je stati na kraj. Trebalo je proći samo dvadesetak godina da i druge države shvate važnost povezivanja s umjetnicima i dizajnerima te prepoznaju ulaganje u estetiku svojih industrijskih proizvoda. Pionir među njima bila je njemačka umjetnička škola Bauhaus, koja je i definirala pojam industrijskog dizajna kao spoj individualnosti, estetike, funkcionalnosti proizvoda i njegove serijske proizvodnje. Prema shvaćanju Bauhausa, predmetima ne treba nadodavanje ukrasa koji bi skrivali ili popravljali ružne i bezoblične dijelove. Dovoljno je te dijelove bitne za funkcionalnost stvoriti dovoljno lijepima samima po sebi.