Ako je suditi prema novinskim napisima, ljubav Hrvatske radiotelevizije i RTL Televizije odavno je pukla. Sve su češće ove dvije televizije u programskim sukobima, a posljednji je put na vidjelo izašao u večeri objave smjene dvoje ministara, kada je RTL odlučio pokazati zube. I doista, bila je to pljuska koja još odzvanja prisavskim hodnicima. No, znači li to kraj tajne ljubavi jedine državne i najveće komercijalne televizije? Naravno da (još) ne. Ljubav je započela još davno prije prvog signala RTL Televizije, 2003. godine, negdje u tijeku nadmetanja za HRT-ov Treći program čija je frekvencija ponuđena na natječaju. Među sedam natjecatelja stršala je grupacija nazvana HRTL iza koje su, osim RTL Group, stajali i Agrokor, Podravka te Atlantic Grupa. I prije same odluke mediji su pisali da će koncesiju dobiti HRTL, što se na kraju i dogodilo. No, iako je s emitiranjem započeo pola godine kasnije, većina hrvatskih gledatelja ga i danas pali pritiskom na broj 3 svog daljinskog upravljača. A tome je tako jer HRT nije pustio “snijeg” na kanalu kojeg je izgubio, već je čitavo vrijeme čekanja RTL-ovog programa emitirao testnu sliku. Iako se nezainteresiranom promatraču ova stvar možda čini banalnom, riječ je o ogromnom ustupku kakvog konkurentska televizija ni u ludilu ne bi učinila. Da su kojim slučajem hrvatski gledatelji na tom kanalu mjesecima imali “snijeg”, ubrzo bi promijenili raspored programa, a tko zna gdje bi ga vratili nakon pokretanja emitiranja RTL Televizije.

Filmski paketi
Tadašnji glavni ravnatelj HRT-a Mirko Galić objašnjavao je ovaj potez državne televizije pokušajem spašavanja frekvencije od upada stranog signala, te da se ne radi o pogodovanju velikoj europskoj medijskoj kući udruženoj s vodećim hrvatskim tvrtkama. To su mu možda i povjerovale nezainteresirane domaćice, no ljudi s medijske scene bili su uvjereni da je posrijedi pogodovanje kakvo se u poslovnom svijetu rijetko susreće. Istina, HRT je onda bio izuzetno moćan, daleko moćniji nego danas, dobiti su znale iznositi i sto milijuna kuna, a konkurencija se tek rađala. Osim toga, novi Zakon o HRT-u izglasan baš te godine osigurao je Galiću jednostavno financijsko planiranje, vežući visinu RTV pristojbe uz prosječnu plaću u Hrvatskoj. Pa ipak, slične “usluge” na televizijskom tržištu procjenjuju se u milijunima. Otad su se promijenili čelni ljudi na obje televizije. Michael Bockheim, prvi čelni čovjek RTL Televizije, smijenjen je već nakon nekoliko mjeseci, a Mirko Galić je lani prekinuo svoj mandat kako bi preuzeo dužnost hrvatskog veleposlanika u Francuskoj. Zanimljivo je da se tijekom posljednjeg Europskog nogometnog prvenstva za HTV uživo javio široj javnosti nepoznat čovjek koji je na ne baš najboljem hrvatskom objašnjavao što se događa. Da, bio je to upravo Bockheim s kojim HRT očito i dalje surađuje. Unatoč odlasku vodećih ljudi, neobična ljubav je nastavljena, samo daleko od očiju javnosti. Dvije televizije ljubuju, primjerice, sklapajući poslove s holivudskim filmskim studijima. HRT i RTL zajednički otkupljuju pakete filmova i samim time imaju nedostižnu poziciju na domaćem tržištu. Nova TV zbog takvog deala može kupiti tek mrvice koje ostanu udruženom dvojcu. Jer, udruženi postižu cijene kojima druge televizije ne mogu konkurirati, pa uglavnom pokupuju sve što vrijedi. Iz te mase filmova naknadno timovi HRT-a i RTL-a dijele filmove po principu “jedan tebi, jedan meni”, dogovaraju se kome će premijera, a kome repriza i slično. S druge strane, u javnosti se predstavljaju kao ljuti konkurenti s već nekoliko “žestokih” mečeva iza sebe. Istina, sukobi nisu tako bezopasni, no suradnja je (zasad) još financijski snažnija od sukoba koji nerijetko ostaju tek na teatralnoj razini. RTL je svojedobno prijavljivao HRT za kršenje zakona, zbog čega je glavni ravnatelj Vanja Sutlić vrlo neugodno prozivao šefa hrvatskog RTL-a Christopha Mainuscha za nepoznavanje hrvatskog jezika. U javnosti je posebno snažno odjeknula vijest da je prava za Svjetsko rukometno prvenstvo dobio RTL, zbog čega su u samom vrhu HTV-a padale ostavke. Iako je HRT, zajedno s Hrvatskim rukometnim savezom, krenuo žestoko u pregovore ne bi li iskamčio barem dio utakmica, čini se da dogovor neće biti moguće postići.

Predstava za javnost
Pa iako je to predstavljeno kao velika pobjeda RTL Televizije, pitanje je hoće li to u konačnici doista tako i biti. Medijski krugovi kažu da je RTL za prava platio milijun eura. HRT je, doduše, samo za prava prijenosa, ali ne i za proizvodnju signala, nudio 150 tisuća eura, a i to je gotovo dvostruko više od iznosa kojeg je platio za prava prijenosa sa posljednjeg SP-a. Dakle, čak ni državna televizija, koja samo od pristojbe dobiva više od milijardu kuna, nije zaključila da bi prava za proizvodnju signala mogla biti isplativa investicija. Osim toga, bit će zanimljivo vidjeti tko će prenositi utakmice na RTL Televiziji budući da prave i dobre komentatore gotovo da i nemaju. RTL je već bio ušao “u teren” HTV-ovu sportskom programu otkupivši prava za prijenos gostovanja utakmica nogometne reprezentacije, što je vrlo korektno i odradila. No, osim javnih prepucavanja, obje su televizije zapravo samo nastavile zajedničku suradnju. Stoga svi ti sukobi zapravo više sliče predstavi za javnost, nego ozbiljnim poslovnim ratovima, jer dok se pljuske udaraju javno, potajno se ipak ljubuje.

Činjenice

Ina više ne tuži HRT
Ina je povukla 264,7 milijuna kuna tešku tužbu protiv HRT-a koju je podigla 2006. godine zbog tvrdnji urednice informativnog programa HTV-a Hloverke Novak-Srzić izrečene u emisiji “Otvoreno” da je Inin super 95 – smeće. Nakon te travanjske emisije prodaja tog goriva u iduća dva mjeseca drastično je pala, a pala je i prodaja drugih goriva na Ininim benzinskim stanicama.

Razlozi odustajanja
Iako se činilo da je Ina odlučna sudski naplatiti štetu za koju su krivili tadašnju urednicu HTV-ove emisije, danas se ipak povlače, a nameću se dva razloga. Ili je domaći naftni gigant zaključio da se ne treba zamjerati najutjecajnijem mediju u državi ili se pak plaši oslobađajuće presude kojom bi se zapravo potvrdilo da je gorivo o kojem se tada pričalo u emisiji doista smeće. Hloverki Novak-Srzić tako ostaje samo tužba koju protiv nje vodi matična kuća zbog svojedobnog prelaska na Novu TV.

Činjenice

RTL kriv za propust HRT-a
Objavu smjene ministara pravosuđa te unutarnjih poslova, koju je novinarima iznenada odlučio priopćiti predsjednik Vlade Ivo Sanader, mogli su izravno pratiti samo gledatelji RTL Televizije. Iako našim životima zapravo vladaju moderne tehnologije, preostale dvije nacionalne televizije nisu se uspjele organizirati. Štoviše, HTV-ova se novinarka u isto to vrijeme uživo javila nekoliko desetaka metara dalje od ulaza u zgradu Vlade tvrdeći da konferencija kasni.

Osveta RTL-a
Ispostavilo se da je jedina raspoloživa reportažna kola Odašiljača i veza u zakupu imao RTL koji je odbio molbe konkurentskih televizija za ustupanjem signala. Bila je to osveta za sličan postupak HTV-a prilikom stradanja vatrogasaca na Kornatu. Hloverka Novak-Srzić za sve je krivila RTL, a Nova TV Sanadera zbog prekasne obavijesti sugerirajući kako je jedino RTL informaciju dobio na vrijeme. Kako se slična stvar ne bi ponovila, glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić izdao je nalog da se osiguraju uređaji koji omogućuju javljanje uživo, što već postoji u Saboru.