Stipe Pleić iz Tomislavgrada već godinama izrađuje vikinške sjekire, štitove, koplja, mačeve, stolice i stolove te ostale predmete koje su koristili vikinzi. Kako sam kaže, ljubav prema obradi drveta postojala je oduvijek, još kao dijete je stalno nešto izrađivao od drveta. Ali njegova vikinška priča počela je sasvim slučajno.

“Gledao sam seriju “Vikinzi” i na početku ima jedna sjekira koja upada u vodu i tone. Baš sam želio takvu sjekiru napraviti”, priča nam Stipe.

Njegovi kupci su uglavnom zaljubljenici u vikinško oružje, a dolaze iz raznih krajeva svijeta te su spremni za sjekiru izdvojiti između 50 do 300 eura koliko se kreću cijene.

Svaka sjekira je unikat

“Sve su različite, ručno rađene i sve su unikati. Nikad nisam napravio dvije potpuno iste”, kaže Stipe. 

Za izradu jedne sjekire mu treba dan ili dva, a za zahtjevnije i do dva tjedna. Prvo mora obraditi metal kutnom brusilicom, nakon toga se termički obrađuje. Zatim od drva izrađuje dršku koju crta pirografom, a neke rezbari. Na kraju slijedi lakiranje lanenim uljem i ukrasi od kože.

Stipe nije ograničen samo na izradu sjekira, već stvara i ostale predmete iz vikinškog života, uključujući nakit. Kao materijale najčešće koristi bukovinu, jasen i maslinu.

Vikinško selo

Od svog sela Stipanići kod Tomislavgrada Stipe je napravio pravu turističku atrakciju. U staroj obiteljskoj kući izradio je repliku vikinške kuće koju koristi za izložbeni prostor i mjesto za opuštanje.

“Ovo je vikinško selo Kavurci i vikinška kuća”, pokazuje nam Stipe i dodaje kako je njegovo vikinško ime Ragnar Kavurson.

U istoj kući djeluje i njegov klub bacača sjekira “Flick”.

“Prije tri godine sam pokrenuo klub bacača sjekira. Stalno mi dolaze ljudi, zanima ih pa im pokažem. Nemam neke zakazane treninge, ali ja to ni ne naplaćujem. Ovdje svatko može doći besplatno bacati sjekire”, govori Stipe.

“Uživam u životu”

Ovaj duvanjski viking, inače otac dvije odrasle kćeri i djed jedne djevojčice, napominje kako je u životu dosegnuo nešto što je oduvijek želio.

“Jednostavno uživam u onome što radim. Sigurno se neću obogatiti prodajom sjekira, ali bilo gdje da odem, na neki sajam, barem si pokrijem troškove. Ja sam zadovoljan!”, zaključuje Ragnar Kavurson.