Globalno zagrijavanje Zemlje u posljednjih je desetak godina postalo jedan od najvažnijih problema kojime se bave svjetski lideri, organizacije za zaštitu okoliša i ekološki osviješteni pojedinci.

Većina ih ističe kako će temperatura na zemlji između 1990. i 2100. porasti između 1,4 i 5,8 stupnjeva Celzijusa, što će imati poguban učinak na život na planetu, te svjetske lidere gotovo svakodnevno pozivaju na akciju. Prvi ozbiljan korak k zaustavljanju globalnog zagrijavanja povukao se 1997. godine kada je u organizaciji Konvencije Ujedinjenih naroda za klimatske promjene u japanskom gradu Kyotu otvoreno potpisivanje Protokola koji za cilj ima smanjenje emisija stakleničkih plinova. Protokol iz Kyota označio je sve veću zabrinutost svijeta klimatskim promjenama koje bi, tvrde mnogi stručnjaci, mogle dovesti do pogubnih posljedica po okoliš i stanovništvo. No unatoč ozbiljnim studijama koje zagrijavanje planeta smatraju sveopćom katastrofom, javljaju se i oni koji tvrde da globalno zagrijavanje i ne mora biti tako loše, što uglavnom izaziva zgražanje većine eksperata i svih ekoloških udruga. Pobornici globalnog zagrijavanja tako tvrde da je dobro što će zime postati toplije, jer su one zdravije po ljude, a također i sigurnije, da će se otapanjem leda otvoriti novi plovni putevi, te da će se povećati obradive površine, što onda znači i više hrane. Gledajući s evolucijskog stajališta, topla su razdoblja uvijek išla na ruku biljkama i životinjama. Svijet je najviše napredovao za toplih razdoblja između zimskih doba. Hladna vremenska razdoblja oduvijek su odmagala živom svijetu, kako životinjama i biljkama, tako i ljudima. Prema nekim studijama, toplo bi vrijeme moglo smanjiti godišnju stopu umrlih samo u Sjedinjenim Državama za 40.000, dok bi se izdaci za liječenje svake godine mogli smanjiti za 20 milijardi dolara. Znanstvenici smatraju da zimski uvjeti u Velikoj Britaniji godišnje uzrokuju smrt između 20 i 40 tisuća ljudi. Osim toga, i većina cesta bila bi sigurnija, što bi smanjilo broj automobilskih nesreća koje su odgovorne za smrt mnogih ljudi. Smanjili bi se i računi za grijanje, koji uvijek su uvijek dodatno opterećenje za kućne budžete. Američko ministarstvo energetike je u svom izvješću pokazalo da bi se troškovi domaćinstava svake godine mogli smanjiti za 12 milijardi dolara. Smanjenje izdataka za grijanje najviše bi osjetile Kanada, Rusija i skandinavske zemlje.

Povećanje obradivih površina
Zatopljenje također utječe i na otapanje leda na polovima, što znači otvaranje sjevernih plovnih puteva. Znanstvenici Centra za proučavanje snijega i leda u mjestu Boulder u Coloradu tvrde da šanse da se potpuno topljenje ledenog pokrivača na Sjevernom polu dogodi već u rujnu iznose 50 posto. Naravno, pol bi bez leda ostao samo na kraće vrijeme, no ako bi se globalno zagrijavanje nastavilo, taj bi se period iz godine u godinu povećavao. Znanstvenici tvrde da je i led koji pokriva morske površine oko Sjevernog pola danas tanji nego ikada, što direktno pripisuju zagrijavanju Zemlje te klimatskim promjenama uopće. Ledeni pokrivač bi mogao nestati zbog toga što ga danas prekriva većinom led star tek jednu godinu, a ne ledeni pokrivač koji se stvarao desetljećima. Topljenjem leda na krajnjem sjeveru Zemljine polutke ubrzao bi se pomorski promet, a Beringov prolaz bi mogao postati poput velike autoceste za trgovačke brodove i tankere. Neki stručnjaci tvrde da bi se time putovanje između Europe, SAD-a i Azije skratilo za trećinu. Smanjivanje ledenih površina oslobodilo bi i velike količine obradive zemlje, posebice u Kanadi i Rusiji, što bi im, s obzirom na njihovu veličinu, omogućilo veliku proizvodnju žitarica. Satelitske slike pokazuju kako je naš planet danas zeleniji nego prije nekoliko desetaka godina. Duža toplija razdoblja znače i produljenje sezone rasta žitarica, voća i povrća, a time i veće urode. Biljke bi također bile pod manjim utjecajem mraza, što bi s obilnijim padalinama išlo na ruku agrarnom sektoru. Širenje usjeva žitarica imalo bi pozitivan učinak i na hlađenje, jer takva vrsta biljaka snažnije odražava sunčanu svjetlost i oslobađa više vlage, za razliku od gustih zimzelenih šuma. Istraživač Patric J. Michaels iz Instituta Cato i autor knjige

“Otapanje” tvrdi da je niz eksperimenata zabilježenih u znanstvenoj literaturi pokazao da je veća koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi – prouzročena ljudskom aktivnošću – znatno povećala proizvodnju hrane. Neki stručnjaci tako tvrde da ugljični dioksid na rast biljaka ima utjecaj kao gnojivo. Toplije vrijeme pogodovalo bi širenju tropskih biljaka, koje nisu ni blizu guste kao crnogorično bilje koje zadržava toplinu i ne propušta vlagu u zrak. Više obradivih površina značilo bi i širenje naseljavanja na ta područja budući da bi ljudi na raspolaganju imali veće površine za proizvodnju hrane. To se posebno odnosi na Kanadu i Rusiju, a u prilog tome ide i činjenica da većina Kanađana živi uz njen najjužniji pojas uzduž granice sa Sjedinjenim Državama. Slično je i s Rusijom, gdje najveći broj stanovnika živi u njenom europskom dijelu. To su samo neki od najistaknutijih zaključaka pobornika globalnog zagrijavanja koji tvrde da svijet hvata bezrazložna panika koju potiču mediji zbog povećanja čitanosti i korporacije koje od ulaganja u “zelene” tehnologije izvlače vlastitu korist. Ipak, nije sve tako jednostavno. Istina je da od hladnoće umire znatan broj ljudi, no što je s onima koji pate od toplinskih udara koji su samo u Francuskoj 2003. odnijeli 10.000 života. Ljetne sparine postaju sve učestalije, što u bolnice svake godine tjera na tisuće ljudi. Nagle izmjene toplih i hladnih razdoblja u jednom godišnjem dobu također utječu na zdravlje ljudi, koje muči umor, tlak, razdražljivost ili nesanica. Izostanak hladne zime na životu ostavlja i mnoge mikroorganizme odgovorne za bolesti, što također utječe na ljudsko zdravlje. Širenje tropske klime u one dijelove svijeta gdje donedavno nije bila prisutna povećava opasnost od zaraze malarijom i bakteriološkim bolestima, što može biti posebno pogubno za ljude. Topla vremenska razdoblja pogubna su i za mnoge životinjske i biljne vrste koje zbog nagle promjene okoliša polako, ali sigurno izumiru. Staništa polarnih medvjeda ili sobova sve su manja, što utječe na njihovo razmnožavanje i prijeti njihovu opstanku.

Ugrožene Afrika i Azija
Topljenje polova utječe i na podizanje razine mora, što će izazvati poplavljivanje mnogih priobalnih dijelova. Neka otočja u Tihom oceanu već su nestala, a nekima je opstanak opasno ugrožen, primjerice Kiribatima, čija se najviša točka sada nalazi samo dva metra iznad površine mora. Oko 94.000 ljudi koji su stoljećima živjeli u selima na obalama tog otoka moralo je biti premješteno, a vlada sada radi na planovima iseljavanja svog stanovništva na Novi Zeland. Ako se takav trend nastavi, doći će do velikog i nekontroliranog raseljavanja stanovništva, što će povećati napetosti i političke nemire, a rezultirati porastom terorizma i izbijanjem ratova. Masovne migracije dovest će i do smanjena količina pitke vode, što će također povećati opasnost od sukoba. Već danas mnogi stručnjaci amatraju da se u budućnosti ratovi neće voditi oko energetskih izvora, već oko vode. Takva situacija će ponajprije pogoditi siromašne zemlje Afrike te južne i jugoistočne Azije. Suše će proširiti pustinje, dok će porast temperature izazvati uragane koji će pustošiti obale. Obje pojave utjecat će na smanjenje proizvodnje hrane, što će opet pogoditi najsiromašnije. I tako, dok bi Kanađani uživali u toploj klimi i štedjeli na grijanju, milijuni Afrikanaca umirali bi od bolesti i gladi, dok bi se Europljani išli kupati na sjeverno more, u Bangladešu i Indoneziji ljudi bi ratovali za pitku vodu i bježali od oluja, a za vrijeme izumiranja brojnih životinjskih vrsta sretnici iz bogatih zemalja išli bi na rafting u Rusiju. Zar je to uistinu cijena koju smo spremni platiti?

Nafta kao razlog podrške globalnom zagrijavanju

Prema tvrdnjama američke znanstvene organizacije Geological Survey, arktičko podmorje moglo bi sadržavati 90 milijardi barela nafte, što je više od znanih rezervi Nigerije, Kazahstana i Meksika zajedno. Jedna trećina tog energenta trebala bi se nalaziti na području Aljaske, što bi zadovoljilo 12-ogodišnje američke potreba za naftom. Arktičke rezerve tako su postale jedno od najaktualnijih pitanja u posljednjih godinu dana, pogotovo nakon što je Rusija pokrenula istraživanja te čak zabila i svoju zastavu na njezino dno. Otapanjem leda proširio bi se manevarski prostor za istraživanje i bušenje naftnih izvora, što zagovornici globalnog zatopljenja također smatraju pozitivnim. Tako je ekologija opet pala u drugi plan, iza interesa bogatih naftaša.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz