Nakon dugoočekivanog dolaska treće generacije modela Kia ProCeed na domaće tržište, priliku da ju prvi testira imao je hrvatski reli ‘majstor’ Juraj Šebalj. A svoju je analizu završio riječima: Ovaj model nije napravljen da bi se prodavao u velikim količinama, već samo da bi Kia pokazala – mi možemo još bolje. Apsolutno se slažem. Slažem se i sa zaključcima gotovo svih svjetskih novinara koji prate automobilsku branšu, a kažu da je ovaj prvi Kijin shooting brake primjerak prvenstveno stilska, da ne kažem šminkerska poslastica za potencijalne kupce. Kako i ne bi bio kad uistinu izgleda briljantno! Ali upravo zbog takvog renomea koji od samog debija prati novi ProCeed, dodat ću još jednu ocjenu koju smatram izuzetno važnom – ovaj je automobil puno više od tek bootylicious dizajna!

Da je tako možda ni ne bih uspjela dokučiti da me sedmodnevni test nije dopao i u termine 12. i 13. svibnja. U ta dva proljetna dana cijelu je Hrvatsku zgromilo dramatično nevrijeme, vjetar je “počupao” pola Zagreba i dobar dio obale, dok su kišne bujice uz oluju natapale i ostatak zemlje. A mene i testnog ProCeeda 1.6 CRDi GT-line obveze su natjerale na put relacijom Zagreb – Split pa natrag. Je, bilo je grdo, ali dobro da jest jer taj je dvodnevni ekstremni izlet najbolje dokazao da je ovaj hibrid između kupea i karavana u srcu svoje seksi vanjštine zapravo pouzdan suputnik koji neće razočarati ni kada to od njega zapravo očekujete.

MOTOR KOJI PODNOSI – SVE

Najviše zasluga za tako pohvalni dojam vjerojatno ima odličan Kijin turbodizelaš (280 /1500-3000 Nm / okr./min) i 136 konjskih snaga kojim su Korejci zamijenili prijašnju 1.7 izvedbu sa 115 KS-a.

Ne krijem da sam veliki fan tog motora, oduševio me je još u Sportageu kada se dokazao kao fenomenalno prilagodljiva, a štedljiva mašina. Te karakteristike, s naglaskom na izvrsnu upravljivost u ProCeedu još jače dolaze do izražaja zbog aerodinamične konstrukcije, težine i samog podvozja koje zahtjevniju vožnju podnosi puno bolje i reagira znatno dinamičnije nego što to može bilo koji SUV.

A vožnja je bila zahtjevna u punom smislu riječi. Svladavanje zvjerskih zapuha po kišom natopljenoj autocesti, pa spuštanje na staru cestu i njezinu lošu podlogu uz mrske, klizave okuke i neplanirana skretanja na poprečne puteve zbog srušenih stabala…

Za očekivati je da se, kao i vozač, i automobil u takvim uvjetima zamara. Ali Proceed nije. Elastičnost i dinamičnost njegova 1.6 motora uz izvrsnu suradnju s dosta preciznim ručnim 6-stupanjskim mjenjačem zapravo me zapanjila. Čak je i u vjetrom šibanim zavojima automobil zadržavao diktiranu putanju, bez zanošenja i podrhtavanja, a i bezbrojne vodene klinove uspjeli smo svladati. Kombinacija 17 colnih guma i čvršćeg ovjesa od onog u Ceed izvedbama, uz spomenutu aerodinamiku, tu naravno igra veliku ulogu. I odaziv na volanu je bolji pa na upravljaču imate dobru povratnu informaciju s asfalta.

Makar je put zbog zatvaranja uobičajenih pravaca i maltretiranja po nevremenu trajao gotovo dva sata duže nego bi trebao, u Zagreb smo se vratili bez očekivane iscrpljenosti. I sve to uz maksimalnih 7,1 trošenih litara na stotinu kilometara. Gotovo me u jednakoj mjeri zapanjila činjenica da i po pitanju udobnosti u kabini na tako teškom putovanju nije bilo umora putnika. Sjedala ProCeeda zbog GT line opreme osjetnije su profilirana i, općenito, pažljivije konstruirana od onih u Ceed modelima, s tim da prednja imaju mogućnost grijanja, kao i upravljač. I prostranost je, očekivano, puno bolja nego u običnom Ceedu, što ne vrijedi govorimo li o njegovoj karavanskoj izvedbi. Istina, zbog jačeg nagiba krova na stražnjoj klupi, viši bi se putnici mogli požaliti na manji razmak od glave do “plafona”, ali kada su propisno naslonjeni u sjedala taj nedostatak i nije toliko drastičan. Drastična je, duduše, katastrofalna stražnja vidljivost, preglednost je definitivno platila danak kupeovskoj liniji i zavodljivoj stražnjici.

‘KOBNA’ SLIČNOST

Kad već spominjem Ceed Sportswagon izvedbu, treba reći da po pitanju prtljažnika ProCeed s njom gubi utrku budući da nudi 594 raspoložive litre naspram 625 karavanskih. No oba modela u prtljažniku skrivaju mnoštvo strateški raspoređenih i u podu smještenih pretinaca u koje možete spremiti sve one brojne sitnice poput gadgeta kojima trešnja u vožnji može naštetiti. Prtljažnik ima i praktičan pokrov koji se lako pomiče, a moguće ga je i potpuno maknuti što je još jedna zgodna stavka. Usporedba s Ceed SW-om možda skriva i najveću manu prelijepog Proceeda. Jer postavlja se pitanje treba li nekom skuplji ProCeed kada mu je proizvođač na raspolaganje dao povoljniji, a tako sličan karavan? I tu se vraćamo na zaključke kolega s početka teksta koji ističu da je ProCeed prije svega stilski pomak, ciljano dizajnerski posložen magnet za kupce istančanijih estetskih kriterija. Ali, ruku na srce, u takvim nijansama testovi zapravo ne pomažu, kupac je taj koji će na kraju odlučiti vrijedi li platiti gotovo 212.000 kuna za onaj oduševljeni pogled kada svakoga jutra na parkingu prilazite tako zavodljivo “isklesanom” shooting brakeu.