U rujnu 2016., Europska komisija objavila je Prijedlog Direktive o autorskom pravu na Jedinstvenom digitalnom tržištu koji je uključivao i tzv. susjedno pravo za izdavače tiska. Cilj tog prijedloga jest da se časopisima i novinama dodijeli pravni status putem susjednog prava, kakav već imaju glazbena i filmska industrija te televizijske kuće. Takvo pravo omogućava tisku da zaključi ugovore o licenciranju s online platformama koje rade na komercijalnoj osnovi i onemogući neovlaštenu digitalnu reprodukciju i distribuciju sadržaja proizvedenih os strane tiskovnih publikacija. Također, njime se potiče tvrtke koje žele koristiti sadržaj izdavača da pregovaraju i dobiju licencu izdavača, te se novinarima daje pravo na udjel u svim dodatnim prihodima od licenci koje se ostvaruju kroz ovo pravo. 


Udruženja europskih izdavača – EMMA (Europska udruga medija i časopisa), ENPA 
(Udruga Europskih novinskih izdavača), EPC (Europsko vijeće izdavača) i NME (News Media Europe) zalažu se za uvođenje susjednog prava izdavača jer smatraju da se samo takvim rješenjem novinskim izdavačima priznaju značajna ulaganja u proizvodnju profesionalnih medijskih sadržaja te ih se štiti od daljnje distribucija njihovih sadržaja bez dopuštenja ili naknade. Prijedlozi koji bi dijelove tiskanih publikacija ostavili nezaštićenima, npr. ‘vrlo kratki odlomci’ ili dijelovi koji ‘nisu izraz intelektualnog stvaranja autora’, te uvođenje ograničavajuće primjene susjednog prava i ‘praga kreativnosti’, za novinske su izdavače u suprotnosti sa samom svrhom autorskog prava. 
Takve potencijalne iznimke, upozoravaju i hrvatski izdavači, koristile bi samo onima koji već sada u velikom obimu zloupotrebljavaju autorska prava iskorištavanjem profesionalnog novinarskog sadržaja bez naknade za vlastitu korist.

Novinski izdavači upozoravaju da će bez jasne i sustavne primjene susjednog prava te jasno definiranih kriterija koji će izdavačima omogućiti sklapanje licenci za ponovno korištenje njihova sadržaja putem komercijalnih on-line usluga Sud pravde Europske unije u narednim godinama biti zatrpan sporovima oko pitanja provedivosti i primjenjivosti autorskog prava na Jedinstvenom digitalnom tržištu EU.
Digitalno doba otvorilo je izdavačima velike mogućnosti za pronalaženje nove publike i distribucijskih partnera, ali mnoge komercijalne tvrtke sadržaj izdavača danas sustavno kopiraju i distribuiraju bez njihova dopuštenja i plaćanja naknade. Izdavači svjedoče kako treće strane korištenjem njihova sadržaja tako ostvaruju značajnu korist te upozoravaju da je bez poštenog povrata ulaganja izdavača ugroženo financiranje stvaranja izvornog, profesionalno i kvalitetno proizvedenog sadržaja. Upozoravaju kako slobodan i neovisan tisak može postojati samo ako postoji adekvatan prihod izdavača, novinara, reportera i fotografa, a svi svjedočimo tome da se sve veći dio budžeta za oglašavanje usmjerava prema pretraživačkim i društvenim medijima koji ubiru velike zarade objavljujući sadržaj kojega je proizveo netko drugi, a oni nisu platili ni na koji način.


Prijedlog pregovaračkog stajališta zaštiti autorskih prava predloženog od EK, a usvojenog 12. rujna 2018. u Europskom parlamentu pod nazivom Direktive o autorskim pravima na Jedinstvenom digitalnom tržištu, otvara niz tehničkih pitanja njene provedbe ali i suprotstavljenih zahtjeva različitih strana. Proceduralno, sada se pravni stručnjaci članica EU dogovaraju oko konačne verzije teksta Direktive, a završna će verzija doći pred europarlamentarce u ožujku ili travnju 2019. 
Suprotstavljene se strane oko Direktive spore prije svega o tome donosi li ona rješenje za kršenje prava autora u EU, odnosno naplatu njihovih autorskih prava, te ograničava li se njome sloboda govora i izražavanja na internetu.

EU zanima pojedinac, kinu i sad profit

Direktiva je zoran primjer kako digitalna tehnologija ne samo što donosi disruptivne modele u poslovanju, već i narušava tradicionalne interesne podjele u društvu. O disruptivnim poslovnim modelima često se govori i raspravlja, vidljivo je i često nesnalaženje vlasti i regulatora na promjene koje donosi digitalizacija. Svijet se podijelio po opredjeljenju za oprezniji model digitalizacije u kojem se nastoji zaštiti pravo i integritet pojedinca kao i glavne društvene vrijednosti (EU model) i znatno manje regulirani pristup (SAD, Kina…) u kojem je u prvom planu razvoj i prihod. Podjele čak prijete tolikim razlikama da se kao opcija predviđa i mogućnost podjele interneta, odnosno ograničavanja u određene regionalne okvire po društveno-vrijednosnim podjelama. 
 Potvrda takve mogućnosti je i u činjenici da, kako kaže predsjednik Udruge UBIK (Udruga za blockchain i kriptovalute), odvjetnik Vlaho Hrdalo, “Google i Facebook i dalje žive od prikupljanja korisničkih podataka i GDPR to nije promijenio, a otežao je život europskom malom i srednjem poduzetniku”. 
Hrdalo smatra kako je prvi problem EU regulative što se uporno koncentrira na podatke, a ne na privatnost. “Podaci su način na koji se privatnost zapisuje, ali samu privatnost ne štitimo. Ustav RH, kao uostalom i ustavi većine razvijenih zemalja s izuzetkom Švicarske, ne štiti privatnost per se. Upravo zbog toga nam se mogu dogoditi ograničenja u dosegu GDPR-a kao što je primjerice ono koje se tiče situacije u kojoj osobni podaci ‘pobjegnu’ GDPR-u. Naime, GDPR obvezuje i kompanije izvan EU pod uvjetom da svoje proizvode ili usluge nude pojedincu u EU. GDPR međutim ne vrijedi za kompanije izvan EU koje podatke o građanima EU prikupljaju bez da im nude svoje proizvode ili usluge. Tako je prikupljanje radi prodaje trećima, što je najgori oblik zloupotrebe osobnih podataka, a kojim se uglavnom bave tvrtke izvan EU, ostalo izvan dosega GDPR-a, a on se time zapravo okrenuo protiv europskih poduzetnika”, objašnjava Hrdalo. 
Navodi primjer Zagreba je premrežen kamerama koje konstantno snimaju sve što se događa, a nije propisano gotovo ništa o načinu korištenja tih snimki i Agenciju za zaštitu osobnih podataka to ne interesira.

U ruke zaslužnima za stvaranje

“Agencija vam po sedam godina neće odgovoriti na zahtjev za utvrđivanje povrede prava jer mobitel bilježi vašu lokaciju čak i kad su lokacijske usluge isključene, pa kako onda očekivati da će provoditi GDPR u Hrvatskoj protiv recimo Facebooka? GDPR je na snazi već šest mjeseci i Agencija ga u teoriji provodi, a Instagram i dalje bez suglasnosti preuzima kontrolu nad mikrofonom vašeg smartphonea da nauči što vas zanima kako bi vam servirao prilagođene reklame. Stvarni svijet funkcionira tako da veliki zarađuju na besplatnom sadržaju malih, a veliki velikima ionako oduvijek plaćaju“, kaže Hrdalo. 
“Što se Direktive tiče, mislim da se nazire promjena odnosa, tako da će dio financijskog kolača od korištenja kreativnih i kulturnih sadržaja ipak otići u ruke onih koji su zaslužni za njihovo stvaranje”, kaže Romana Matanovac Vučković, profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu specijalizirana za područje intelektualnog vlasništva. “Pomalo će se internet i u drugim područjima sve više regulirati te vrijeme neograničenih sloboda polako prolazi. Jasna je tendencija u EU da se internet barem donekle uredi i stvore bolji i pravedniji uvjeti za održivi razvoj Jedinstvenog digitalnog tržišta (Digital Single Market) te da se zaštite ugrožene skupine od negativnih utjecaja i govora mržnje. No, zbog naravi tehnologija koje stoje u pozadini i mogućnosti koje te tehnologije daju mislim da će internet ostati uvijek bitno manje reguliran nego tradicionalan svijet jednostavno zato što pravo uvijek kaska za razvojem tehnologija“, dodaje naša sugovornica.

“Protivnici Direktive ističu da će ona promijeniti internet kakav poznajemo, da će zaustaviti slobode i uvesti cenzuru na internetu, što nije točno. Sadržaj Direktive usmjeren je prvenstveno na stvaranje odgovornosti internetskih platformi koje bi trebale početi primjereni dio svojih prihoda od reklama i sl., kojeg ostvaruju korištenjem kreativnih i kulturnih sadržaja, uključujući i medijske sadržaje, dati onima koji su zaslužni za stvaranje takvog sadržaja. Za samog malog korisnika, pojedinca, Direktivom se neće promijeniti baš ništa. Polariziranje političara i običnih ljudi oko Direktive potaknuli su u prvome redu Google i s njime povezana društva svojom intenzivnom kampanjom na društvenim mrežama, na Wikipediji i uopće na internetu. Njima je to jednostavno i lako pošlo za rukom budući da raspolažu ogromnim resursima i pristupom svakome od nas pojedinačno od trenutka kad se priključimo na mrežu. Nemojmo zaboraviti da Google ima monopol na internetu u pogledu usluga koje daje i da svake godine plati par milijardi eura kazne u EU zbog zlouporabe svog monopola. Svojim porukama i djelovanjem on sasvim sigurno utječe na stajališta i svijest pojedinaca, a da oni toga nisu svjesni“, ističe Matanovac Vučković.

* sažetak rada koji je sufinanciralo Društvo za zaštitu autorskih novinarskih prava (DZNAP)