Novi vjetrovi koji su proteklih nekoliko godina "do kosti" ispremiješali strategiju korejskog proizvođača automobila Kia Motorsa i razbistrili mu posve nov smjer u borbi za što "masniji" tržišni udjel, na prag su mu, očito, donijeli samo dobro.

I to ponajviše upravo na našem kontinentu. Prošle je godine Kia u Europi prvi put uspjela sama sebi podići ljestvicu prodavši više od pola milijuna svojih vozila, konkretno – 502,845. Takav prodajni plus od oko 1,7 posto u odnosu na godinu ranije pomogao joj je ugrabiti također povijesnih 3,2 posto udjela na ukupnom automobilskom tržištu Starog kontinenta. 

Interni preokret
U tako rekordnoj 2019. dogodio se i jedan znakovit, doduše interni preokret. Na mjestu najprodavanijeg modela bitku je s novom Ceed "obitelji" izgubio dosad najpopularniji Sportage. Mada je Ceed vozila lani prodano tek 363 više nego li je to bio slučaj s traženim Kijinim gradskim SUV-om, ovakav tržišni trend jasno ocrtava uspjeh novog modela poslovanja ovog proizvođača i dokazuje da su ocjene velikog broja analitičara i novinara o njegovu rastućem ugledu u svijetu oktana bile posve opravdane. 

A zašto je nova ergela pod Ceed nazivnikom tako osjetno uzletjela? Dio odgovora ponudili su i sami Kijini dizajneri te čelni ljudi cijelog odjela dizajna, inače po novome sve odreda elitni virtuozi koji su "crtali" najbolje od BMW-a, Bentleya, Lamborghinija… Ta dizajnerska krema u Kiju je dominantno počela dolaziti nakon što se u taj brend preselio veliki Peter Schreyer.  A upravo su dizajneri ti koji ističu da su pod kapom Ceed modela tržištu ponudili zapravo posve individualne automobile, slične, ali nipošto iste. I to njih četiri.

Riječ je, naravno, o izvornom kompaktu Ceedu, njegovoj karavanskoj izvedbi, debitantskom shooting-brakeu ProCeedu te najnovijem, tek rođenom XCeedu.  Vratimo li se nakratko na analizu lanjskog Kijinog tržišnog skora, podaci Udruženja europskih proizvođača automobila (ACEA) otkrivaju kako je Ceed "grupa" lani u EU i EFTA-i zabilježila 110,201 novih registracija. Pritom su kompakt i SW prodani u 45.917 odnosno 34.041 primjeraka, što je u odnosu na 2018. rast od gotovo 13 i 22 posto.

Cjenovno papreniji i izbirljivijima skloniji ProCeed našao je lani 19.644 nova vlasnika nakon što je u prodaju pušten u prvom kvartalu i do kraja godine sa svojih petero vrata uspio nadmašiti prodajne dosege svog prethodnika za čak 11 puta. Najmlađi Kijin adut XCeed na svijetlo dana "pušten" je tek u zadnjem lanjskom tromjesečju, pa tek treba dokazati svoje domete, ali nije zanemariv podatak da je u ta posljednja tri mjeseca 2019. u Europi prodano 10.599 upravo tih modela.

A koliko je taj posve nov korejski kompaktni crossover poželjan pokušala sam dokučiti i sama. Sedmodnevni test prije svega mi je ponudio zaključak vezan isključivo za estetiku, ali takav kavom se nikad ne bih nadala. Kao netko kome je ProCeed bio izuzetno drag još od prvih primjeraka, te koga se dizajn lani otkrivenog shooting brakea dojmio do te mjere te sam smatrala da Kija dizajnerski bolje od toga niti može niti mora, Xceed me ipak poljuljao. Jer danas mi se čini da je ovaj crossover dizajnerski možda čak i skladniji od ProCeeda. Definitivno manje upečatljiv, ali vrhunski pogođen. 

Kupeovski šarm
Sexy dojam XCeedu je zajamčila padajuća linija krova koja njegovom izgledu daje kupeovski karakter, a poršeovski stražnji kraj učinio je svoje baš kao i kod ProCeeda. Dok "nos" najviše podsjeća na bazni Ceed, bokovi su se nenametljivo uklopili u cijelu priču, a najviše se mi se sviđa to što plastični branici duž te bočne linije nisu narušili vizualni dojam kako je to, recimo, slučaj kod inače prelijepe i također posve nove Mazde CX-30 koja je i jedan od glavnih konkurenata ove nove Kije.

U interijeru sve puno više vuče na "obični" Ceed. Treba pohvaliti i materijale i završnu obradu koja je još jedna potvrda uzleta kvalitete i novih Kijinih smjernica u konstruiranju automobila. Korejski mudro, sve je i u XCeedu  na svom mjestu, vozačka pozicija lako se pogađa, nelogičnosti nema. Možda i neočekivano, XCeed je iznutra taman dovoljno širok da i korpulentniji vozači ne bi trebali imati zamjerki. Prednja sjedala pokazala su se izuzetno udobnima i na dužim relacijama, opcija njihova grijanja usred zime izvrsno "sjeda", kao i ista mogućnost na upravljaču. Na stražnjoj klupi dovoljno je mjesta izuzmemo li moguće probleme s ulaskom i izlaskom iz automobila što je boljka svih modela koje krase kupeovske linije.  Ipak, kao loša strana ovog modela čini se meni inače ne pretjerano bitan infotainment sustav s 8'' dodirnim ekranom.

Tu bi Kiji dobro došlo malo više logičnosti kakvima se vodi u konstruiranju interijera, jer stvari su nekako predugo funkcionirale zbrčkano.  No, puno važnije i od izgleda i od pametnih ekrana uvijek je ono ispod haube. Po tom sam pitanju već u startu bila tužna jer je testna verzija bila ona s 1.0 T-GDi  motorom. Isti takav vozila sam i u kompaktnom Ceedu, dok je kod testa ProCeeda bila riječ o 1.6 dizelašu. 

Veličina je bitna
Tek kad isprobate Kijinu Ceed ekipu s jačim motorima shvatite razmjere razlike u ukupnom dojmu. Testni turbobenzinac je mali trocilindraš i toga morate biti svjesni, a čak i da niste automobil s takvim pogonom u jednom će vas trenutku na to itekako podsjetiti. Ono što mogu 1.6 dizelski Proceed i 1.4 turbobenzinac također dostupan u XCeedu, 1.0 varijanta naprosto nije u stanju. S druge strane, vodimo li se "best buy" logikom, naravno da je upravo testni model kupcima cjenovno najprihvatljiviji.

Osim toga, velikoj većini vozača on će i biti dovoljan. Sama bih ipak uvijek i bez iznimke odabrala jaču Kiju. Jer kao i kod Ceeda, i ovdje se deklariranih 120 konjskih snaga u realnim uvjetima na cesti ne pokazuje baš u punom sjaju. Napominjem, to ne znači da ovaj motor nije korektan, ali naprosto mu fali potencije. S XCeedom sam odradila rutu Zagreb – Split – Zagreb, baš kao i s ProCeedom. I opet je bilo loše vrijeme, kiša i nevera. U automobilu nas je opet bilo troje, prtljažnik od gotovo 430 litara nije bio ni izbliza pun. XCeed je put odradio ne naginjući se, ne proklizavajući u zavojima i dosta pohvalno "držeći"cestu, ali naprezanja je, naravno, podnosio znatno teže od 1.6 motora u dizelskom shooting brakeu.

A napor motora čini svoje i na potrošnji. Iako se XCeeda može uz izuzetan oprez voziti i s oko 7 litara na 100 km, na putu je brojka bila dominantno između 8 i 9 pa je i "tank" bio taman dostatan za spomenuti relaciju. No preselite ga na gradske i okolne prometnice, XCeed će biti kud i kamo privlačniji. Okretan je, spretan i sasvim dovoljno snažan da vas brzo, a pouzdano preveze s jednog dijela grada na drugi. Upravljivost je odlična, čak i odziv "s podloge" i svakako treba pohvaliti podvozje. I ručni mjenjač sa 6 stupnjeva dužim hodovima unatoč lijepo odgovara ovakvom modelu.

Testni XCeed 1.0 T-GDi u paketu opreme EX Way ima pregršt sigurnosnih sustava, od upozorenja na vozila u mrtvom kutu, uočavanja prepreka, držanja automobila u traci, čak i reagiranja na nepažnju vozača.  Tako će vam, promijenite li traku bez davanja žmigavca predložiti da – popijete kavu.    Sve u svemu, vjerujem da ćemo iduće godine kod analiziranja Kijinih prodajnih rezultata u novoj rubrici "XCeed" svjedočiti zavidnim podacima, osobito uzme li se u obzir trenutno akcijska cijena od 152,9 tisuća kuna. Čak i sa slabijim motorom, ovaj će šarmantni crossover na tržištu sigurno prerasti u jedan od jačih Kijinih aduta.