Razvoj vinarstva u Dalmaciji nastavlja se ubrzanim trendom, a u porastu je i broj mladih vinara koji ulaze u vinogradarsku proizvodnju.

O autohtonim sortama i njihovom očuvanju, ulaganjima u vinski turizam i modernizaciju proizvodnje te izvoznim ambicijama razgovarali smo s vinarima Dalmatinske Zagore.  Braća Milan i Nikola Grabovac uz oca nastavljaju obiteljsku tradiciju vinarstva koja je u toj obitelji prisutna od davne 1812.godine. Moderna vinarija koja i danas posluje postoji od 1994. godine i zapošljava sedmero ljudi.  "Tada je naš otac Ante zasadio nove vinograde i krenuo osvajati nova tržišta. Od tad sadimo nove vinograde i radimo na kombiniranju autohtonih i internacionalnih sorti", kaže Nikola Grabovac. 

Prvi dalmatinski pjenušac
Glavne sorte su im kujundžuša, trnjak i vranac, vinogradi se prostiru na 11,5 hektara te im je u planu kroz dvije godine doći do površine od 25 hektara. Godišnja proizvodnja vinarije Grabovac je između 70.000 i 100.000 litara, a Nikola se pohvalio i kako su proizveli prvi pjenušac u Dalmaciji. Otkriva nam kako 'muku muče' s pronalaskom radne snage te u idućih godinu dana planiraju zaposliti dvoje-troje novih ljudi. 

"Brat i ja smo krenuli u taj posao od malih nogu, a smjena generacija kod nas nije došla preko noći. Zadnjih pet, šest godina otac nas pušta da sami radimo te nam polako prepušta posao", kaže Grabovac. Njihova su vina, kaže, prisutna na ugostiteljskoj sceni diljem cijele Dalmacije. Oko 20 posto njihove proizvodnje odlazi na izvoz, a glavno od izvoznih tržišta im je njemačko. Uz to, napominje Grabovac, i gosti njihove vinarije u Donjem Prološcu nadomak Imotskog direktno u podrumu kušaju i kupuju vina.

Uglavnom su to Skandinavci i Britanci koji su ujedno i najčešći turisti koji posjećuju posjed.  Spomenutu kušaonicu imaju od 2014. te su iste godine modernizirali i podrum, a sveukupna investicija bila je tešak oko dva milijuna kuna. U tijeku im je modernizacija vinogradarske opreme kroz mjeru 4.1. ruralnog razvoja, vrijedna  500.000 kuna, te restrukturiranje 13 hektara vinograda financirano iz vinske omotnice, vrijedno četiri milijuna kuna. 

Sve faze razvoja
"Blizina Makarske nam je bila ključna kad smo donijeli odluku da otvorimo kušaonicu. Sudjelujemo i u akciji HGK u sklopu koje promoviramo vina na srpskom tržištu na festivalima poput BeoWine, Novosadski salon vina i Wine style, a uskoro ćemo ugostiti i beogradske vinske novinare", kaže Grabovac. Objašnjava kako je na tom području teško doći do stručne analize i savjetovanja o proizvodnji vina stoga su se odlučili prijaviti projekt za savjetovanje i analizu vina pa uskoro kreću i s tim projektom vrijednim 50.000 eura.  Petar Kusić, inače inženjer agronomije, nastavio je obiteljsku tradiciju zasadivši novi vinograd 2012. godine, a fokus je stavio na autohtone sorte. 

"Budući da se naš vinograd proteže na manje od hektara površine, surađujem s kooperantima iz okolice. Radim svega dva vina i svako od njih ima svoju priču. Jedno je Adrion, što je stari naziv za Biokovo, a drugi Asanaginica vino, koje je posveta tradiciji Imotske krajine. Godišnje proizvedem oko 5000 boca, a širenje vinograda ne planiramo, jedini nam je plan povećati broj boca do 10.000", kaže Kusić.  Napominje da je dosad u ovaj vinski biznis  uložio 200.000 kuna i dodaje kako su njegova vina prisutna u restoranima po Makarskoj i Omiškoj rivijeri, a planira i širenje na ostatak obale. Vina Franić i brend Krystal Modus također su obiteljski biznis koji vodi enolog i vinar Goran Franić.

Glavne sorte ove vinarije iz Vrgorca su trnjak, crljenak i rukatac, dakle samo domaće sorte jer je glavni fokus vinarije promovirati upravo autohtonost. Osim što je proizvođač, Franić je aktivan i u Udruzi vinara vrgoračkoga kraja. Godišnja proizvodnja vinarije Franić je oko 10.000 butelja, od čega je svega 2000-2500 bijelo vino, a od ove godine odlučili su se raditi i rose.  "Agronom sam po struci pa pratim razvoj i sve faze u vinogradu sam, a obrađujemo dva hektara vinograda.  Čak 70 posto našeg vinograda je trnjak, a s tom autohtonim pričom smo krenuli prije 15 godina te smo 2013. imali prvo vrhunsko vino vrgorskog kraja", objašnjava Franić.  Kako kaže, sve što ima u ovom obiteljskom biznisu financirao je iz vlastitih sredstava i bez kredita na što je posebno ponosan, a biznis gradi i dalje -korak po korak. 

"U postupku je izvoz malih boutique vinarija u SAD. Uzorci su poslani i bit će to oko 1000 butelja godišnje", pohvalio se Franić. Vinarija Krolo u Strmendolcu nadomak Trilja prvu je berbu imala 2006. godine. U pitanju je vinarija koja u proizvodnji kombinira internacionalne i autohtone sorte. Glavne bijele sorte su im pošip i chardonnay, od crnih crljenak te merlot i cabernet sauvignon, a godišnja proizvodnja im je između 35.000 i 40.000 boca. Ipak, od vina posebno treba izdvojiti crljenak jer, kao što kaže Dražan Krolo, to je prvo vino vinarije, a osim toga je i autohtona sorta, što daje posebne mogućnosti u prezentaciji."Kod nas je posebna klima, noći su hladnije pa ne možemo sve sorte sami uzgajati, primjerice za pošip imamo kooperante s otoka Hvara, a počeli smo se 'igrati' i s plavcem. Također, među prvim smo vinarijama koja je posadila crljenak", objašnjava vinar Dražan Krolo. 

Susjedstvo je novi fokus
Iz mjere 4.1. povukli su sredstva za sadnju novih vinograda, i to na površini od 3,5 hektara gdje su prije dvije godine zasadili 26.000 loza. Prije sadnje imali su tri hektara 'starog' vinograda, točnije oko 80.000 loza.

"Prisutni smo po restoranima širom Dalmacije i krenuli smo u osvajanje zagrebačkoga tržišta, a 30 posto naše proizvodnje izvozimo. Trenutačno u Njemačku, Austriju, Nizozemsku i Kanadu, nedavno smo bili na sajmu u Vancouveru gdje smo predstavili naše sorte. Nova tržišta koja su nam u fokusu su naša susjedna tržišta poput BiH i Srbije. Uz to radimo i na tematskim vinskim turama za turiste kroz koje upoznaju tradiciju Cetinske krajine. Nama vinarima je u cilju dovesti goste koji će kušati i kupiti vino na našem kućnom pragu, a ciljamo i na to da taj vinski turizam podignemo na višu razinu", otkriva Krolo.