Slavimir Stojanović, svestrani je beogradski dizajner i osnivač lifestyle branda FUTRO koji je za svoje projekte iz područja dizajna i oglašavanja nagrađen s više od 300 međunarodnih nagrada i priznanja. Bavio se tipografijom, oglašavanjem, dizajnom, produkt dizajnom, pop kulturom, umjetnošću.

Njegovi radovi dio su postava muzeja plakata u Hamburgu i Varšavi te Centra Pompidou. Partner je u branding agenciji Designis i kreativni direktor u agenciji Communis DDB Beograd. Na Danima komunikacija održat će predavanje Uspon palog satelita na kojem će govoriti o poslovnom i životnom timelineu jednog dizajnera. 

Što je dizajner u suvremenom društvu?
Dizajner, ako je dobar, nije lažljivac. Dakle, istinoljubiva kreativna individua koja svojim nadahnućem pokreće publiku, potrošače, mase, napred ka boljem. Da bi u tome uspio, dizajner mora prvo misliti na druge, a onda na sebe i mora imati sve petice iz vladanja. Nije lako biti dobar dizajner.

Koliko je zaista dizajn uključen u svakodnevni život?
Sve oko nas je dizajn, od posteljine u kojoj smo se probudili, preko garderobe, četkice za zube, ambalaže u koju je upakiran naš doručak, preko novina, televizije, računala i radne stolice do automobila, autobusa ili vlaka kojim se vozimo kući, u svoj dom dizajniran po našem ukusu. Danas možemo dizajnirati čak i sami sebe, izvana i iznutra, izborom hrane, sportova ili knjiga. Dizajn je kreativni proces ostvarivanja vizije koji je dostupan svakome. Neki od nas se time bave profesionalno.

Zašto onda nemate važniju ulogu u  procesu odlučivanja? 
Od kada sam napravio lifestyle brend Futro, moram priznati da mi se stav o polariziranju odnosa klijent-dizajner bitno promijenio. Donošenje kvalitetnih strateških odluka izuzetno je težak posao, koji osim adekvatnog obrazovanja traži i visok stupanj talenta, posvećenosti i razumijevanja. Mislim da dizajneri često potcjenjuju logističko-financijske napore i dileme kroz koje klijenti prolaze prije nego što projekt uopće dođe do kreativne faze. Kod nas su nerijetko klijenti ljudi bez adekvatnog školovanja, a ponajviše bez talenta i vizije. Takvima je najteže, a onda oni muče i sebe i nas, a najviše trpi mučeni proizvod. Dakle, dizajneri bi trebali ući u poslovnu problematiku vezanu za projekt i produbiti razumijevanje šire slike na tržištu.

Koliko je potreba za introspekcijom stvaralaca zaslužna za tu poziciju?
Introspekcija je nužna pojava bez koje nema individualnog napretka, niti privatno niti poslovno. U tim vježbama ne treba pretjerivati, jer ćete vjerojatnije završiti na Tibetu umjesto na uspešnoj prezentaciji. A svi znamo da je Tibet daleko. Ja se zalažem za uvođenje Autoironije kao obaveznog predmeta na svim fakultetima, jer nam je nacija u velikoj opasnosti da povjeruje da smo Nebeski narod. Pretjerano ozbiljno shvaćamo sebe, sve je sudbonosno, a u uvjetima takve frekvencije sudbonosnih događaja normalno je da dođe do pojave da nam je sve važno, ali da nam ništa nije bitno.     

Bjelosvjetska izmišljotina

Gdje je danas dizajn? Kakvo je njegovo mjesto?

Dizajn, kakav danas poznajemo, kako bi ga njegovi tvorci nazivali, komercijalna umetnost, je bjelosvjetska izmišljotina industrijske revolucije od prije 200 godina. Danas je dizajn u svjetskim razmjerima integralni dio industrije, neodvojiv od svakodnevnog života u kojem je pojedinac vječno suočen s vječnom dilemom odlučivanja između cijene i kvalitete. U toj priči, dizajn snažno pomaže dojmu o kvaliteti, dizajn je obećanje dobrog.