Podsjećamo vas dakle na i dalje aktualne strategije manipulacije putem medija.

1. PREUSMJERAVANJE PAŽNJE

Ključni element društvene kontrole je strategija distrakcije ili ometanja koja će odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promjena o kojima odlučuje politička i ekonomska elita, kroz tehniku kontinuiraih ometanja plasiranjem beznačajnih informacija. Strategija distrakcije je vrlo bitna i za sprječavanje javnog interesa za osnovna saznanja iz znanosti, ekonomije, psihologije, neurobiologije i kibernetike.

2. STVORITI PROBLEME PA PONUDITI RJEŠENJE

Metoda se naziva i “problem-reakcija-rješenje.” Ova metoda stvara problem, “situaciju” koja izaziva reakcije u javnosti, nakon čega se nude rješenja kojima bi se, u normalnim okolnostima, javnost protivila.

Na primjer: Pustiti da se razvije i pojača urbano nasilje  ili dogovoriti krvave napade kako bi javnost sama zatražila nove sigurnosne zakone i pravila, iako na štetu osobne slobode. Ili: stvoriti ekonomsku krizu, te prihvatiti recesiju kao nužno zlo i na kraju smanjiti socijalna prava i reducirati javne službe.

3. STRATEGIJA POSTUPNOSTI PROMJENA

Naterati javnost da prihvati neprihvatljivo, tj. primijeniti postupno prihvaćanje promjena, na kapaljku, korak po korak. 

4. STRATEGIJA ODLAGANJA

Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje dosta ranije, unaprijed. Isto tako treba ih predstaviti kao “bolne i nužne”, kako bi se zadobila suglasnost javnosti za buduće promjene. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.

5. UPOTREBA DEČJEG JEZIKA

Većina reklama usmerenih na širu javnost koristi govor, argumente, likove i naročito dečije intonacije, kao da se obraćaju maloj deci ili mentalno nedovoljno razvijenm osobama. Što više žele zabluditi gledaoce, to više primenjuju infantilne tonove. Kada se odraslima obraća kao da se obraćate djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude.

6. KORIŠTENJE EMOCIJA

Zloupotreba emocija je klasična tehnika koja se koristi za izazivanju kratkog spoja u procesu razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.)

7. DRŽATI JAVNOST U NEZNANJU I PROSJEČNOSTI

Učiniti javnost nesposobnom da razumije tehnologije i metode koje se koriste za njihovu kontrolu i porobljavanje. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

8. OHRABRIVANJE JAVNOSTI DA BUDE ZADOVOLJNA SVOJOM PROSJEČNOŠĆU

Promocija stava u javnosti da je moderno i poželjno biti glup, vulgaran i neobrazovan.

9. STVARANJE OSJEĆAJA KRIVNJE

Usmjeravati pojedinca da vjeruje kako je on jedini krivac za vlastitu nesreću, zbog neuspjeha svoje inteligencije, svoje nesposobnosti ili nedovoljnog truda. Dakle, umjesto pobune protiv ekonomskog sustava, pojedac ne djeluje jer samog sebe krivi za neuspjehe, što dovodi do depresivnih stanja kojem je jedina uloga sprečavanje akcije. 

10. UPOZNATI POJEDINCA BOLJE NEGO ŠTO ON POZNAJE SAMOGA SEBE

Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvorio je veći jaz između znanja koje poseduje prosječan čovjek i znanja koje posjeduju i koriste vladajuće elite. 
Sustav je u mogućnosti bolje razumjeti običnog čovjeka nego što on poznaje samoga sebe. To znači da, u većini slučajeva, susutav poseduje više kontrole i ima veću moć nad pojedincem nego što pojedinac ima nad samim sobom.