Heidi Kovacs Resnik generalna je direktorica Amwaya za Hrvatsku i Sloveniju. U kompaniji koja je svjetski lider u direktnoj prodaji zaposlena je već 18 godina, no unatoč dugom stažu, taj joj posao još nije dosadio. Motivaciju za rad, kaže, nalazi u ljudima, a upravo zbog njih taj posao nikada nije isti.

"Stalno upoznajete nove ljude, rješavate nove izazove. Suočavate se s problemima, uspjesima, srećom, sa svime što se ljudima događa. Volim raditi s ljudima", kaže nam Kovacs Resnik čiji je posao da vodi timove u Sloveniji i Hrvatskoj koji vode brigu o tome da distributeri na vrijeme dobiju proizvode, usluge i treninge kako bi mogli kvalitetno obavljati svoj posao. 

Kako ste vi počeli svoju karijeru Amwayu?
Počela sam kao menadžer prodaje u Mađarskoj još 1995. Nakon toga sam postala rukovoditelj prodaje za Istočnu Europu, a zatim sam uzela pauzu kako bih se posvetila obitelji. Nakon što sam se vratila s porodiljinog, radila sam u odjelu komunikacija europske prodaje. A s obzirom da je moj suprug Slovenac te da smo se odlučili preseliti u Sloveniju, imenovana sam menadžerom za Sloveniju i Hrvatsku.  

Kako biste okarakterizirali ljude koji su uspješni u direktnoj prodaji?
Nema kriterija. Morate biti spremni ići glavom kroza zid i samo tako možete uspjeti.  Nije bitno kako izgledate, kakvog ste karaktera ili koliko imate godina. Važna je jedino odluka da ste spremni puno raditi. 

Koliko se ljudi u prosjeku dugo zadržavaju u tom poslu?
Ne postoji određena dob. Neki pokušaju i odmah shvate da to nije za njih, a postoje i oni koji su u kompaniji već 53 godine. Divim se tim ljudima. Oni nemaju mali broj godina, ali ovaj posao ih čini mladima u duhu, zdravima i aktivnima. Ako nađete ono što tražite, bio to dodatni izvor prihoda, fleksibilan posao na pola radnog vremena, osjećaj priznatosti, uspjeh ili ljudi – onda na ovom poslu ostajete dugo. 

Kako izgleda vaš radni dan?
Probudim se u 5.30. Volim jutro imati za sebe. Dan obično započinjem nekim sportom, jer želim biti u formi, a nakon toga idem na posao. Ponekad to uključuje putovanja, a ponekad sam u uredu. Trudim se provoditi poslijepodneva i večeri s obitelji, no kako djeca rastu, sve više i više vremena provodim vozeći djecu na njihove aktivnosti. 

S obzirom da često putujete, je li vam teško balansirati između posla i privatnog života? 
Teško je, ali imam podršku supruga i obitelj, što je vrlo važno i zbog čega mi je ipak puno lakše.  

Imate li dovoljno slobodnog vremena?
Nikada. Ali jednostavno sam naučila kako ga planirati. Važan je kompromis. Vjerujem da uvijek možete naći vremena za ono za što želite imati vremena, a da se pritom možete nositi i sa svojim obavezama.

Kako provodite to slobodno vrijeme?
Uglavnom se bavim sportom i volim čitati, ali djeca su mi prioritet. Moja se djeca također sve više bave sportom i drugim aktivnostima. 

Čula sam da ste pretrčali ljubljanski maraton?
Jesam, ali polumaraton. Druga polovica je samo legenda. Trčim iz zadovoljstva i volim trčati sama. Tada dobivam najbolje ideje. Zapravo, dok trčim – radim. Nekada mogu satima sjediti za računalom i ništa mi neće pasti na pamet, a dok trčim u prirodi ideje dolaze same od sebe. 

Znači u punoj ste formi?
Nastojim biti. Trčim svaki drugi dan, a uz to jašem i idem na fitness. 

Volite li i gledati neki sport? Ili se njime samo volite baviti?
Najviše volim gledati svoju djecu kada se natječu u sportskim aktivnostima. Obično ne gledam televiziju, no volim pogledati vaterpolo kad igra mađarska reprezentacija.  

Znači, onda ste pratili i utakmice Hrvatske i Mađarske? 
Jesam. Takav meč ne bih propustila pogledati. A zadnji put je Mađarska bila bolja. 

Osim sporta, pretpostavljam da volite i čitati s obzirom da ste studirali engleski i francuski jezik i književnost. 
Definitivno volim.

Što preferirate?
Najviše volim mađarske pisce. Volim čitati Pétera Esterházyja koji je vrlo poznat u mađarskoj literaturi. Volim kako se igra jezikom. S obzirom da živim u inozemstvu, još više volim čitati ono što piše. No, od međunarodnih pisaca volim i modernu književnost. Volim one pisce koji imaju priču. Zafona i Hosseinija, primjerice. 

Jeste li ikada sami pokušali napisati knjigu?
Samo puno natuknica, knjigu ne. Možda jednog dana razmislim i o tome. 

Kako to da ste se nakon završenog engleskog i francuskog jezika i književnosti odlučili baviti prodajom i menadžmentom?
Kada sam završila fakultet Mađarska je izlazila iz socijalističke ere. Svi su do tada učili ruski i nije bilo puno ljudi koji su govorili dva zapadnjačka jezika. To mi je otvorilo mnoge mogućnosti.  Prije svega, imala sam priliku raditi kao prevoditelj za kompanije iz Zapadne Europe.  Krećući se u tim krugovima shvatila sam da i ja to želim. Samo što nisam htjela biti poduzetnik, već ona koja upravlja sa svime. 

Koji period u karijeri vam je možda bio najteži?
Ne mogu reći da sam imala teških perioda. Iskreno, imam samo lijepe uspomene. Amway je divna tvrtka i to vam ne govorim samo zato što je za novine. 

Što je to što volite u svom poslu?
Najviše volim odnose među ljudima. Nedavno je u Europi bio Doug DeVos, suvlasnik i predsjednik kompanije koja vrijedi 11 milijardi dolara. Osobno se pozdravio sa svakim od zaposlenika, rukovao se s nama i kratko popričao sa svakime od nas. Takav način ophođenja općenito vlada u našoj kompaniji, ali mislim da je to u današnjem, globalnom korporativnom okruženju vrlo rijedak slučaj. Poštivanje svakog pojedinca i njegovanje međuljudskih odnosa, a posebno obitelji, vrijednosti su koje njegujemo i koje su u središtu naše korporativne filozofije. Mi ne samo da promoviramo te vrijednosti, nego i živimo u skladu s njima – na taj način se ponašamo i međusobno i prema našim distributerima. 

S obzirom da se bavite i kozmetikom, mislite li da je u vašem poslu bitan vanjski izgled?
Izgled možda jest važan, ali ovo nije kompanija u kojoj možete preživjeti na račun izgleda. Vjerujem da je prvi dojam bitan, ali i da je za uspjeh ipak potrebno naporno raditi. 

Koje vrline najviše cijenite u ovom poslu?
Integritet. Budite vjerni sebi.

Što biste radili da ne radite ovo što radite?
Trenirala bih i savjetovala odrasle. Definitivno bih htjela raditi s ljudima. 

Nikada niste razmišljali da podučavate, s obzirom na obrazovanje?
Nisam. Jezici su bili početak moje karijere. Trebalo mi je da naučim engleski i francuski kako bih započela ovu karijeru. Jezik je za mene alat, ne cilj. Moja prva diploma je bila iz engleskog i francuskog, a kasnije sam stekla diplomu iz poslovne administracije.  

Koliko jezika govorite?
Mađarski mi je materinji, a pričam još engleski, francuski, slovenski te pomalo i njemački. 

Kakvi su vam planovi za budućnost. 
U Amwayu radimo na integraciji hrvatskog i slovenskog tržišta u europsko tržiše, što nam je postao važan cilj ulaskom Hrvatske u EU. Osim toga, uvijek me privlačilo da se okušam kao distributer.

Tekst je originalno objavljen u prilogu Poslovnog dnevnika Exclusive