Bračni par Danielle i Kivanc Aslaner sve donedavno živio je i radio u San Franciscu: Danielle je godinama bila u korporativnoj branši, dok je Kivanc, podrijetlom iz Istanbula, bio dio moćne IT industrije. Oduvijek su bili ljubitelji mora i brodova, a prije desetak godina Danielle je svojem suprugu poklonila skiperski tečaj, piše Jutarnji list.

– Vidjela sam koliko to voli, pa sam mu željela pružiti priliku da nauči što više može. To nam je dobro i došlo jer smo, kad je sve položio, često s prijateljima odlazili na izlete brodom. Ipak, i sama sam vidjela koliko je to zanimljivo, a i željela sam mu što više pomagati dok smo na brodu, da se povežemo i na toj razini, tako da sam i ja upisala tečaj. Završila sam ih sve, pa i onaj najviši, za prekoocenaske ture – govori Danielle i dodaje da ni ona ni Kivanc nisu ni u najluđim snovima mislili da će ikad posjedovati brod, a kamoli na njemu živjeti.

Saga s kupnjom broda počela je neposredno prije pandemije.

– Zapravo nas je brod doveo u Hrvatsku. Pronašao sam u Biogradu idealan, po optimalnoj cijeni, te smo se zajedno odlučili za njega. Hrvatska ima najbolje tržište za kupnju brodova, u svim ostalim zemljama gdje sam tražio jednostavno su bili precijenjeni ili pak preveliki i teški za naše potrebe. Finalizirao sam ugovor o kupnji u veljači 2020. i mjesec dana poslije, paf, svijet se zatvorio! I mi smo morali cijelu našu avanturu staviti na čekanje. Godinu dana! Hvala Bogu da ja nisam odmah dao otkaz kao što je Danielle – smije se Kivanc, koji je u svojem uredu izvjesio hrvatsku zastavu kako bi svaki dan gledao u svoj san i kako bi mu bar malo bilo lakše znajući da će jednog dana biti na svojem brodu, u Disneylandu za jedrenje, kako ovaj par naziva našu zemlju.

– Brod nas je tu doveo, no ljepota zemlje nas je zadržala. Toliko je toga na tako malom teritoriju, a za plovidbu je savršena. Od lipnja putujemo cijelom obalom, od Slanog do Istre pa natrag do Slanog, gotovo sa svih strana, a opet imam osjećaj da smo samo dva posto toga vidjeli. Da smo ovdje cijeli život, bilo bi nam premalo – smije se Danielle.

Cilj im je tri do pet godina živjeti ovim morsko-nomadskim životom. No, unatoč tome što im je naša zemlja prelijepa, zbog visokih cijena neće ostajati koliko bi htjeli, piše Jutarnji list.

– Nažalost, Hrvatska je skupa. Posebno za ljude poput nas koji žive na brodu. Ovdje se gotovo sve plaća, od marina i bova do sidrenja, da ne govorim o restoranima na otocima koji su jako skupi. Žao nam je što u ova četiri mjeseca nismo upoznali nikoga tko živi na brodu da nas malo usmjeri, no čula sam da su takve grupe ljudi više po Grčkoj i Turskoj, gdje je sve jeftinije. Tako da ćemo i mi nakon ovog ljeta otići tamo izvidjeti situaciju. Ostavit ćemo, doduše, brod na ‘zimovanju’ u Slanom, a onda ćemo već u ožujku krenuti prema južnijem Mediteranu – najavljuje ovaj avanturistčki par, koji već neko vrijeme pokušava riješiti sve vezano uz boravišnu dozvolu. I, gle čuda, upoznali su našu birokraciju.

– Uvijek nam fali taj jedan papir – smiju se uglas, prepričavajući svoje avanture po šalterima. Unatoč tome, pozitivni kakvi jesu, ne živciraju se puno. Uostalom, na odmoru su života, čemu to kvariti?