Astronomi su otkrili događaj iznimne snage na udaljenosti većoj od polovice poznatog svemira kada je crna rupa uništila zvijezdu koja je lutala preblizu ovom nebeskom nasilniku.

Ali ovo nije bio običan primjer proždrljive crne rupe.

Bio je to jedan od samo četiri primjera, i prvi od 2011., crne rupe u trenutku kada rastrga zvijezdu u prolazu i nastanu svjetleći mlazovi visokoenergetskih čestica u suprotnim smjerovima u svemiru, kažu znanstvenici.

30 godina Zelene karte

Više od pola milijuna prometnih nesreća godišnje dogodi se u zemljama unutar Sustava zelene karte

Bio je to i najudaljeniji i najsjajniji takav događaj, do sada zabilježen.

Astronomi su opisali događaj u studijama objavljenim u srijedu u časopisima Nature i Nature Astronomy.

Čini se da je krivac supermasivna crna rupa za koju se vjeruje da je stotinama milijuna puta veća od mase našeg Sunca koja se nalazi otprilike 8,5 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje. Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost prijeđe u godini (9,5 bilijuna km).

“Mislimo da je zvijezda bila slična našem Suncu, možda masivnija, ali uobičajene vrste”, rekao je astronom Igor Andreoni sa Sveučilišta Maryland i NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard, glavni autor jedne od studija.

Događaj je otkriven u veljači astronomskim istraživanjem Zwicky Transient Facility pomoću kamere spojene na teleskop u zvjezdarnici Palomar u Kaliforniji.

Udaljenost je izračunata uz pomoć vrlo velikog teleskopa Europskog južnog opservatorija u Čileu.

“Kada se zvijezda opasno približi crnoj rupi – bez brige, to se neće dogoditi Suncu – nasilno je rastragaju gravitacijske plimne sile crne rupe – slično kao što je učinak Mjeseca na plimu na Zemlji, ali s većom snagom”, rekao je Michael Coughlin, astronom sa Sveučilišta Minnesota i koautor studije.

“Tada se dijelovi zvijezde zarobe u disk koji se brzo okreće oko crne rupe. Konačno, crna rupa proguta ono što je ostalo od propale zvijezde u disku. U nekim vrlo rijetkim slučajevima, za koje smo procijenili da su 100 puta rjeđi, snažni mlazovi materijala lansiraju se u suprotnim smjerovima kada dođe do plimnog poremećaja”, dodao je Coughlin.

Andreoni i Coughlin rekli su da se crna rupa vjerojatno vrti brzo, što bi moglo pomoći objasniti zašto su dva snažna mlaza lansirana u svemir gotovo brzinom svjetlosti.

Astronom s Massachusetts Institute of Technology, Dheeraj Pasham, glavni autor druge studije, rekao je da su znanstvenici uspjeli promatrati događaj gotovo od početka – unutar tjedan dana nakon što je crna rupa počela gutati zvijezdu osuđenu na propast.

Dok znanstvenici otkrivaju plimne poremećaje otprilike dvaput mjesečno, oni koji proizvode mlazove iznimno su rijetki.

Čini se da je jedan od mlazova koji izvire iz ove crne rupe usmjeren prema Zemlji, zbog čega se čini svjetlijim nego da ide u drugom smjeru – učinak koji se naziva “Dopplerovo pojačanje” koji je sličan pojačanom zvuku policijske sirene u prolazu.

Vjeruje se da se supermasivna crna rupa nalazi u središtu galaksije – baš kao što Mliječni put i većina galaksija imaju jednu takvu u svojim središtima.

Ali događaj plimnog poremećaja bio je toliko svjetlosno intenzivan da je zaklonio svjetlost zvijezda galaksije.

“Na svom vrhuncu izvor se činio svjetlijim od 1000 bilijuna sunaca”, rekao je Pasham.