Došlo je vrijeme da svi priznamo (programeri, projektni menadžeri, korisnici usluga, kreatori projekata, dioničari) da ne znamo sva rješenja problema, ali i da smo sami (naše metode, navike, stilovi vođenja, pretpostavke) dio problema“, u svojoj knjizi ”Agile Project Management: A Mandate for the 21st Century” piše autorica Karen R. J. White.

Prema Manifestu za agilni razvoj osobe i odnosi stavljeni su ispred procesa i alata, proizvod koji se radi ispred opsežne dokumentacije, suradnja s kupcem ispred pregovaranja ugovora i odgovaranje na promjenu ispred slijeđenja plana. Međutim, knjiga Karen White nije pisana kao dubok udžbenik za “agilne tehnike”. Umjesto toga White za cilj ima spojiti točkice između agilnosti u praksi, upravljanju projektima i poslovnim imperativima. White smatra da su agilne tehnike samo nadopuna tradicionalnim tehnikama koje tvrtka koristi. Najveći problem u korištenju agilnih projektih tehnika vidi u tvrtkama čiji je tim dislociran (danas suradnici ne samo da ne dijele uredski prostor već se nalaze na različitim kontinentima) i u kojima je nemoguće održati dnevne brifinge bez konferencijske veze.