Početkom 2010, Hrvatska je dobila novog predsjednika – nakon što je dva mandata odslužio Stipe Mesić, pet godina na Pantovčaku osvojio je još jedan ljevičar, Ivo Josipović. U drugom je krugu osvojio 60,3 posto i pobijedio Milana Bandića, kojem nije pomoglo što je, po mišljenju analitičara, potrošio najviše od svih kandidata. Bandić jedini nije u zakonskom roku DIP-u predao podatke o svojim troškovima i izvorima novca za kampanju.

Doznalo se samo da je na HRT-u potrošio 4,1 milijuna kuna, koliko i ostali ozbiljni takmaci zajedno – Nadan Vidošević, Dragan Primorac, Ivo Josipović i Andrija Hebrang. Tih je dana donedavni predsjednik Vlade, Ivo Sanader, upadom u središnjicu HDZ-a pokušava vratiti stare pozicije, a u čemu su mu podršku dali tek  malobrojni stranački čelnici. Koalicijski partneri oštro su napali Sanaderov pokušaj kao destabilizaciju vlade i izrazili potporu premijerki Jadranki Kosor. "Više nema stranačkih boja, ovo je borba za demokratsku Hrvatsku u kojoj su s jedne strane snage poput Sanadera, Bandića i Keruma, a s druge svi mi ostali", izjavio je za Poslovni Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a. Dok je Sanader svojim koalicijskim partnerima uglavnom govorio kako se umorio i da je završio svoj ciklus u politici, novinarima je pri pokušaju puča ponudio drukčiju verziju svog odlaska iz Vlade.

"Nisam bio spreman prodavati hrvatski teritorij za ulazak u EU. Htio sam proizvesti šok koji je kasnije i doveo do deblokade pregovora". Na pitanje koliko njegov odlazak ima veze s umiješanosti u afere rekao je da "u tom slučaju ne bi odstupio s najmoćnijeg položaja u zemlji". Puč je propao, Sanaderu je godina loše počela, a ono najgore ga je tek čekalo.   Osumnjičeni menadžment Podravke dočekao je 2010. u Remetincu, gdje je bivšem predsjedniku uprave Zdravku Šestaku uručena radna knjižica. Šestaka je naime od predsjednika Uprave Podravke Miroslava Vitkovića sam tražio otkaz ugovora o radu, kako bi mu Županijski sud u Zagrebu ukinuo tu pritvorsku osnovu. Vitkoviću je mandat produžen u dogovoru između koalicijskih partnera HDZ-a i HSS-a.

"Premijerka Kosor očito je u suglasju s Josipom Friščićem (HSS) dogovorila da Vitković vodi Upravu u idućih pet godina, što je u suprotnosti sa zahtjevima skupine dioničara koju predvode mirovinski fondovi. Država je pokazala da želi održati stari model upravljanja Podravkom", kratak je bio komentar iz redova institucionalnih investitora. Na pitanje zašto nisu izašli sa svojim kandidatima, rekli su da "je ishod glasovanja bio poznat unaprijed, a atmosfera linča u Podravci prijetila i mogućim fizičkim napadima na ljude koji su bili spremni ući u Upravu na njihov prijedlog".

Uskok je podigao optužnicu prema kojoj je osmero  optuženih – Damir Polančec, nekoliko Podravkinih menadžera, čelnik Fime Milan Horvat, vlasnik SMS-a Srđan Mladinić i odvjetnik Zoran Marković napravili 401 milijun kuna štete. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić rekao je da bi "Podravka mogla biti hrvatski Enron, ključni slučaj u borbi protiv korupcije".   Uz stare, javljaju se i nove afere. Pod naslovom "Iz hrvatskih šuma godišnje ispari milijarda kuna", Poslovni  dnevnik objavljuje svjedočanstvo Gorana Jankova, bivšeg revirnika Hrvatskih šuma (HŠ) u Čungaru pokraj Drežnice, koji je u listopadu 2009., nakon što je ukazao na kriminal, zatražio sporazumni raskid ugovora.

U šumi ispari milijarda kn. godišnje
U tekstu se navodi da "prema grubim procjenama, HŠ zbog potkradanja svake godine pretrpe štetu od jedne milijarde kuna. Za polovicu te svote, oko 500 milijuna kuna, postoji i službena potvrda. Nacionalna inventura šumskih resursa RH, koju je četiri godine provodilo resorno ministarstvo, pokazala je da se godišnje u šumama kojima gospodare HŠ posiječe 7,3 milijuna kubika drvne građe". Usporedimo li tu brojku sa službenim podacima HŠ-a, po kojima se godišnje posiječe tek 5,5 milijuna kubika, ispada da godišnje nestane 1,8 milijuna kubika drva, što po tržišnoj cijeni od 300 kuna po kubiku znači više od 500 milijuna kuna izgubljenog prihoda. "Rezultate nacionalne inventure može se lako potvrditi – dovoljno je izbrojati panjeve u mom bivšem reviru", rekao je Jankov i napomenuo da na spomenuti iznos od 500 milijuna kuna vrijednosti 'nestale' šume treba dodati još barem toliko, "koliko se godišnje izgubi prodajom kvalitetnog drva višestruko ispod cijene", čemu je i sam svjedočio.

Jankov je bio četvrti revirnik u Čungaru u svega dvije godine, a svi njegovi prethodnici napustili su taj posao "jer se nisu mogli nositi s kriminalom". Nakon što nitko nije reagirao na njegove usmene primjedbe, Jankov je nadređenima, sve do Uprave HŠ-a u Zagrebu poslao predstavke, na koje također nije dobio odgovor. Kad se pročulo da želi spriječiti kriminal, uslijedile su prijetnje kolega, pa i, kako je tvrdio, fizičkom likvidacijom. Tek na poticaj iz resornog ministarstva neki su zaposlenici prijavljeni zbog krađe, ali nitko nije suspendiran. 

Razne afere dovode do zastoja u državi, o čemu Poslovni piše pod naslovom Više se ne naručuje ni toaletni papir niti spajalice. "Zbog istraga u državnim tvrtkama i po ministarstvima sve je stalo. Toliko se rijetko objavljuju javni natječaji za javnu nabavu da se i poduzetnici koji su se u svom poslovanju naviknuli oslanjati na javnu potrošnju žale kako se nemaju na što javiti. Vrijednost sklopljenih ugovora smanjena je sa 6,2 milijarde kuna u prva dva mjeseca 2009. na svega 2,2 milijarde kuna u siječnju i veljači 2010.".

Poslovni objavljuje i naglaske iz izvješća Svjetske banke i UNDP-a da su "kriza i gubitak radnih mjesta u posljednjih 18 mjeseci gurnuli su 150.000 hrvatskih građana u siromaštvo. U kratkom roku u Hrvatskoj se znatno povećala stopa siromaštva koje je definirano kao 2063 kune mjesečno po odrasloj osobi". Poslovni javlja i kako Adriatica.net hotele plaća Janom, Likvijem i šećerom.

"Novac kojeg klijenti uplaćuju za turističke aranžmane u Hrvatskoj pretvaraju se u brašno, šećer, sapune i drugu robu široke potrošnje. Jer, kako nam je potvrđeno s više strana, Adriatica hotelskim kućama plaća kompenzacijama. Glavna 'valuta' Adriatice je roba iz asortimana novih vlasnika najvećeg hrvatskog turoperatora, a to su prvenstveno Agrokor, potom AWT te Saponia. Prebijanjem je pokriven i dio lanjskog duga hotelijerima.  Model poslovanja putem kompenzacija ujedno je odgovor zašto se Adriatica u strategiji u velikoj mjeri orijentirala na prodaju domaćih kapaciteta. Hoteli u Hurgadi ili Hamametu teško da bi pod račun primili Saponijin deterdžent", navodi se u tekstu.

Blagaićev san o gradnji 13 hotela 
Iako je ekonomska kriza u punom zamahu, optimista ipak ima, Tako Profectus grupa Vicenca Blagaića osniva nekretninski fond za projekt Tri sestrice i kreće u prodaju udjela investitorima. Na road showu su trebali obići cijeli svijet, kako bi "prikupili najmanje 500 milijuna eura. Budući da smo nakon pet godina riješili brojne administrativne prepreke, vjerujem da će najmanji problem biti naći investitore", optimističan je bio Blagaić.

"Projekt Tri sestrice, vrijedan 1,5 milijardi eura, samo je prvi dio njegova projekta nazvanog Hrvatski san koji razvija na 90 hektara Dubrovačkog primorja i čija investicijska vrijednost iznosi pet milijardi eura. Riječ je o najvećem turističkom planu na Mediteranu, samo u prvoj fazi sagradit će se 13 hotela, 350 apartmana, marina za megajahte s 400 vezova, 56 superluksuznih vila, trgovački centrom, igralištem za golf s 18 rupa, filmski studio, maslinike, vinograde. Završetak projekta planirao je za 2015.", piše Poslovni. Koliko znamo, zasad je napravio samo vilu za sebe, a i ta se sastoji od kulisa, te funkcionira kao show room.  Optimist je bio i Ivica Todorić, najavio je da će "do kraja godine uložit ću 200 milijuna eura u mesni biznis u Rusiji. Posao u Rusiji daleko je odmakao, financiranje za investiciju je osigurano", istaknuo je.

U jednom od rijetkih javnih istupa Todorić se osvrnuo na stalne prozivke kako koncern svoj rast alimentira na račun neplaćanja dobavljačima. Ilustrirao je to podacima o razini plaćanja u maloprodaji u Hrvatskoj, koja je, kako je rekao, čak i bolja nego u EU, uz tvrdnju da Konzum plaća u roku od 76 dana. Već idućih dana u intervjuu Poslovnom dnevniku demantirao ga je Petar Lovrić, predsjednik HUP-ove Udruge malih poduzetnika. U intervjuu pod naslovom "Dok USKOK i Odvjetništvo ne podignu optužnicu za neplaćanje, to neće prestati", iznio je da su se "neki dobavljači Agrokora žalili da su im rokovi plaćanja oko 200 dana".

Kutlin bijeg u Hercegovinu
Poduzetničku ideju iznio je i gradonačelnik Imotskog Ante Đuzel, koji traži od Vlade da odustane od gradnje u Šibeniku te da novu kaznionicu otvori u prostorima tekstilne tvornice Trimot, koju HFP prodaje za jednu kunu. "Trimot samo proizvodi gubitke i kamo sreće da je netko preuzme i organizira. Ovako godišnje država u njih ulaže 10 milijuna kuna, a gubici se gomilaju", pojasnio je Đuzel, dodajući kako bi otvaranjem kaznionice većina radnika Trimote mogla nastaviti s radom u kaznionici. Od početka svibnja, Poslovni dnevnik u suradnji s New York Timesom objavljuje zajednički prilog International Weekly na hrvatskom jeziku, kako bi čitatelji odahnuli od domaćih loših vijesti i informirali se i o globalnim događajima.

Hrvatskom se u to vrijeme još vuku repovi privatizacije 90-ih. Nakon niza sudskih postupaka, stigla je prva pravomoćna presuda protiv Miroslava Kutle. Za aferu Gradski podrum dobio je dvije godine i osam mjeseci zatvora, jer je sud zaključio da je njegova Globus grupa preuzela željenu tvrtku s fiktivnom dokumentacijom o navodnim potraživanjima. Pravda je opet zakasnila – dok je Općinski kazneni sud donio odluku o pritvoru, Kutle je već pobjegao u BiH. Obrana je dostavila dokumentaciju iz mostarske bolnice u kojoj stoji kako "pacijent ima problema sa srcem i mora mirovati te se sumnja da možda boluje od angine pectoris", no i kad je prizdravio nije se pojavio na sudu. "Zbog svog bogatog iskustva po sudnicama, među djeliteljima pravde Kutle je stekao glas majstora odugovlačenja postupka. Kada bi se on i pojavio, na ročište ne bi stigao netko od njegovih suokrivljenika ili bi odvjetnici bili spriječeni", piše tada Poslovni.

Paralelno dok mu se sudilo za 90-te, kad je bio nagrađivani menadžer, Kutle je stvarao novu, anonimnu, ali podjednako uspješnu karijeru. Kao  prikriveni vlasnik zagospodario je i tvornicom Kamensko, koju je njegova uprava 2010. otpravila u stečaj, s ukupnim dugom od 82,4 milijuna kuna. Dio zaposlenika Kamenskog nadao se da će ih stečaj osloboditi od prikrivenih vlasnika, no prevarili su se – na nekretnine njihove tvornice već su se ubilježile tvrtke iz Kutlinog poslovnoga kruga.

Početkom listopada, Poslovni otkriva kako je direktor Kamenskog Antun Crlenjak, Kutlin dugogodišnji čovjek od povjerenja, uoči stečaja kod javnog bilježnika sa sedmero razlučnih vjerovnika potpisao "sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninu", odnosno atraktivno zemljište tvornice u središtu grada.  Razlučni vjerovnici potraživali su 36,3 milijuna kuna, uvećanih za kamate, a nije bilo potpuno jasno kako su ti dugovi nastali. Među njima je bila Partner banka, odnosno Metroholding Bože Čule, koji je početkom 90-ih pomogao Kutli u širenju njegove Globus grupe. Najviše su potraživale tvrtke Davora Vlajčevića, potpredsjednika NO Globus grupe, kasnije proslavljenog u aferi Kobilje mlijeko. 

Svađa s Mađarima
A onda je razotkrivena Fimi-media, majka svih afera, u kojoj će mnogi uglednici nastradati. U rujnu je uhićen ravnatelj Carinske uprave Mladen Barišić, kako piše Poslovni, "čime je otvoren put istrazi eventualnog Barišićeva nalogodavca, bivšeg premijera Sanadera. Ona bi, navodno, pod lupu stavila i privatnu imovinu Sanadera i Barišića te stranačke financije u mandatu dok je Sanader bio šef HDZ-a, a Barišić rizničar". Bivši premijer naložio je Barišiću da direktore državnih tvrtki navede da posluju s Fimi-Medijom. O tome je DORH prikupio i iskaze direktora koji su bili na sastanku u Vladi 2007. kada je Sanader preporučio Barišića, a on posredovao u dobivanju preplaćenih poslova Fimi-Mediji. Dio novca koji je ta tvrtka dobila od državnih tvrtki uplaćivan je navodno u crni fond HDZ-a".

Svjedočenje vlasnice Fimi-Medie Nevenke Jurak Uskoku rezultiralo je uhićenjem dvaju bivših predsjednika Uprave HAC-a, Marija Crnjaka i Jurice Prskala, kao i člana Uprave za financije Josip Sapunar te bivšeg predsjednika uprave Autoceste Zagreb-Rijeka Zlatka Korpara.  Nakon što je njegov puč propao, lukavi Sanader je aktivirao saborski mandat, čime se zaštitio od  kaznenog progona. A sad je dobio dojavu kako će mu Sabor, na zahtjev Uskoka, skinuti imunitet. Vidjevši da se obruč oko njega steže, pobjegao je u Austriju. Hrvatsku je napustio preko  Bregana, a granični policajci u tom trenutku nisu imali nikakvu zakonsku osnovu da ga u tome spriječe.  "Uz dvije otvorene istrage u Hrvatskoj, afere Fimi-Media i slučaj HEP – Dioki, Sanaderu prijeti još nekoliko istražnih postupaka vezanih uz HEP, Inu, Podravku i HAC…

Ivan Mravak, bivši šef Uprave HEP-a, protiv kojeg se vode četiri postupka, tereti Sanadera i za nalog zbog kojeg je HEP oštećen za 600 milijuna kuna u poslu s TLM-om. Mladen Bajić rekao je da hrvatski organi imaju dokaze protiv Sanadera za ilegalno posredovanje u dobivanju zajma Hypo banke (navodni zajam Miroslavu Kutli uz proviziju Sanaderu). Slučaj Podravka također se povezuje s istragom Sanadera jer se mora riješiti pitanje zlouporaba položaja vezanih uz prevelika upravljačka prava koja je MOL dobio u Ini", piše Poslovni o počecima hrvatsko-mađarskog sukoba oko Ine.

Krajem godine Poslovni je kao jedan od pet najgorih događaja u 2010. naveo rat između Vlade i mađarskog MOL-a. "Izgledalo je benigno, a na kraju se izrodilo u jedan od strateških poslovnih događaja. Vlada i mađarski Mol imali su točno godinu dana da pregovaraju o novom režimu za plinsko poslovanje, koji se Vlada obvezala otkupiti od Ine. Budući da se u međuvremenu predomislila, MOL je potegao ugovorne argumente. Tako su umjesto partnerskog dogovora i suradnje suvlasnici Ine stigli na rub incidenta. Rezultat – privatnom ponudom za otkup slobodnih dionica Mol je krenuo po većinski paket u Ini, a Vlada neslužbeno podržala sve akcije koje bi ga u tome spriječile. Profitiralo je tržište kapitala, no postavlja se pitanje što će biti s Inom?", postavlja tada Poslovni pitanje na koje još nemamo odgovor.