1500 hrvatskih vina iz svih regija na jednom mjestu

Autor: Emina Šeremet , 20. studeni 2008. u 20:00

Hrvatska je konačno dobila mjesto koje okuplja sva vina Lijepe Naše na jednom mjestu i koja bi uskoro moglo postati atraktivnom vinskom destinacijom

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić otvorio je prošloga tjedna u Hrvatskom Leskovcu kuću hrvatskih vina. Na površini od 250 četvornih metara nudi se više od 1500 kvalitetnih i vrhunskih vina iz cijele Hrvatske. Vinoteka je podijeljena na četiri hrvatske vinske regije: istarsku, dalmatinsku, slavonsku i regiju središnje Hrvatske. Osim kupnje vina, vinoljupci će moći i kušati vina uz probrane autohtone hrvatske delicije tako da je enološka ponuda upotpunjena onom gastronomskom. U isto vrijeme s otvaranjem kuće vina, u izdanju Profila izašla je nova knjiga “Vina Hrvatske” autora Ante Krstulovića. Na gotovo enciklopedijski način, ali bez pretencioznosti kakvoj naginju enciklopedije, Krstulović je na 224 stranice dao sažet prikaz vina, vinorodnih regija i vinara Hrvatske. Knjiga je promovirana na nedavno završenom sajmu knjiga Interliber i sudeći prema prvim reakcijama naišla na vrlo dobar prijam. Vinske regije, vinari i vina Istre, Hrvatskog primorja, sjeverne, srednje i južne Dalmacije, Plešivice, Zagorja-Međumirja, Prigorja-Bilogore, Pokuplja, Moslavine, Slavonije i Podunavlja zastupljeni su u knjizi i ukratko opisani. Tek kad uzmete knjigu u ruke i počnete listati njezinim stranicama stječete dojam o golemom enološkom bogatstvu koje Hrvatska ima. Iako bez izravne veze s otvorenjem hrvatske kuće vina, ovo djelo kao da zaokružuje vinsku priču iz Hrvatskog Leskovca.

Istra
Početkom devedesetih Istra je doživjela veliki vinarski procvat, kojem je pridonio i razvoj turizma koji nije bio toliko opterećen ratnim stradanjima. Udruga istarskih vinara Vinistra postavila je pravila koje vinari moraju zadovoljiti da bi dobili oznaku IQ (Istrian quality) i tako sami ustoličili standarde kvalitete za koje će vam svaki istarski vinar kazati da su uvijek nešto viši nego što to postojeći zakoni predviđaju. I zaista, u samo nekoliko godina Istra se prometnula u respektabilnu vinsku regiju zahvaljujući marljivim istarskim vinogradarima s odličnim smislom za organizaciju i udruživanje kroz različite projekte poput “vinskih cesta” kojima nude svoja vina, ali i ostale domaće specijalitete. Krstulović u svojoj knjizi piše o uglednim istarskim vinarima: Coronici, Degrassiju, Pilatu, Kaboli, Kozloviću, Matoševiću i njihovim uspješnim vinskim brendovima: prije svega Malvaziji, zatim Gran teranu, Cabernet sauvignonu, Chardonnayu, Muškatu momjanskom, Albi…

Središnja Dalmacija
Obalno-otočni dio od Trogira do Konavala pravi je rezervat autohtonih sorti. Kralj je plavac (mali), sorta koja čak i u ovom najtoplijem i najsunčanijem dijelu hrvatske daje vrhunske rezultate samo na najboljim položajima. Iako je ovo područje prepoznatljivo po crnim vinima, uvelike je zastupljena i proizvodnja bijelih autohtonih sorti, poput Pošipa i Grka ili u posljednje vrijeme Malvazije dubrovačke. Autor je i tu napravio raspodjelu po regijama, pa su tako istaknute hvarske vinarije Duboković, Plančić, Plenković, PZ Svirče, Tomić, dok na Pelješcu caruju Skaramuča, Frano Miloš, PZ Dingač, Niko Bura s brojnim poznatim vinskim naslovima.

Slavonija
Na spomen Slavonije prva će, a i često i jedina asocijacija biti ravnica. To je ipak pogrešna predodžba jer je veliki dio Slavonije brežuljkast i pogodan za vinograde. Vinogorje Kutjevo, smješteno u Zlatnoj dolini zemljopisno je središte slavonskog vinogradarstva. U Slavoniji je graševina najvažnija sorta iako ne treba zaboraviti ni silvanac zeleni te crnu frankovku. Od autohtonih sorti vrijedno je spomenuti zelenac koji je revitaliziran u kutjevačkoj vinariji Krauthaker. Osim tog glasovitog proizvođača, autor ističe vinarije Enjingi, Zdjelarević, Kutjevo, Adžić i njihova uspješna vina. Hrvatska vinska scena kao da se posljednjih godinu dana počinje buditi. U medijima je sve više tema koje se bave vinima i vinogradarskom tematikom, organiziraju se vinski festivali. Sve je više poduzetnika, i to mladih ljudi koji se posvećuju vinskom biznisu. Potrošnja, doduše, nije na razini piva, ali stječe se dojam da su i hrvatski građani zainteresirani za kulturu pijenja vina. Kuća hrvatskih vina i ova vrijedna Krstulovićeva knjiga veliki su doprinos toj kulturi.

Komentirajte prvi

New Report

Close