Neizvjesnost oko dinamike rješavanja pandemije Covid-19 te mogući scenarij sporog izlazaka iz krize utjecat će i većim dijelom 2021. godine na poremećaje potražnje, ponude, trgovine, usluga i financija. Zatvaranje glavnih gospodarstva Europe koje je najavljeno za kraj 2020. i nadalje će stvarati pritisak na lance opskrbe. Petrokemija je tvrtka koja mora neizostavno poslovati na EU tržištu i u tom smislu prethodne procjene ukazuju da će za nas 2021. godina biti u znaku otežanih uvjeta poslovanja. Sektori poljoprivredne, prehrambene i vezane kemijske industrije pokazali su se vrlo otpornima na krizu, no dulje trajanje pritiska negativno će utjecati na volumen i dinamiku poslovanja tijekom sljedeće godine. Iako na ulaznoj strani oprezno procjenjujemo da ćemo i nadalje biti pod utjecajem povoljnih troškova glavnih sirovina (u našem slučaju plina), s obzirom na spori izlazak iz krize istodobno očekujemo i negativni utjecaj na cijene gotovih proizvoda. U operativnom smislu Petrokemija planira početkom 2021. glavni remont koji je zbog pandemije pomaknut s lipnja 2020. godine, što isto tako u ovim okolnostima predstavlja izazov upravljanja ljudskim resursima i ključnom opremom.
Povoljne cijene plina na svjetskom tržištu i provedene mjere restrukturiranja omogućile su nam snaženje naše financijske pozicije te smo time i značajno sposobniji planirati poslovanje za 2021. godinu. Želim istaknuti da je za Petrokemiju 2021. i godina strateških odluka u promišljanju dugoročnog razvoja, trenutak iskoraka prema pokretanju razvojnih projekata za sljedeće desetljeće. Ova kriza jasno je pokazala važnost i prednost sudjelovanja Hrvatske u europskim gospodarskim i društvenim tokovima. U tom kontekstu, kao jednu od ključnih prilika za našu tvrtku, ali i za domaće gospodarstvo, vidimo potencijal sredstava fondova koje RH može ostvariti kao članica EU. Navedena sredstva potrebno je prvenstveno usmjeriti u sektore koji imaju potencijal očuvanja kvalitetnih postojećih i stvaranja novih radnih mjesta i industrija temeljenih na održivoj ekonomiji, a posebno jačanju snažnije europske kompetitivnosti hrvatskog gospodarstva.
Kao najveću opasnost vidim novo odgađanje reforme javnog sektora i skretanje sredstava europskih fondova u neperspektivne projekte, što bi moglo utjecati na neželjeni dugoročni izlazak domaćeg gospodarstva iz poteškoća.
