Ovaj tjedan na hrvatskom tržištu namještaja i opreme za dom kreće nova runda žestoke utakmice u kojoj će ključne uloge imati dva najveća globalna igrača, Steinhoff International i švedska Ikea. Steinhoff je u Hrvatsku stigao 2011. preuzimanjem francuske Conforame, u čijem je portfelju bila Emmezeta s tri trgovine, da bi u prosincu 2013. kupio i austrijsku Kiku, a time i četiri njezine trgovine na ovom području. Danas raspolaže trima maloprodajnim objektima u Zagrebu te po jednim u Osijeku, Rijeci, Splitu i Slavonskom Brodu.

O problemima u maloprodaji na ovdašnjem tržištu i planovima Steinhoffa govori Slobodan Školnik, direktor za tržišta Hrvatske, Italije i Srbije.

Prelaskom u vlasništvo Steinhoffa u tržišnom konceptu Emmezete nije se promijenilo ništa, no kupnjom Kike situacija je radikalno promijenjena. Asortiman u dvije zagrebačke trgovine rasprodan je, a objekt u susjedstvu Ikee prvi je potpuno redizajniran i sutra kupcima otvara vrata, što čeka ostale lokacije?

Steinhoffov djeluje kroz velik broj lokalno ili regionalno prisutnih brendova i uspješne operacije ne rebrandira. Sve bivše poslovnice Kike u Hrvatskoj postupno će biti zamijenjene Emmezetom. 

Prihod Emmezete lani je iznosio 396 milijuna kuna i 13 milijuna dobiti, dok je Kika ostvarila 253 milijuna uz gubitak od 56 milijuna. I to je bio uteg za gašenje Kike.

Integracijom smo udvostručili prostor na gotovo 60 tisuća četvornih metara. I prihod će nam, nadam se, slično rasti. Lokacije Kike na Jankomiru i Žitnjaku posljednje su top destinacije u Zagrebu, nema više tako dobrih pozicija. Kupci će se uvjeriti da se u novootvorenom objektu po izloženom asortimanu gotovo ne vidi razlika, odnosno da nema Kike već je tu Emmezeta, osim što su cijene prepolovljene. Austrijsko tržište jedno je od per capita najjačih u Europi, traži visoku kvalitetu i podnosi visoke cijene. Stoga asortiman Kike, za razliku od Hrvatske, tamo ima kupce.

Konkurencija je u niskom startu, predviđa se kako će do proljeća iduće godine u promjeru 100 kilometara zbog Ikee nestati mnogi i proizvođači i trgovci namještaja i pokućstva.

Već su me neki pitali jesmo li računali koliko će nam tržišnog udjela oteti Ikea, ja svima tvrdim: uzet ćemo mi više njima. Na tržištu će biti lomova, to je nesporno, prvo će nastradati mali trgovci, potom i proizvođači namještaja.

Koliko je izgledna opcija da Steinhoff sada dobavljače potraži i među hrvatskim proizvođačima?

Emmezeta i danas ima nekoliko domaćih proizvođača u asortimanu. Ne čine, na žalost, značajan udio. Moramo biti svjesni realnosti, jedna Poljska je megaigrač u proizvodnji namještaja i u segmentu “value for money” hrvatske tvrtke teško mogu konkurirati. No, Steinhoff je otvoren i pruža mogućnost svima koji imaju što pokazati da se prezentiraju i plasiraju svoju robu kroz Steinhoffova prodajna mjesta. Otkako sam predsjednik Uprave Conforame u Italiji nije me nazvao nijedan domaći proizvođač, da ne spominjem HGK ili tzv. poslovnu diplomaciju, oni valjda ne čitaju novine, pa i ne znaju da netko iz hrvatske upravlja velikim lancem za uređenje doma u Italiji. Za razliku od naših, iz Srbije su me već prvi mjesec nazvali i tražili razgovor.

S obzirom na iskustva koja ste stekli u međunarodnom koncernu, ali i s domaće razine, ima li naša drvna industrija budućnost?

Biznis namještaja u Hrvatskoj još je mali, nerazvijen. Drvna industrija ukupno godišnje izveze za oko milijardu dolara, no nitko joj ne pomaže. Imamo golem potencijal u drvnoj sirovini vrhunske kakvoće, to je jedino što imamo, a nitko se o tome ne skrbi. O turizmu se brinu svi ministri u Vladi, o drvnoj industriji ni resorni, podijeljena je između poljoprivrede i gospodarstva. U Austriji svako selo ima neki pogon za obradu drva, to generira zaposlenost, što je veliki problem i naših ruralnih prostora. Stručnu javnost treba senzibilizirati da se uključi.

Spočitava se da nemamo dizajn, moderna postrojenja, obrazovani kadar…   

Da, stalno se ističe kako ne znamo napraviti izvozni proizvod. Pogledajte što smo mi u Emmezeti napravili. Sve je rezultat i plod isključivo hrvatske pameti. Razvili smo koncept koji uspješno posluje već desetak godina. To su prepoznali u koncernu i povjerili nam talijansko tržište, koje je europski lider i trendseter u namještaju i opremi za dom. Doveli su Hrvate da vode lanac od 15 trgovina. Znači, može se.

Ima li gotovih projekata za daljnji razvoj na lokalnoj razini, u regiji?

Prva obveza je završiti rebrendiranje svih objekata Kike, a od novih lokacija ona u Zadru je najizglednija. Regija će pričekati bolja vremena.

Gotovo godinu dana paralelno vodite poslovanje kompanije Conforama na hrvatskom i talijanskom tržištu, ima li sličnosti?

Ne može se govoriti o sličnostima između talijanskog i hrvatskog tržišta. Tek kad počenete raditi na nekom od tih megatržišta, talijansko tržište namještaja i opreme za kuću je veliko koliko i čitav hrvatski GDP, uvidite kolike su mogućnosti. Talijanski potrošač ima tri puta veću kupovnu moć od hrvatskog. Teško mi je reći koji su kupci probirljiviji, ali je lakše reći da je jedno veliko tržište kao talijansko jače segmentirano i podijeljeno na viši i niži segment, iako je danas demokratizacija dizaja i kvalitete globalni trend.

Ikei cesta, a Lučko?

Ikea je navodno, dobila više bonusa nego mnogi investitori. Odobrena je prenamjena 42 ha poljoprivrednog zemljišta, izmještene su naplatne kućice na autocesti i izgrađeno novo čvorište iako je znatno smanjila najavljene projekte.

Smatram da svi igrači trebaju igrati prema istim pravilima i da se nikome ne treba pogodovati. Izmještanje naplatnih kućica i gradnja novog čvorišta stajali su navodno 135 milijuna kuna, a Šveđani su platili 100 milijuna. Pitam se što su Zagreb i HAC dobili trošenjem 35 milijuna kuna poreznih obveznika, dok su istodobno u Lučkom godinama svakodnevno kilometarske kolone, što je velik problem i brojnim poduzetnicima.