S obustavom isporuke električne energije i posljedičnim gašenjem proizvodnje u pećima koje po svemu sudeći nisu ispražnjene od metala praktički su obezvrijeđeni vlasnički udjeli u mostarskom Aluminiju Vlade Federacije BiH i malih dionilčara od po 44% te 12% RH. Stečaj je čini se najzglednija opcija, iako sudeći prema zadnjim reakcijama tamošnje Vlade rješenje se vidi i u smjeru nastavka pregovora s mogućim strateškim partnerima. Prema našim informacijama, uz potvrđeni interes dva potencijalna strateška investitora s kojima su razgovori vođeni do samog gašenja proizvodnje – švicarskog Glencorea i ulagača iz Emirata, postoji i treće pismo namjere potencijalnog investitora čije ime još nije otkriveno. Nepoznanice se vezuju i uz određenje oko gašenja proizvodnja zbog utjecaja na moguće ulagače, dok su s druge strane stvari jasne u pogledu aktivnosti koje se tiču stečaja temeljem zakonskih pretpostavki. Na tome već djeluje Uprava tvrtke.

“Akumulirani gubici premašuju temeljni kapital pa ćemo u sljedećih nekoliko dana na Općinski sud u Mostaru predati prijedlog za otvaranje stečaja Aluminija”, izjavio je direktor Dražen Pandža. U telefonskom razgovoru za Poslovni dnevnik on je potvrdio završne aktivnosti i na procjeni nastale štete. Kako stvari stoje, mjerit će se u desecima milijuna eura. “Unatoč upozorenjima, scenarijima i prijedlozima rješenja vlasnicima s naše strane moram reći da nismo bili ozbiljno shvaćeni”, navodi Pandža. Dodaje da je nakon gašenja proizvodnje vrijeme za spas tvrtke prošlo, a kaže da su radnici jedini razlog zašto je Uprava još u Aluminiju. Njihov rad, tehničko i stručno znanje drži da je najveće bogatstvo kompanije te apelira za pomoć za 900 obitelji. Čini se i da u slučaju stečaja najbolje rješenje može biti prodaja imovine radi pokretanja proizvodnje, ali uz uvjete. Prvi je ulaganje u obnovu elektrolize, a kako bi za godinu dana Aluminij mogao početi funkcionirati. Ključna je i regulacija cijene električne energije tako da nije vezana uz tržište. Osnovni problem ovog najvećeg BIH izvoznika (blizu 200 mil. eura) je upravo cijena struje od 75 eura po megavatsatu, za razliku od npr. čeličane koje plaća bitno niže.