Kada bi upravljanje kompanijama bilo sportska disciplina, za izvršne bi se direktore angažiralo sportaše, a kapacitet za ispunjavanje poslovnih ambicija prvo bi se testirao na sportskom terenu. Tko preživi, mogao bi se uspinjati korporativnim ljestvicama. Na sreću mnogih uspješnih poslovnih lidera bazen za njihovo kadroviranje mnogo je širi od sportskih terena, no sport je uvijek bio i ostaje nepresušan izvor uvijek novih spoznaja za izvršne direktore.
Naoko je možda opravdano pitati se što je tu novo jer od sportaša poslovni lideri uče razne lekcije još otkad su sport i biznis izumljeni. No analitičari konzultantske tvrtke McKinsey u nedavnoj studiji ističu kako ljubitelji sporta vole uspoređivati današnje sportaše sa sportskim legendama iz prošlosti, a ta usporedba jasno kaže da je današnja generacija sportaša po rezultatima neupitno bolja od one prije samo 25 godina.
Stoga, nije samo pitanje što izvršni direktori mogu naučiti od sportaša nego što mogu naučiti iz toga što svaka nova sportska generacija postiže bolje rezultate. I od izvršnih se direktora očekuje da nadmašuju svoje prethodnike.
Adrian Ježina, predsjednik Uprave Telemacha, inženjer elektrotehnike i hrvatski vaterpolski prvak kratko kaže: “U sportu i biznisu igra se na pobjedu – uz jasne ciljeve i dobru strategiju”.
Mladen Veber, predsjednik uprave Mlinara, bivši dugogodišnji predsjednik košarkaškog kluba Cedevita tumači: “Za oboje vam treba natjecateljski duh uz postavljanje pred sebe i tim jasnih i ambicioznih ciljeva”. Kao da su naši sugovornici na ovu temu bili u dosluhu, iako smo s njima razgovarali odvojeno, u prvim rečenicama u kojima spajaju sport s biznisom obojica kažu: “Uspjeh, odnosno rezultati ne dolaze preko noći niti sami od sebe”.
“Potrebno je puno učenja i ulaganja u sebe”, kaže Veber, a Ježina dodaje: “Godine ulaganja, truda, puno malih pobjeda i naučenog iz poraza potrebno je da biste na kraju bili najbolji”.
Konzultanti McKinseyja u svojem su friškom istraživanju zaključili da poslovni lideri imaju mnogo toga što mogu naučiti iz napretka koji su današnji sportaši ostvarili u odnosu na one od prije 25 godina. Poslovno se igralište, tumače promijenilo i osim što izvršni direktori rade figurativno rečeno sedam dana u tjednu po 24 sata na dan, njihova je odgovornost rješavanje “stalno promjenjivog niza problema i prijetnji, često s nepotpunim informacijama i pod stalnim nadzorom”. Uz suradnju s raznim dionicima od kojih svaki ima svoje prioritete i zaposlenici postaju sve zahtjevniji, a tehnologija se mijenja nevjerojatnom brzinom dok se svaka greška strogo sudi posebno putem društvenih mreža. U McKinseyju su izdvojili pet praksi liderstva vrhunskih sportaša koje poslovni lideri mogu prilagoditi svojem radu. Prva je svrhovito korištenje vlastitog vremena. Potrebno je, kažu u McKinseyju “maksimizirati učinak po minuti”, a to znači fokusirati se na ono što samo oni mogu obaviti i čime stvaraju uvjete za vrhunske performanse u ključnim trenucima. Savjet se svodi na delegiranje poslova drugima, ali i na vještinu odjeljivanja briga, jer ne spada svaka u svaki sastanak.
“Upravljanje vremenom nije samo stvar rasporeda već treba prepoznati da su neki trenuci jednostavno važniji od drugih”, kažu u McKinseyju tumačeći da sportaši i izvršni direktori uspijevaju kada najbolje iskoriste ključne točke preokreta. Primjerice, Roger Federer je više od 20 puta pobijedio u meču unatoč tome što je osvojio manje poena, no osvojio je poene koji su najviše značili. Ježina i Veber ističu važnost tima koja se najbolje uči u sportu.
“Kao što u sportu svaka pozicija na terenu nosi drugačije odgovornosti, tako i u biznisu svakom zaposleniku mora biti jasna njegova uloga i kako se ona uklapa u širu sliku”, kaže Ježina o sportskoj organizaciju u poslovnom okruženju, dok Veber tumači kako je za svaki tim važno da bude sastavljen od ljudi različitih osobnosti i vještina koji će jedni druge inspirirati, motivirati, ali preispitivati.
“Pogreška je kada u biznisu ljudi traže suradnike iste ili slične sebi, jer upravo različitosti i drugačiji pogledi na isti cilj uvijek potiču na dodatna razmišljanja i unapređenja, a to je identično i u sportu”, kaže Veber.
Ježina pa kaže da je u svakom timu važan svaki pojedinac. “Dobar lider zna iskoristiti individualne snage i usmjeriti ih prema zajedničkom uspjehu, zna motivirati svoju ekipu i potaknuti ih da daju svoj maksimum. Pravim upravljanjem čak i od prosječnog tima možete učiniti nadprosječnu silu”, kaže Ježina.
Druga lekcija iz sporta za biznis prema McKinseyju je usavršavanje umjetnosti oporavka. Oporavak se tumači kao ključni dio sportske pripreme. Tako je Mark Tuitret, nizozemski olimpijski prvak u brzom klizanju za McKinsey rekao da je u svojim ranim 20 tima previše trenirao, što ga je potpuno iscrpilo, pa je naučio da iako zvuči paradoksalno, prekid treninga zadnjeg dana prije velikog natjecanja može poboljšati performanse. Prevodeći to na poslovni jezik, u McKinseyju tumače kako su za izdržljivost na poziciji izvršnog direktora važne aktivnosti izvan posla poput vježbanja, glazbe i meditacije.
“Bez sustavnog pristupa oporavku, lideri jednostavno neće imati mentalne i duhovne resurse koji su im potrebni barem ne dugoročno”, kažu u McKinseyju. “Sve je to na kraju maraton, a ne sprint”, kaže Ježina dok McKinseyjeva studija upozorava da sprint u biznisu vodi u izgaranje. Veber pak ističe da mu je sport pomogao u stjecanju radnih navika, ali da je smislu oporavka istovremeno i “dobrodošao ispušni ventil od poslovnih obveza i tema”.
Treća lekcija iz sporta za biznis prema uratku McKinseyjevih konzultanata je kontinuirano učenje. Konzultanti su, kako su istaknuli, promatrajući najuspješnije lidere zaključili da se upravo oni nikada ne smatraju najinformiranijim stručnjacima ili najpametnijim osobama u prostoriji. “Umjesto toga, duboko su znatiželjni, strastveni čitatelji i voljni učiti iz drugih disciplina, industrija, pa čak i od konkurenata i traže vrhunske stručnjake kako bi popunili svoje praznine u znanju”, kažu u McKinseyju te citiraju Satya Nadellu, CEO-a Microsofta koji kaže: “Onaj koji želi učiti postiže više od onoga koji misli da sve zna”.
Četvrta sportska lekcija za izvršne direktore je da treba prigrliti podatke i analitiku. U McKinseyju sugeriraju da bi utrke Formule 1 mogle biti ultimativni timski sport jer stotine ljudi rade kako bi jedan vozač a time i tim uspio. “Najbolji izvršni direktori neprestano povećavaju svoje znanje o podacima i analitici, kao i znanje svojih timova”, kaže studija u kojoj je peta lekcija iz sporta za poslovne lidere prilagodljivost i otpornost. Pozivajući se na Muhammeda Alija i njegovu poruku “ne gubiš kad te sruše, gubiš ako ostaneš dolje”, u McKinseyju tumače kako moderni izvršni direktori moraju pokazivati sličnu otpornost kako bi upravljali globalnim krizama i brzo promjenjivim tržišnim uvjetima.
“Debela koža je preduvjet za posao”, kažu konzultanti, te podsjećaju da je otpornost na ključno mjesto upravljanja u kompaniji postavio Jensen Huang, osnivač i CEO Nvidije, proizvođača čipova i jedne od najvrjednijih američkih kompanija na svijetu. Huang je rekao: “Ljudi s vrlo visokim očekivanjima imaju vrlo nisku otpornost, a nažalost, otpornost je ključ uspjeha. Ne znam kako da vas tome naučim, osim da se nadam da ćete iskusiti patnju”.
Razmatrajući što ipak razdvaja sport i biznis, Ježina kaže da su u sportu rezultati prilično opipljivi jer se pobjeđuje u utakmici, osvaja se prvenstvo, obaraju se rekordi, dok je u biznisu rezultat ipak ponešto kompleksniji i dugoročniji. Veber pak ističe kako karijera profesionalnih sportaša traje bitno kraće od poslovne karijere, što znači da sportaši imaju manje vremena da postignu vrhunske rezultate od ljudi u biznisu, pa tu do izražaja dolazi strpljivost. A što predsjedniku Uprave Telemacha Ježini i predsjedniku uprave Mlinara Veberu znači bavljenje sportom u životopisu kandidata koji kod njih traže posao? Ježina kaže da mu to govori da kandidat za posao ima sklonost timskom radu, odgovornost i upornost, a ako su uz sport uspjeli i studirati, tada su uporni, organizirani i spremni se žrtvovati da bi došli do cilja. Veber pak naglašava kako je bavljenje sportom u životopisu važna stavka, ali on voli provjeriti je li to samo tamo piše ili kandidat za posao zaista živi i nosi vrijednosti koje ozbiljno bavljenje sportom podrazumijeva.
