Iako je srpska vlada od 2006. godine vlada uložila 252,3 milijuna eura kako bi subvencijama potaknula ulagače da otvore tvrtke u Srbiji, čak 100 kompanija je odustalo od takve ponude, dok ih je 13 nakon što su uzeli poticaje vratilo novac i povuklo se iz zemlje.

Od tvrtki koje su dobile subvenciju, a nisu počele proizvodnju, vlada je kroz bankarska jamstva uspjela naplatiti 6,1 milijuna eura. Najviše, polovicu ukupnih sredstava, naplaćeno je od britanske kompanije Zamber, koja je odustala od gradnje tvornice za proizvodnju odjeće.

Zamber je dobio tri milijuna eura, ali se pokazalo kako njegovo ulaganje nije isplativo, pa je kompanija odustala od poslovanja u Srbiji jer je u svojoj tvornici trebala zaposliti tri tisuće ljudi, koji su ostali bez posla nakon gašenja nekoliko tvrtki u Vranju. Pokazalo se kako proizvodnja ne bi mogla izdržati toliki broj radnika, iako su njihove plaće bile manje od 200 eura.

Do 10.000 eura po radniku

Poput Zambera novac su u srpski proračun vratili su njemački Reum, a tako su postupili Subex, Medaki, Jugovoće, Drvopromet i još sedam drugih tvrtki. Razlozi su višestruki, a mogli bi se svesti na ocjenu kako su Uprave tih tvrtki zaključile kako je ulaganje njihovog kapitala dugoročno neisplativo pa su se povukli prije nego su započeli posao. Takve su odluke donesene nakon što se pokazalo kako nije moguće ispuniti preuzete obvezu o broju zaposlenih radnika. Upravo to je bio glavni motiv vlade za davanje subvencija jer je nezaposlenost, koja je dosegla stopu od 27 posto radno sposobnog stanovništva, najveći ekonomski problem zemlje. Procjenjuje se da je bez posla gotovo milijun ljudi.

Ipak, mnogo je veći broj tvrtki koje su prihvatile subvenciju i osnovale poduzeća, koja uspješno posluju. Vlada je za svako novo otvoreno radno mjesto odobravala poticaj od dvije do 10 tisuća eura, ovisno o tome grade li kompanije proizvodne kapacitete u razvijenim ili nerazvijenim dijelovima zemlje. Najveće poticaje dobila je talijanska tvrtka Benetton koja je u Nišu zaposlila dvije tisuće radnika i uložila 42 milijuna eura. Vlada je Benettonu kroz poticaje isplatila 18 milijuna eura.

Politički poticaji

S politikom poticaja pokrenuta su ulaganja u 222 projekta i kada budu dovršena u novim pogonima će posao naći 44.000 ljudi. To je, u uspredbi s brojem nezaposlenih, kap vode u moru, pa politika subvencija ima dosta protivnika u stručnim krugovima, tim prije što postoji dvojba kako se subvencije prvenstveno daju tvrtkama koje osnivaju poduzeća u krajevima u kojima političke stanke obnašaju lokalnu vlast. Najčešće se na udaru kritike nalazi Mlađan Dinkić, lider stranke Ujedinjeni regioni Srbije i ministar gospodarstva i financija. Njemu je lokalna vlast Valjeva zamjerila da je, dajući veću subvenciju Gorenju, ako otvori tvorincu za proizvodnju perilica u Zaječaru, zakinuo taj grad za jedno novo poduzeće. Sličnih primjera bilo je više, a posljednja subvencija od 15 milijuna eura, odobrena Fiatu izazvala je nezadovljstvo kod uvoznika automobila.

Nedostaci

Nelojalna konkurencija

Uvoznici automobila su se požalili EK da je Srbija subvencijama Fiatu omogućila nelojalnu konkurencija na tržištu. Naime, Fiat je zahvaljujući toj pomoći smanjio cijenu modela 500L za 3000 eura pa je postao najprodavaniji automobil u Srbiji. Prije poticaja, u šest mjeseci kupljeno manje od 10 tih automobila.