Ovih se dana navršava godina otkako je s radom započeo Prosperus Growth, jedan od triju domaćih fondova rizičnog kapitala s fokusom na male i srednje kapitalizirane tvrtke iz kišobrana Hrvatskog programa za ulaganja i rast (CROGIP) EIF-a i HBOR-a. Za razliku od neslavne epizode FGS-ova, sada je u priči europski novac, ali i nadzor. Nedavno je Prosperus uložio u IT tvrtku Neos, a do kraja ove godine najavljuju još jednu investiciju.

“Mislim da u Hrvatskoj postoji veliki broj firmi koje ne vidimo. To je floskula koja se često ponavlja, ali je istinita. Gledamo tvrtke sa 60 do 70 zaposlenika, koje stvaraju otprilike stotinu milijuna kuna prihoda i 15 milijuna kuna EBITDA-e – i nitko ih na tržištu ne percipira. Dajte im dodatnog kapitala, što mi kroz fond možemo, i one sigurno mogu razmišljati o akviziciji, primjerice, u Sloveniji ili Srbiji. Želimo stvoriti regionalne lidere i mislimo da za to stvarno ima prilike”, kaže Poslovnom dnevniku investicijski direktor u Prosperus Investu Vanja Vlak, kojem je u opisu radnog mjesta ‘češljanje’ tržišta za prilikama.

Nedavno je Prosperus uložio u Neos. O kakvoj je akviziciji riječ?

Neos je naša druga investicija u IT sektor, nakon SV Groupa. Tvrtku su osnovala tri poduzetnika iz Zagreba 2002., a danas zapošljavaju oko 85 djelatnika i bave se pružanjem visokotehnoloških rješenja vezanih uz ‘cloud’, sistem infrastrukturu, business intelligence i ‘rapid application development’. Mi smo uložili u većinski paket od 51 posto, a osnivači su nam ostali partneri s kojima dalje gradimo Neos.

Kako ste došli do njih?

Međusobni kontakt, rekao bih, traje oko tri-četiri godine, naši partneri su bili u kontaktu s njima. Kada smo pokretali Prosperus Growth, Neos je bio prva investicija koju smo pikirali jer je to jedna od boljih firmi u tom dijelu IT sektora. Ono što je nama jako zanimljivo jest da suvlasnici, ujedno i menadžment, dijele zajedničku viziju kao i mi – želimo da Neos postane tržišni i regionalni lider u svojoj niši. Osim Hrvatske, prisutni su u regiji, Bliskom istoku, a otvaraju i nova tržišta.

Tko su im klijenti?

Neos je primarno Oracle partner te posluju s nizom financijskih institucija koje imaju Oracleova rješenja, što uključuje Zagrebačku banku, OTP banku. U regiji su usmjereni uglavnom na rješenja fiskalizacije. Ono što želimo s njima razvijati su rješenja u ‘cloud’ menadžmentu i općenito ‘cloud’ infrastrukturu budući da tu vidimo mogućnost iskoraka u Europu i globalno. Gledamo i druge sektore, no u konkretnom slučaju IT-ja su nam posebno zanimljive kompanije koje razvijaju svoja rješenja. Smatramo da je to područje u kojemu možemo ostvariti višekratni rast.

Koliko ste uložili u Neos?

To vam ne mogu u ovom trenu točno otkriti. Naš fond je na razini 59 milijuna eura s prosječnim ciljanim iznosom investicija između 5 i 10 milijuna eura. U trenutku kad okončamo transakciju u planirane dvije do tri godine, tada ćemo izaći s točnim brojkama. Prosperus Growth ima trajanje 10 godina, s periodom ulaganja tri do pet godina, no moguće je da se rok malo produži ovisno o okolnostima.

Koliko je od 59 milijuna eura kapitala uložio EIB s HBOR-om, a koliko je privatnog novca?

EIB i HBOR uložili su gotovo 50 posto, ostatak čine institucionalni investitori, prije svega mirovinski fondovi. Nakon prvog prikupljanja kapitala dosegnuli smo 50 milijuna eura i nedavno smo završili drugi krug u kojem smo kapital podigli za devet milijuna eura. Iznad te razine ne bismo išli s obzirom na tržište i naš tim, to nam je optimalno. Važno nam je da smo u drugom krugu privukli i privatne investitore, dio je i malih ulagača. Vrlo nam je bitno da smo uspjeli da nam ulagatelji u FGS i sad uđu u fond jer je to pokazatelj da znamo što radimo. Meni osobno, a vjerujem i mojim kolegama, cilj je da u budućnosti pokrenemo neki novi fond.

Kad prikupljate kapital, koliki prinos obećavate investitorima? U banci se ne može dobiti gotovo nikakva kamata na štednju, nekretnine su prenapuhane…

Ne gledamo na stvar u smislu godišnjih prinosa, nama je cilj stvoriti tržišne lidere u pojedinoj niši. Ako se to zaista dogodi, ostvareni prinos će biti značajan. Ne kažemo investitorima da im obećajemo 15 posto već kažemo da želimo u IT-ju (mi to zovemo Prosperus Technology Group) napraviti lidera u svome segmentu. U dvije tvrtke u koje smo investirali sada smo na oko 100 milijuna kuna prihoda i 20 milijuna kuna EBITDA-e i te rezultate želimo u naredne 2-3 godine povećati tri puta. Kada se to dogodi tada će i prinosi biti veliki.

Koji su vam sektori zanimljivi za ulaganja?

Ne gledamo samo IT te nismo ograničeni na sektore već gledamo različite tvrtke. Je li to turizam, logistika, e-commerce ili nešto treće, nije nam toliko važno koliko je to da prepoznamo kompaniju s konsolidacijskim potencijalom na tržištu. Rast kompanija gledamo iz dvije perspektive, organsku i kroz akvizicije. Ne možete očekivati da će jedna firma u pet godina narasti tri do četiri puta, no spojite li ih dvije ili tri, tada možete ostvariti višekratni rast.

Vrlo ste optimistični, no moram reći da se kod nas puno debate vodi oko toga ima li uopće potencijala za rast kakav vi priželjkujete. Kritičari kažu da smo previše fokusirani na turizam, da smo se naučili na život od rente, da inicijative i inovativnosti nema puno…

Optimističan sam, ne slažem se s takvim ocjenama. Mislim da u Hrvatskoj postoji veliki broj firmi koje ne vidimo. Volimo pričati o Infobipu, Rimcu, M+Grupi, no ima drugih. Primjerice, netko poput iCata tko radi električne brodove. Zašto neki fond ne bi uložio u tako nešto, pomogao da dođe na višu razinu da potom u tvrtku uđe PE fond?

Vas ne zanimaju tvrtke u problemima?

CROGIP program ne podrazumijeva restrukturiranja i spašavanje tvrtki u problemima. Usmjereni smo na kvalitetne tvrtke s dobrim menadžmenom i vlasnicima. Bitno nam je da dijele ideju i viziju širenja. Uostalom, tvrtke to i očekuju od nas, da im pomognemo otvoriti nova tržišta kroz financiranje, preuzimanja i spajanja. Trenutačno razmatramo nekoliko ulaganja, uskoro bismo trebali zatvoriti i treću investiciju tvrtke koja je već sada globalni lider u svom segmentu, ali ne mogu reći ime. U toj transakciji kompaniju ćemo dokapitalizirati isključivo vođeni željom da ona akvizira globalne kompanije jer želimo ojačati njihovu poziciju na globalnom tržištu.

Tu također ulazite s većinskim udjelom?

Da, nama je uvijek cilj ući s većinskim udjelom da zajedno razvijamo biznis, tako to i komuniciramo prema našim udjelničarima. Osim u iznimnom slučaju, da imamo tendenciju stjecanja kontrolnog paketa.

Koliko su lokalni poduzetnici, netko tko je podigao firmu od nule do šezdesetak zaposlenika, uopće s vama spremni sjesti za stol? Neki kažu: “Ja sam se namučio da bi mi sada drugi krojili pravila i postavljali zahtjeve…”

Priču treba gledati generacijski. U Hrvatskoj tržišno gospodarstvo imamo 30 godina, jedan dio ljudi je u zalasku karijere, pitanje je imaju li nasljednika. Oni koji nemaju su možda spremni prodati 100 posto svoje firme pa tu ima prilika za PE fondove. Druga grupa je mlađa generacija u kojoj su ponešto educiraniji oko fondova i ne gledaju ih kao na nekoga tko bi im nešto uzeo već kao nekoga tko im može pomoći u budućem rastu. To su suvlasnici koje mi tražimo. Siguran sam da ih ima, da mogu prepoznati da dodatnim kapitalom (koji nije vezan isključivo uz banku) mogu značajno unaprijediti poslovanje.

Jeste li (i zašto) vi bolje rješenje od banke?

Nismo bolje već drugačije. Za razliku od banke, u našem slučaju nemate pritiska na “cashflow” i nemate obaveze servisirati banku 5-10 godina. Mi preuzimamo veći rizik nego banka, zato se i zovemo se fond rizičnog kapitala jer zajedno riskiramo da s vama izađemo iz biznisa za 5 ili 6 godina. Mi smo vjerojatno puno zainteresiraniji za vaš uspjeh od banke jer ona gleda iz perspektive povrata svog novca. Tu je i činjenica da su moji partneri iz Prosperusa uložili vlastita sredstva u fond. Naravno, ako je nekom poduzetniku jednostavnije rješenje za financiranje banka, i to je legitimno. Banke su nam partneri, a ne konkurencija. Mi možemo i olakšati bankarsko financiranje jer tvrtkama donosimo kapital, koji povećava i mogućnosti kreditiranja, jer su kompanijama s većim kapitalom dostupniji i drugi izvori financiranja.

Tko su vam idealni partneri pri izlasku iz investicija jednog dana?

Jedan je IPO, izlazak na burzu koji može donijeti i dodatni efekt na tržište kapitala. Drugo su svjetski PE fondovi koji traže veće investicije kojima isporučujemo značajni konsolidirani paket. I konačno, smjer kojim bismo najviše voljeli ići, su strateški industrijski igrači. Drugačije ćete razgovarati s velikim strateškim igračem, primjerice Assecom u slučaju IT-ja, ako imate kompaniju od 60-ak milijuna kuna prihoda ili 250 milijuna kuna. Napravite li kvalitetnu priču, strateški igrač imat će interesa razvijati ju dalje.

Koliko s obzirom na kapital i prosječnu vrijednost ulaganja, planirate transakcija?

Desetak investicija, možda dvanaestak. Od ove dvije koje smo odradili, jedna je u tom rasponu od 5 do 10 milijuna, druga nešto manja. Rekao bih da će ih indirektno biti i više jer ćemo nastojati da u akviziranim kompanijama potičemo daljnje kupnje.

Spomenuli ste fondove za gospodarsku suradnju koji generalno imaju prilično negativnu reputaciju, nije manjkalo ni afera, a rezultati su upitni. U čemu je razlika nove generacije fondova?

Ponosni smo da se iza Prosperusa ne povlače repovi. Vjerujem da smo tri komponente koje je program FGS-ova zamislio i ostvarili. Prinos od početka rada je u pozitivan: u fondu FGS 1 upravo izlazimo iz investicije u Vodoskok i vjerujem da će tada povrat biti u plusu. Drugo, pomoć razvoju gospodarstva, da osigura veći broj zaposlenih. Iz perspektive najznačajnijeg ulaganja u Dalmacija hotele (HTP Korčula i HTP Orebić) upravo smo to postigli. Dvije turističke tvrtke u predstečaju smo restrukturirali i podigli kategorizaciju na četiri zvjezdice, zadržali i još zaposlili djelatnike te kompaniju prodali strateškom investitoru za dobar povrat. Da se nije dogodio Covid-19, bio bi i značajniji. I treće, bez obzira na to kakvi su FGS-ovi bili ili nisu bili, činjenica je da je to bio početak ‘private equityja’ u Hrvatskoj. U fondu FGS 2, koji smo preuzeli 2018., smo u procesu traženja strateškog partnera za hotel Plat u Dubrovniku. Vjerujem da ćemo izaći u narednih godinu dana, a s obzirom na interes vjerujem da to može biti s jako dobrim povratom. Tek kada svi izađu iz investicija moći će se podvući crta i utvrditi konačni efekt FGS-ova. Kao i u svakoj pionirskoj priči, FGS-ovi su preboljeli ‘dječje bolesti’ za cijelo hrvatsko tržište kapitala, ali u konačnici je to za nas iz više razloga bila pozitivna priča.

Sada su u priči i mirovinski fondovi

Posebno nam je važno da su tu i mirovinski fondovi koji time mogu dati dodatnu dimenziju pozitivnog utjecaja na gospodarstvo. Oni ne mogu ulagati u kompaniju koja nije na burzi, no mogu u regulirani PE fond te posredno u SME segment.

EIF-ovi fondovi su druga faza razvoja private equityja u Hrvatskoj, domaći menadžeri upravljaju fondovima uz savjetničke odbore putem kojih EIF i HBOR nadziru rad. Razlika u odnosu na FGS-ove je i u tome da mi kao upravitelji imamo nešto više manevarskog prostora, iako vam jamčim da se Prosperus i u ranijoj FGS priči rukovodio isključivo profesionalnim kriterijima, interesima ulagatelja, tvrtki iz portfelja i zajednica u kojima su ulaganja izvršena, što smo i dokazali konačnim rezultatima naših dvaju FGS-ova.