Mostarski Aluminij objavio je na svojoj web stranici zanimljivo priopćenje pod naslovom 'Vlado Čović ciljano laže – Šibenski TLM duguje Aluminiju vrtoglavih pet milijuna eura', koje prenosimo u cijelosti i bez izmjena.

"Aluminij upućuje srdačne čestitke većinskomu vlasniku Zagreb Montaže i suvlasniku šibenskoga TLM-a Vladi Čoviću, u povodu kupnje većinskoga paketa dionica Dalekovoda, iskreno se radujući uspjehu i rastu svakoga gospodarskog subjekta, napose u ovim kriznim godinama. No, bili bismo još radosniji da je spomenuti gosp. Čović, tijekom jučerašnjega javnog istupa, ostao pri svojoj tvrdnji kako ga zanima samo posao, s obzirom na činjenicu da se ipak odlučio sam demantirati i upustiti u nešto što je daleko od posla, gospodarstva i korektnoga poslovnog odnosa.

Isprovociran, valjda, opravdanim novinarskim upitima o razlozima izostanka plaća dijelu zaposlenika TLM-a, kao i o gubitcima šibenske tvornice, Čović je gotovo izravno ispalio kako je Aluminij d.d. Mostar, eto, krivac za sve njihove nedaće, a još smo k tomu i nezahvalni jer je Hrvatska obnovila i osuvremenila Aluminij.

Čini se kako su i u njegovu mentalnom sklopu, barem tako njegove objede svjedoče, ti strašni Hercegovci, kojima on i njegovi velikodušno daju nekakove silne novce, nezahvalni i drski, ali i uvijek spremni biti krivci, poradi većega domovinsko-nacionalnoga interesa. E pa, Aluminiju je već dosta banalne teze da je Hrvatska 1997. godine tek tako darovala devet milijuna US dolara, jer nam ih nije dala, nego je uložila svoj novac u mostarsku elektrolizu koju je, za razliku od šibenske, bilo moguće obnoviti, pošto je na vrijeme zaustavljena prije agresorskoga raketiranja. Hrvatska je tako dobila 12% udjela u Aluminiju, a novac je zapravo uložila u obnovu Tvornice valjanih i Tvornice prešanih proizvoda u Šibeniku koje ne bi mogle tada, niti mogu danas, raditi bez naše sirovine. Na kraju, točnosti radi, Hrvatska je pomogla ponovno pokretanje Aluminija, a osuvremenjivanje smo u kasnijim godinama proveli našim sredstvima, i to u iznosu većem od 150 milijuna eura te danas proizvodimo najčišći aluminij na svijetu.

Nije se, pak, Čović niti jednom pozvao na to ulaganje iz RH, kada je Aluminij trpio kršenja međunarodnih ugovora i enormna poskupljenja struje koju kupuje od Hrvatske elektroprivrede, niti se na to pozivao kada smo mi upozoravali kolika je bitnost Aluminija za čitav niz gospodarskih subjekata u Hrvatskoj, napose u njezinu dalmatinskom priobalju.

Da je mostarski Aluminij uveo obvezu avansnoga plaćanja samo TLM-u, možda bi ovaj ružan i krajnje neargumentiran Čovićev istup imao neki smisao, premda i tada Čović nikako ne bi smio propustiti upoznati javnost s činjenicom kako je njegova prešaonica (TLM-TPP) Aluminiju već jako dugo dužna visokih milijun eura, dok nam TLM u cjelini stalno duguje čak pet milijuna eura, držeći nam četiri milijuna zarobljenih jamstava, kao zalog za izmirenje obveza za kupnju električne energije od HEP-a, premda to uvijek u cijelosti i na vrijeme plaćamo. Mogli bismo, znajući ove podatke, čak i obrnuti teze o tomu tko komu dovodi likvidnost u pitanje. No, Čović to slučajno prešućuje!

Mostar Vam, Vlado Čoviću, ne stvara poteškoće oko nabave sirovina, nego Vas tretira jednako kao i sve druge kupce, a na avansne smo uvjete plaćanja primorani jer je cijena metala na Londonskoj burzi metala i danas 1800 USD/t, cijena struje koju plaćamo unutar BiH 57 €/MWh, a i cijena struje koju plaćamo HEP-u, zajedno s cijenom prijenosa, gotovo jednaka ovoj u BiH. Aluminij danas, sa svakom proizvedenom tonom metala, stvara izravan gubitak i gomila onaj konačan minus koji nam dovodi u pitanje ukupan daljnji rad.

Drago nam je, Vlado Čoviću, što se barem slažemo oko činjenice da javnost u Hrvatskoj mora biti svjesna posljedica mogućega prestanka rada Aluminija d.d. Mostar, koji samo s TLM-om, Lukom Ploče i Hrvatskim željeznicama ostvaruje godišnji promet u iznosu od 146 milijuna eura, a da ne nabrajamo suradnju s brojnim drugim poduzećima, tvornicama, sveučilištima i institutima u RH. Ipak, koliko nam suglasje s Vašim promišljanjima u tomu dijelu i nije od posebnoga značenja, toliko nam je drago što oni dobro upućeni iščitavaju pravu nakanu Vašega istupa, sadržanu u rečenici u kojoj kažete: Valja pričekati sljedećih par dana da vidimo što će se tamo događati. Tom rečenicom jasno aludirate na predstojeću Skupštinu dioničara Aluminija, nakon koje ćete nam, nemojte brinuti, moći uljudno čestitati.

Drago nam je što znademo kako na Vašu neuspjelu nakanu, koja nema sveze sa sudbinom Vaših zaposlenika, ne nasjedaju niti hrvatski ministri koje Vi nabrajate niti hrvatska Vlada u cjelini, s kojom smo u stalnomu kontaktu, u pokušaju iznalaska mogućnosti izlaska iz ove krize, kako za Aluminij, tako i za sve naše partnerske gospodarske subjekte, pa i za ovaj Vaš, čije djelatnike izrazito cijenimo i želimo im sigurnu i postojanu sutrašnjicu, s čelnim ljudima koji će im umjeti osigurati osobne dohotke, sva prateća davanja i koji će biti spremni preuzeti odgovornost neuspjeha do kojih na tomu putu eventualno dođe.