Bitno je znati kako smo došli ovdje. Prvo je korona izazvala pad industrijske proizvodnje kroz 2020. godinu, da bi se ista nepredvidljivo i agresivno vratila kroz 2021. godinu. U ranoj 2021. godini su lanci nabave kako tako funkcionirali. Knjige narudžbi su se punile. Onda su počeli problemi s nedostupnošću materijala, što je napuhalo cijene. Zatim rat, pa energetska kriza. I iz pozadine Kina koja malo radi, malo ne radi.
Postalo je normalno novi automobil ili teretno vozila čekati više od godine dana. Kašnjenja u isporukama su bila standard, za cijenu se nije pitalo. Neke dobavljače do sredine godine niste mogli dobiti na telefon. A onda prije nekoliko mjeseci su ti isti počeli sami kucati na vrata. Zašto? Stigla je zima.
Zapravo, ova figurativna zima je počela sredinom godine hlađenjem njemačkog gospodarstva, a vidljivo i iz pada PMI indeksa na povijesno niske razine. Isporuke i dalje idu, prihodi su tu, profitabilnosti nešto ima. No budućnost izgleda hladno.
Zašto? Pa ne mogu se cijene dizati u nedogled, niti svijetu treba svake godine 20% više automobila ili kamiona. Ta potražnja ne postoji. Stoga, ovo možda nije standardna ciklička kriza, već samo povratak u staro normalno. Ili smo možda već preblizu suncu?
Kako god da je bilo, dva su scenarija za godinu pred nama. Ili barem, dva su bitna. U prvom, prehlada će kratko potrajati. Grublja, ali kratkotrajna korekcija, nakon koje slijedi nastavak donekle normalnog poslovanja. Stabilan, ne prevelik rast, poslovična globalna nestabilnost i svijet na koji smo navikli. U drugom, čekaju nas kvartali, ako ne i godine bolne kontrakcije u kojima ćemo plaćati cijenu par kvartala idile.
Nije bitno u koji scenarij vjerujete, bitno je da se za oba pripremite.
