Država je jaka koliko je jako i konkurentno njezino gospodarstvo. A konkurentnost nije jeftina. Ona podrazumijeva konstantna ulaganja i inovacije, posebno u današnje doba brzih promjena kada svako stajanje ili krivi potez kompaniju mogu odvući u propast. Europska ljestvica kompanija koje najviše ulažu u istraživanje i razvoj (EU Industrial R&D Investment Scoreboard) stoga daje dobar uvid ne samo u konkurentnost kompanija i sektora, već i u konkurentnost države. Zato je, uostalom, Europska komisija i vodi. Na njoj se nalazi samo probrana “ekipa”, odnosno najjače i najutjecajnije kompanije svijeta – njih 1000 na europskoj te 2500 na svjetskoj razini. No, na ljestvici nema niti jedne hrvatske tvrtke. Dapače, predstavnika na ljestvici koja se objavljuje od 2006. Hrvatska nikada nije imala. Za razliku od nas, susjedi Slovenci imaju globalno konkurentne kompanije. Danas Krku, a do prije par godina na listi je bilo i Gorenje.

Analitički pothvat koji daje dobar uvid u industrijske odnose otkriva i zanimljive trendove. Pokazuje da po ulaganjima u istraživačke i razvojne aktivnosti dominiraju četiri sektora – ICT proizvođači, oni koji razvijaju ICT usluge, zdravstvo i automobilska industrija. Američke kompanije apsolutno dominiraju po iznosima koje ulažu u R&D (čine 42 posto iznosa ukupnih ulaganja), slijede Kina pa Europa (17,8 prema 17,5 posto). U prvih deset kompanija po ulaganjima u R&D većina, njih šest, je američkih. Predvodi ih Alphabet koji je u 2022. za R&D izdvojio nevjerojatnih 37 milijardi eura. S ulaganjem od 18,9 milijardi eura njemački Volkswagen je jedina europska kompanija koja se našla u prvih 10, točnije na šestom mjestu, ljestvice Europske komisije.

Problem cijele Europe

Samo jednog predstavnika u top 10 ima i Kina (Huawei na 5. poziciji), ali Kina ima najveći broj takozvanih novih ulazaka, odnosno kompanija koje su prvi put uspjele ući na listu. Iako Europa bilježi rast ulaganja u R&D, po čemu je prvi put od 2015. godine prestigla SAD (13,6 posto), Kina raste brže i budućnosti će polako ali sigurno Europu ekonomski i tehnološki ostaviti za sobom.

Europa je u problemu, a Hrvatska u još većem. Naši sugovornici kažu: “Činjenica da nas nema na ljestvici ulaganja industrije u R&D ne treba čuditi, ali bi nas itekako trebala zabrinuti”.

“Ulaganja u R&D direktno utječu na konkurentnost gospodarstva, njegovu sposobnost za inovacije, te dugoročni ekonomski rast. Bez značajnih ulaganja u istraživanje i razvoj, teško je očekivati da će hrvatska poduzeća moći konkurirati na globalnim tržištima. Manjak R&D ulaganja otežava zapošljavanje visokokvalificiranih stručnjaka u industriji, što dodatno usporava inovativnost i razvoj. Dugoročno gledano, to sve može rezultirati stagnacijom i gubitkom konkurentske prednosti, posebno u visoko-tehnološkim industrijama”, upozorava Sonja Radas, znanstvenica s Ekonomskog instituta, Zagreb.

Boris Golob, direktor Step Ri znanstveno-tehnologijskog parka Sveučilišta u Rijeci te stručnjak za inoviranje, napominje da bi nas, uz činjenicu da nas nema na listi, još više trebala zabrinuti činjenica “da među sto najvećih hrvatskih poduzeća možda njih desetak ima neke veze s istraživanjem i razvojem novih tehnologija, makar i kao podružnice stranih korporacija, pa su dio statistike svoje centrale. Ostatak su trgovine i banke koje su, u najboljem slučaju, konzumenti plug&play tehnologije stvorenih negdje drugdje”.

Koje to domaće tvrtke najviše ulažu u aktivnosti istraživanja i razvoja nismo uspjeli saznati. Iz Državnog zavoda za statistiku kažu da takvi podaci nisu dostupni zbog statističke povjerljivosti. Čelnici domaćih tvrtki taj podatak rijetko komuniciraju, i to uglavnom kao postotak prihoda. Njihova financijska izvješća također ne otkrivaju koliko godišnje ulažu u R&D. Izostanak s ljestvice, za koju je 2022. prag ulaska bilo ulaganje u R&D od 53 milijuna eura (2012. prag je bio 22,6 milijuna), rezultat je, kaže Golob, veličine naše države, strukture industrije i starosti poduzeća.

“Hrvatska je mala pa je i industrija mala, a naša najveća poduzeća većinom su u stranom vlasništvu i nisu tehnološka. A ako to i donekle jesu, primjenjuju tehnologiju koja je drugdje razvijena”, objašnjava čelnik Step Rija.

Znanstvenica Radas strukturu domaćeg gospodarstva izdvaja kao jedan od najvažnijih problema zašto nas nema na ljestvici i zašto nemamo kompanije koje bi bile globalno konkurentne.

ICT daleko od plafona

“Oslanjamo se na sektore s niskim tehnološkim intenzitetom, poput turizma, gdje ulaganja u R&D tradicionalno nisu visoka. Također, postoji relativno mali broj velikih poduzeća koja bi imala kapacitete i financijsku snagu ulagati značajne iznose u istraživanje i razvoj. Manjak snažne industrijske baze koja je orijentirana prema inovacijama dodatno doprinosi takvoj situaciji”, ističe Radas napominjući i da ICT sektor, kao i industrije s visokom dodanom vrijednošću, iako rastu, još nisu dovoljno razvijene da bi značajno pridonijele ovim statistikama.

Da je propulzivni ICT sektor daleko od plafona rasta smatra i Boris Golob ističući da su, primjerice, prihodi Infobipa, koji nedvojbeno dosta ulaže u tehnologiju, u 2023. bili malo iznad 100 milijuna eura. “To ih ne svrstava niti među sto najvećih u Hrvatskoj”, kaže Golob.

No upravo Infobip te kompaniju Rimac Automobili Radas izdvaja kao potencijalne kandidate koji bi u budućnosti mogli biti domaći predstavnici na ljestvici koja je odraz konkurentnosti gospodarstva pojedine države. Od sektora izdvaja još i farmaceutsku industriju te ICT sektor. Vrlo slično razmišlja i Golob koji tim sektorima dodaje još i obrambenu industriju.

No za konkretne rezultate potrebne su konkretne politike i promjene jer su se dosadašnje pokazale apsolutno neuspješnima. Usto, niti čelnici domaćih kompanija nisu se pokazali dovoljno ambicioznima. Za činjenicu da smo globalno potpuno nekonkurentni podjednako su odgovorni i vladajući i poslovni sektor.

“Uprave i vlasnici poduzeća su često fokusirani na kratkoročne ciljeve i profitabilnost, umjesto na dugoročni razvoj kroz inovacije. Nedostatak dugoročnog strategijskog planiranja često rezultira zanemarivanjem R&D ulaganja”, ističe Radas. S druge strane, kaže, odgovornost je države da stvori poticajno okruženje za R&D. Ta su ulaganja, napominje Golob, uvijek rizična pa bi država pametnim porezima trebala olakšati donošenje odluke o njihovom preuzimanju.

“Usto, država može poticati transformaciju strukture gospodarstva. Dok god smo zarobljeni u strukturi industrija koje ne vole rizike i neizvjesnost, poput turizma, trgovine, banaka, energetike te državnih poduzeća, ne možemo očekivati da će njihove uprave i vlasnici biti skloni tehnološkom eksperimentiranju i (pre)velikim rizicima”, upozorava Golob.

Opće je poznato da domaći poslovni sektor u aktivnosti istraživanja i razvoja premalo ulaže. Na razini EU-a, primjerice, poduzetnici su u R&D 2022. uložili 1,48 posto BDP-a, a u Hrvatskoj gotovo duplo manje – 0,78 posto, odnosno 520 milijuna eura.

Istovremeno, pojedini strani vlasnici domaćih kompanija nalaze se na ljestvici najvećih ulagača u R&D, ali ne i njihove hrvatske podružnice. Primjer su Deutsche Telekom, vlasnik HT-a, švedski Ericsson čiji je dio Ericsson Nikola Tesla, pa Teva, u čijem je vlasništvu Pliva. Sigurno je i da bi velike državne kompanije u R&D-u mogle mnogo bolje.

Primjer Électricité de France

Hrvatska elektroprivreda (HEP) po prihodima je među 10 najvećih kompanija u Hrvatskoj, no nikada se ne stavlja u kontekst značajnog ulagača u istraživanje i razvoj. Ljestvica Europske komisije pokazuje da je to važna stavka brojnim kompanijama takvog profila.

Primjer je Électricité de France, francuska državna elektroprivredna kompanija, koja je u 2022. u R&D uložila 792 milijuna eura. Uprave domaćeg HEP-a imale su, uz svesrdnu podršku politike, pametnijeg posla.

Za to vrijeme brojne kompanije intenzivno ulažu da bi se što bolje pozicionirale. Hrvatske, s druge strane, malo ili nimalo, a bez toga veće plaće i viši standard možemo samo sanjati.