U Hrvatskoj, pokazuje privremena europska statistika, javna su ulaganja u R&D neznatno povećana i ispod su europskog prosjeka – sa 0,65 posto 2022. na 0,66 posto BDP-a lani, iliti sa 445 na 502 milijuna eura, objavljeno je u kolovozu prošle godine. Samo 12% ulaganja u istraživanje i razvoj ode na kapitalne izdatke, objavljeno je u studenom, dok na posljednjoj objavljenoj europskoj ljestvici kompanija koje najviše ulažu u istraživanje i razvoj (EU Industrial R&D Investment Scoreboard) među 1000 najvećih nije bilo nijedne hrvatske kompanije, čak i kad uzmemo u obzir da upravo privatni sektor najviše ulaže. No, to što zaostajemo u ulaganjima, ne znači da nemamo vrijednih pojedinaca, kvalitetnih stručnjaka koji rade upravo na projektima istraživanja i razvoja. Ima ih unutar velikih sustava kao što su Končar, Ericsson Nikola Tesla, Jamnica… Ali i nekih manjih, snažno rastućih…
“Sanela je žena koja je radom i zalaganjem postavila visoke standarde. Njena stručnost, posvećenost i sposobnost vođenja ne samo da su donijeli rezultate njezinom timu i kompaniji, već su i inspiracija mnogima koji tek kreću tim putem”. Poručili su tako nedavno iz udruge Mreža za promicanje žena u energetskoj tranziciji – XEnergy u obrazloženju nagrade za Sanelu Carević koja je izabrana za Ženu godine u energetici.
Promjene brže nego ikad
I doista, Sanela Carević, tehnička direktorica iz tvrtke Končar – Distributivni i specijalni transformatori, inspiracija je mnogima u tvrtki i izvan nje.
U Končar – Distributivnim i specijalnim transformatorima zaposlila se nakon završenog diplomskog studija elektrotehnike i informacijske tehnologije kao projektantica distributivnih transformatora. S obzirom na široku prisutnost na inozemnom tržištu i velik broj različitih kupaca, posao projektanta transformatora izuzetno je zanimljiv. Uz razjašnjavanja tehničkih detalja s kupcima s ciljem definiranja optimalnog rješenja, projektanti su zajedno s konstruktorima i razvojnim inženjerima kreatori novih tipova transformatora.
“Nakon projektantskog posla počela sam voditi projektni odjel za distributivne transformatore, što smatram svojevrsnom prekretnicom u karijeri. Vođenje zaposlenika zahtijeva specifične vještine za koje se potrebno educirati ili barem imati dobrog mentora. Nakon pet godina rukovoditeljskog posla preuzela sam odgovornost tehničke direktorice tako da posljednje četiri godine koordiniram i planiram rad projektnih odjela i odjela konstrukcije za distributivne i specijalne transformatore. Danas, u novoj eri elektroenergetike, na tržištu transformatora promjene se događaju brže nego ikad prije i stvarno je uzbudljivo biti dijelom tih događanja.”, rekla nam je Sanela Carević.
Sanela kao tehnička direktorica koordinira aktivnosti između projektnih odjela i odjela konstrukcije s drugim odjelima unutar poduzeća, poput prodajnih, R&D-a te proizvodnje i kontrole kvalitete. Također, prati kretanja na tržištu i trendove razvoja transformatora te planira razvojne zadatke vezane za unaprjeđenja postojećih rješenja, kao i za razvoj novih proizvoda.
“Trenutačno sam najviše ponosna na nova dostignuća koja postižemo u razvojnim područjima metalnih konstrukcija te razvoju transformatora za nove namjene poput full offshore dizajna za transformatore za uzemljenja mreže na odobalnim vjetroparkovima. Ponosna sam i na razvoj transformatora za rad uz invertere baterijskih spremnika energije ili sunčanih elektrana. Moj angažman je u nadzoru i vođenju određenih razvojnih projekata, kao i kritičko sagledavanje odrađenih aktivnosti i planiranje novih”, rekla nam je Sanela.
U novije vrijeme važni su i ciljevi klimatsko-energetske politike EU-a koji, istina, nisu toliko utjecali na dizajn transformatora s aspekta korištenih teorijskih načela i principa rada samih transformatora. Njihov utjecaj najviše je vidljiv u kontekstu poboljšanja energetske učinkovitosti.
“Transformatori u elektroenergetsku mrežu unose stalne i promjenjive gubitke, zbog čega je EU najprije ograničila maksimalne razine gubitaka i definirala indeks minimalne učinkovitosti. Trenutačno su na snazi zahtjevi za eko-dizajn transformatora takozvane 2. razine. Krajem prošle godine izdana je evaluacija zahtjeva druge razine koju provodi neovisno tijelo. Sada su u fazi razmatranja zahtjevi treće razine eko-dizajna”, kaže Carević.
Dosad su svi ti zahtjevi doveli do uvođenja novih materijala koji se koriste u transformatorima, pojavile su se neke nove namjene transformatora i zahtjevi za dokazivanjem ugljičnog otiska samog proizvoda.
“S obzirom na to da je transformator proizvod visoke i tehničke i tehnološke složenosti, bitne promjene u tehničkim karakteristikama proizvoda mogu zahtijevati i opsežniju prilagodbu proizvodnog procesa, tako da praćenje novih zahtjeva i planiranje razvoja novih proizvoda ne idu bez promišljanja o promjeni i prilagodbi tehnologije proizvodnje. Moja odgovornost leži baš u tome, pratim promjene vezane za dizajn transformatora koje dolaze zbog ciljeva klimatsko-energetske politike EU-a. Navedeno uključuje planiranje prilagodbe postojećih rješenja, razvoj novih rješenja te, u koordinaciji s kolegama koji se bave razvojem i vođenjem proizvodnje, promišljanja i planiranja buduće tehnologije proizvodnje”, otkriva Carević.
S obzirom na to da Sanela trenutačno intenzivno radi na razvoju transformatora za baterijske spremnike energije, zanimljivo je doznati nešto više o tim važnim projektima.
“Baterijski spremnici energije mogu uvelike pomoći integraciji obnovljivih izvora električne energije. S obzirom na to da se vjetrom i suncem ne može upravljati, a elektroenergetski sustav u svakom trenutku zahtijeva jednakost proizvodnje i potrošnje, tema skladištenja električne energije izazov je za elektroenergetičare već dugi niz godina. Postojeća rješenja postrojenja s baterijskim spremnicima prolaze kroz neprekidne promjene i prate ih konstantna unaprjeđenja karakteristika. Transformatori su jedan od bitnih elemenata u takvim postrojenjima zbog čega aktivno pratimo sve promjene i razvijamo visokopouzdan i optimalan dizajn transformatora”, kaže Sanela Carević.
Nagrađeno rješenje Jamnice
Rad Sanele Carević prepoznat je i kroz aktivno povezivanje industrije s akademskom zajednicom. Smatra da su suradnja industrije s vanjskim institucijama, poput raznih instituta i stručnih organizacija, te povezivanje industrije i akademske zajednice neophodni za gospodarski napredak naše zajednice.
“Elektrotehničkim terminom rečeno, veze između industrije i akademske zajednice trebaju biti povratne. Mišljenja sam da industrija akademskoj zajednici treba prenijeti potrebe za kompetencijama budućih kadrova te im otvoriti vrata svojih tvornica, laboratorija i ureda kako bi se na vrijeme upoznali s tehnologijama koje će koristiti kada izađu na tržište rada. Suradnja industrije i akademske zajednice može se ostvariti na razne načine – posjetama tvornica, stipendiranjem, stručnim praksama, uključivanjem u izradu projektnih i diplomskih radova, suorganizacijom kolegija, a sve s ciljem razvoja zainteresiranih kadrova za usko specijalizirane poslove visokih tehničkih složenosti. Končar desetljećima njeguje upravo takvu suradnju s akademskom zajednicom, prije svega s tehničkim fakultetima i školama, ali i sa svim ostalim predstavnicima te zajednice”, zaključuje Carević.
Sa Sandy Lovković, direktoricom razvoja i istraživanja u Jamnici Plus, pričali smo nedavno u njenom laboratoriju u pogonu u Gorici Svetojanskoj. I dobili još jednu potvrdu da i tradicionalne industrije, posebno grane i pića, itekako ulažu u inovacije. Dapače, ta su ulaganja nužna da bi opstali na tržištu… Sandin tim od 13 stručnjaka prošle je godine nagrađen od FoodBeva za piće ProGame u kategoriji “Best Drink Innovation”…
Za samu Jamnicu ProGame je bio velika inovacija na čijem se razvoju radilo dvije i pol godine, i to s – gamerima, primarnom ciljanom skupinom kupaca.
“Htjeli smo biti inovativni pa smo se tijekom razvoja fokusirali na prirodne sastojke i razvili poseban sustav zaslađivanja. Radi se o sustavu koji se sastoji od šećera s niskim glikemijskim indeksom koji našem organizmu daje energiju postepeno. Tako se sprječava nagli pad šećera tzv. sugar crash. Struka je prepoznala naš sustav zaslađivanja, odnosno inovativnost, čiji je rezultat piće čijom konzumacijom, i to samo jednom limenkom ili bocom, konzument kroz određeno razdoblje dobiva ravnomjernu količinu energije”, objasnila nam je Sandy proces otkrivši i sam protok kako se došlo do inovacije…
“Upotrijebili smo palatinozu. To je prirodan šećer, niskog glikemijskog indeksa, koji se postepeno otpušta u organizmu te postepeno daje energiju. Trebalo je znanja kako bi dobili omjer prirodnog šećera kojim se dobiva efekt podizanja energije i izbjegava njezin nagli pad, a da pritom okus bude prihvatljiv tržištu. Morali smo napraviti dobar balans svih sastojaka da bi došli do takvog proizvoda”, rekla nam je Sandy Lovković koja je karijeru počela u globalnoj kompaniji CHR Hansen gdje je radila na razvoju novih fermentiranih mliječnih proizvoda.
Laboratorij u Janinom pogonu jedan je od novijih i najmodernijih u državi…
“Tu imamo i malo pilot postrojenje u kojem u potpunosti možemo simulirati velike linije. To nam osigurava brzinu i efikasnost u razvoju proizvoda, ali i kreativnost i inovativnost, jer osim vlastitog znanja imamo i mogućnost proizvodnje u malim šaržama. Kasnije ti proizvodi prolaze određene fokus grupe te vanjska testiranja čiji je cilj utvrditi okus koji potrošači žele. Ovdje, uostalom, razvijamo proizvode za pet pogona, dva u Hrvatskoj, dva u BiH te jedan u Srbiji”, otkrila nam je Sandy Lovković istaknuvši i da je za uspješan proizvod nužan proces od najmanje dvije godine razvoja kako bi se sa sigurnošću moglo reći da je to kvalitetan proizvod.
A zašto je danas teže razvijati nove proizvode?
“Sirovine su drugačije, a i želje, potrebe i ukusi potrošača su zahtjevniji. Stalno traže nešto novo i drugačije. Pritom su i mnogo educiraniji i više brinu o svom zdravlju. Prije je tržište bilo konzervativnije te si znao da s okusima jabuke, naranče i breskve ne možeš pogriješiti. No danas ti okusi nisu dovoljni. Općenito, danas moramo mnogo više ulagati, biti inovativniji i brži da bi zadržali lidersku poziciju na tržištu”.
I do godinu dana
A za nedavnog gostovanja u Poslovnom svijetu Ilije Jandrića, čelnici globalno uspješnog lanca Muzej Iluzija otkrili su nam da cijela čarolija koja osvaja posjetitelje širom svijeta nastaje u Oroslavju. A glavni “dizajner” svih novih postavki zove se Kristijan Fintić, službeno direktor za istraživanje i razvoj Muzeja Iluzija, u Metamorfozi, tj. sjedištu Muzeja Iluzija. Na čelo je tima od 10 ljudi u R&D-u.
“Moj put u Muzeju Iluzija počeo je dok sam bio student druge godine Ekonomskog fakulteta u Karlovcu. Na trećoj godini pridružio sam se timu Metamorfoze, što je bio moj prvi ozbiljan posao. Ove godine će biti deset godina kako radim u kompaniji. Počeo sam na recepciji muzeja, ali odmah sam bio uključen i u rad na različitim eventima te u pripremu i organizaciju raznih materijala za muzejske potrebe. Kako je Muzej Iluzija počeo širiti svoje lokacije, prešao sam na montaže i održavanje eksponata. Ubrzo sam preuzeo cijeli taj dio posla i postao odgovoran za montažu i održavanje svih lokacija. Ova iskustva su mi dala dobar temelj za moju trenutačnu ulogu. Danas radim kao R&D direktor, gdje se bavim razvojem novih eksponata. Sve te godine rada u različitim ulogama pomogle su mi da steknem vještine i iskustvo koja su mi sada ključna u ovom poslu”.
Za takve majstorije koje oduševljavaju posjetitelje širom svijeta potrebna je i izuzetna imaginacija. Kako nastaju ideje za nove postavke?
“Na različitim frontama. Inspiraciju često pronalazimo u stvarnom životu, kroz znanstvena istraživanja, ali i u instalacijama različitih umjetnika. Kroz svakodnevne interakcije s posjetiteljima muzeja, promatranje novih tehnoloških trendova, te istraživanje različitih znanstvenih i umjetničkih područja, stalno se pojavljuju nove ideje. Naša je ambicija da sve te ideje razvijemo u novom, modernom obliku, s naglaskom na interaktivnost, kako bi posjetiteljima omogućile jedinstveno iskustvo. R&D odjel je podijeljen u nekoliko glavnih timova: inovacije, dizajn, tehnička razrada i proizvodnja. Svaki tim zadužen je za svoj specifični dio procedure, ali svi na neki način sudjelujemo u svim fazama razvoja”.
A koliko cijeli proces može trajati, od nastanka ideje do trenutka kad zauzme svoje mjesto u nekom od muzeja?
“Razvojni proces svakog eksponata može trajati od tri mjeseca do godinu dana, ovisno o kompleksnosti same ideje i zahtjevima samog eksponata. Svaka ideja prolazi kroz nekoliko ključnih faza prije nego što postane gotov proizvod koji se uključuje u postavku muzeja”, kaže Fintić te otkriva da je prvi korak u procesu ocjenjivanje i evaluacija ideje.
“U toj fazi analiziramo potencijal svakog eksponata, uzimajući u obzir zahtjeve i strategiju muzeja. Na temelju evaluacije donosi se odluka hoće li ideja ići u razvoj. Nakon što ideja dobije zeleno svjetlo, slijedi izrada konceptnog dizajna. U toj fazi razrađujemo osnovni vizualni izgled i funkcionalnost eksponata, a potom slijedi testiranje koncepta kako bismo provjerili njegovu izvedivost i efektivnost. Nakon uspješnog testiranja, prelazimo na izradu prototipa, koji nam omogućuje da fizički provjerimo funkcionalnost i interakciju s posjetiteljima. Kada prototip prođe testiranja, radimo na izradu detaljnih nacrta koji služe za samu proizvodnju eksponata. Nakon proizvodnje, slijedi interno testiranje eksponata kako bi se osigurala kvaliteta i usklađenost s potrebama muzeja. Kada se sve provjeri, kreiramo implementacijsku dokumentaciju, koja uključuje sve tehničke specifikacije i upute za montažu, održavanje i integraciju eksponata u muzejski prostor”.
Konačno, eksponat se testira u realnom okruženju, bilo u zagrebačkom muzeju ili nekom nadolazećem korporativnom muzeju.
“Ako eksponat prođe testiranje u stvarnim uvjetima, tada je spreman za implementaciju u sve buduće ili postojeće muzeje. Što se tiče ciljeva, planiramo razviti oko 15 novih proizvoda svake godine, ovisno o potrebama i planovima širenja muzeja. Svaki novi eksponat mora biti pažljivo planiran i razvijen kako bi odgovarao visokim standardima koje postavljamo pred našim posjetiteljima”, zaključuje Fintić.
